crtica

Tip je ocuh. Sale

Crtica

Reci mi ko si i znati cu ko si

crtica

ludost ili genijalnost?


proglasiti sank alcohol free zonom

Awkward situation

sigurno vam se desilo da sjedite stol do stola u kaficu, a za drugim stolom ljudi pricaju glasno i jednostavno ne mozes da ih ne cujes. koji kurac pitas se kad te lik sa drugog stola pogleda pitajuci te pogledom sa slusas? da koji kurac mogo bi i ja njega pitati sa vices ko da si na njivi? (dobro djeluje ovaj bambus koji mi je spremio covjek koji je dobio otkaz, djeluje tako dobro da su mi prsti brzi od mozga) sad bas sjedim za stolom i neduzno pijem bambus, a tip me cijelo vrijeme gleda. ko zna mozda je tip gay? uglavnom nije neka fora, a sa druge strane sa da ja napravim? da se maknem? ocu kurac (ne mislim da ocu muski ud u ruke (kako to prazno zvuci - muski ud)). bilo kako bilo kako je krenulo prije ce oni otici dalje nego se ja digniti sa stola. pis

Zivac u emo fazi

Bas sam neku vecer slusao Wu-Tang Clan stvar Can It Be All So Simple i sad si bas razmisljam koliko je stvar dobra, odnosno kako se mozes pronaci u njoj. Neznam koliko vas je culo stvar pa ne mogu niti biti siguran dali cete shvatiti o cemo pisem, ali baciti cu poveznicu sa djetinjstvom i zivotom odrasle osobe. Znas da ti je ko klincu bitno samo da ides van i zajebavas se sa drustvom. Nisam namjerno napisao sa curom zbog toga sa je ona prva zajebancija sa frendovima barem po meni vaznija od prvih ljubavnih iskustava. Kako kome naravno. Mogu napisati iz svog iskustva da kad sam bio mladji samo steta mi je bila u glavi (nije da se hvalim al ono) i kako nekom podvaliti neku spacku. Isto tako kad vidim ove danasnje klince i klinke dodje mi da ih poducim onome sa bi im trebalo biti "prvo" medjutim mislim da bi vecini govorio kao zidu s obzirom da im je facebook i takva sranja na prvom mjestu. Izadjes van na nogomet onda ides jesti pa opet van na zajebanciju. Ne smeta ti niti sa kisa pada ili puse bura, jednostavno nemas briga. Sad bi trebao "okrenuti drugu stranu medalje" i pokusati objasniti zivot odrasle osobe. Sa se toga tice necu lagati ako kazem da se i ne ponasam kao takva. Da, radim