crtica

i dalje cekam...

hrkac

bila grupa prijatelja u sumi na kampiranju. svaku noc kad bi trebali ici spavati uvijek bi se svadjali ko ce spavati u satoru sa perom, pero hrce.

jednu vecer isao je luka i ujutro izasao iz satora sav polomljen.
pitaju ga ostali: sa je luka izgledas umorno,
a luka im odgovara: jebote ovaj pero pili li ga pili.

drugu vecer ide marko i on isto ujutro sav polomljen izlazi.
pitaju ga ostali: sa je marko izgledas umorno,
a marko im odgovara: jebote pero pili sve u sesnaest, ne mozes pored njega zaspat.

svi se svadjaju ko ce biti sljedeci, naposlijetku mujo kaze ja cu.

otisao mujo spavati i ujutro izlazi odmoran naspavan.
pitaju ga ostali: pa kako mujo?
mujo im odgovara: ja sam lijepo otisao u sator, zagrlio peru i poljubio ga. onda je pero cijelu noc gledao mene kako spavam.

pis

skolske igrice

da, danas smo nes pricali na poslu o skoli, tj. oni su pricali ja sam samo slusao (kao i obicno). uglavnom sva ta njihova prisjecanja dovela su do toga da se pokusam malo ozbiljnije uhvatiti u kostac sa vremenaom i napisati poneki redak o tome. pa sad bi kao trebalo poceti pisati ali ono lom u glavi. da ,da opet serem. evo ga:

danasnji topik su skolse igre. normalno igre kao igre nisu toliko zanimljive pa se kao dijete moras pobrinuti da oplemenis ono sa radis. prvo bi sve pocelo laganom zajebancijom, nekom lovicom ili saketanjem (romano - u jebote sa je on prozivio). ponekad bi preskocili i krenuli odmah na saketanje kako su to profesorice zvale i ubrzo bi nastao kaos. mogao bi ovdje upotrijebiti onu lajnu za alkoholiziranje: ¨ko nije rigo nije ni pio¨ samo sa bi ovdje vise pasalo: ¨ko nije zavrsio kod ravnatelja nije se zajebavao¨ tako nes.

eto prvi postic koji po obicaju ovog bloga ne otkriva nis i ostavlja citatelja zbunjenig je gotov. pis

dilema / naivcina

ovako da ne duljim sa uvodom u ovu temu reci cu samo da sam prije nekoliko mjeseci bio dobar prijatelj i posudio drugom prijatelju (ha ha vidim kakav je) neku lovu. kako to obicno biva kad od nekoga posudjujes onda ti ta osoba kojoj posudjujes pare obecaje sve i svasta, ali jedna od inih stvari je i ona: najkasnije za dvadeset dana ti vratim. da, tih dvadeset dana naraslo je u tridest, pa u cetrdeset i tako sve u nedogled (jos uvijek cekam i nadam se da cu vidjeti te pare - jackass). nedavno sam slusao neku emisiju na radiju i bas je tema bila posudjivanje novca i sa napraviti kad ti osoba ne vraca isti. meni je prvo kroz glavu proletila slika zileta i cekica, ali to sam ja. zena koja je bila gost nes je pizdlia i dosta okolisala, ali rekla je jednu stvar za koju neznam dali bi se ona pridrzavala iste kad bi se radilo o njoj. rekla je ovako nes (ne citiram):

¨treba razmisliti dali nam je taj novac toliko vazan da bi zbog njega izgubili prijatelja/cu. najbolje bi bilo da pokusamo pomoci prijatelju/ci.¨

ok, cek samo malo, mozda sam ja ovdje lud. kakva je to logika? sa trebam pomoci tom nesretniku tako da mu oprostim i da mu dam jos para?

¨evo prijatelju uzmi, ma uzmi, inzistiram, evo ti jos par hiljada kuna. nemoj se sramiti, uzmi, uzmi.¨


pizdu materinu. kao izgubiti ces prijatelja, pa naravno da ces kad te jebe u mozak. svako ima prag tolerancije, ali ne moze ici u nedogled (ovo me podsjeca na moju situaciju u nekom drugom scenariju). covjek se malo zamisli sa sad? uopce se ne cudim kakvo nepojerenje vlada izmedju ljudi u danasnje vrijeme. kako ce i biti povjerenja kad ti takozvani ¨veliki prijatelji¨ zabijaju noz u ledja i samo gledaju kako ce te sa vise prejebati. pis

jebo te stiven segal

sad dok piskaram po blogu kriomice gledam neki film na rtl-u. naravno ponedjeljak je pa je danas neko govno od akcije, reprizina repriza od reprize. jebo im pas mater samo ista sranja stavljasju na televiziju, uglavnom sad je neki film sa stivenom aka stevanom segalom. kako mi taj lik ide na zivce, ja protiv sveta i tako te spike. tip je jaci od ramba i terminatora i to jos samo koristi jednu ruku i pola snage. kakva su to govna od filmova, da se covjek pita ko to uopce placa da se snima? dopizdilo mi je. pis

zalosno ali ipak...

ovako danas je valantinovo. zasto sam stavio ovakav naslov na tako lijepu temu? vise je razloga ali recimo da je glavni taj da je valentinovo izmisljen praznik kojim se pokusavaju muskarci/zene iskupiti za sve one sitnice koje su napravili u proslosti. dan zaljubljenih. kakva je to obmana, ako si zaljubljen onda si valjda svaki dan zaljubljen i svaki dan bi ti trebao biti jebeno valentinovo. izrazavanje ljubavi putem skupih poklona (jer samo su ti u danasnje vrijeme dobri) dovodi i ovaj dan/¨praznik¨ u istu zonu kao i bozic, uskrs, novu godinu, osmi mart i sa ja znam koje jos sve praznike ne. moje misljenje, a vjerojatno i misljenje sve veceg broja ljudi je da ti za izrazavanje ljubavi nije potrebno nista vise od one dvije rijeci od kojih ti se unutarnja temperatura podigne. medjutim da ne ispadne da samo serem po valentinovu i da ga dissam odlucio sam da vam cestitam ovaj prenapuhani dan kroz svoj britki stil izrazavanja:

drage zene i muskarci, drage djevojke i djecaci bog i batina sa zivac bloga zeli van srentno valentinovo. potrosite puno novaca da odvedete svoje partnere u skupe restorane i kupite im dijamante tako da se imate cime hvaliti kad vas ostave (ostavila me a kupio sam joj dijamantnu ogrlicu). muskarci i djecaci koji ce postati muskarci veceras poklonite svojim partnericama/partnerima cvijetak, cvijetak koji se budi na podrazaje. isprobajte danas neku drugu pozu. spustite se danas vi na koljena za promjenu. tartufe, tartufe jedite veceras pa ce akcije biti vise. zene i djevojke kokain povecava uzitak pa stoga sa cekate. posjetite svog lokalnog dilera mozda dibijete i popust, ipak danas je valentinovo.

svima vama zivac vam salje:

uvod u narkomaniju

danas dok smo marendali neko je poceo pricati nes o tabletama. mislim da je bila rijec o kapsulama ili sa vec, niti nije toliko vazno, bitno je to da me ta prica podsjetila na jedan period kad sam se bavio narkomanijom. boro i zivac nekad nerazdvojni prijatelji (danas ga mozda nebi ni prepoznao da ga sretnem) imali smo obicaj odlaziti u sumu, da duvamo i lozimo vatru (o tome u nekom drugom postu). moram reci da smo bili dosta pazljivi kad bi lozili (samo smo jednom skoro zapalili sumu, ali i o tome kasnije), uvijek bi pocistili mjesto di bi palili, poslagali kamenje, ma ono izvidjacko olicenje (jos se i rimijue). uglavnom kako bi lutali sumicom nalazili bi iskoristene sprice, igle i ostali narkomanski pribor. normalno kao svaki dobra djecak uzimao sam to sranje u ruke i zajebavao se time (izgleda da me bog dobro cuvao kad se nisam zarazio nicim). neznam sa nam je bilo palo na pamet, ali odlucili smo skupljati taj pribor i onda ga uredno kad bi nakupili vrecicu, onda ga uredno palili i gledali kako gori. ono koj nam je kurac bio neznam, ali onda nam je to bila furka. igra sa stvarima koje ti mogu promijeniti zivot na neslucene nacine. danas neznam dali bi to radio, vjerojatno bi uz odgovarajucu zastitnu opremu. ipak ta mala sumica u kojoj sam proveo nekoliko ljeta i popusio tonu cigara mi je prirasla srcu. pis

jedno dobro brijanje

prije par dana isao sam sa kolegom sa posla na pivo. dok smo isli na svoje odrediste prosli smo kroz dio grada koji me podsjeti na stara vremena, vremena dok sam jos bio u ¨motu¨. uglavnom sjetio sam se igre skrivaca, igre skrivaca koju smo igrali sa autima. neznam tocno sa je bio povod toga, ali znam da smo mi koji smo se prvi skrivali da smo popusili jer su nas odmah nasli. makar niti nije bitno ko je pobijedio, bitan je bio trenutak. cetri tipa u autu kruzaju kvartom, puse cigare dok mjuza lagano lupa po autu. bas sad kad se prisjecam toga idu mi kroz glavu slike neduzna promatraca koji gleda sa prozora na cestu i vidi da se stalno isti auto mota po kvartu. cudi me sa niko nije zvao muriju. treba to odigrati da se dobije potpuni dojam. bila su to neka druga vremena. pis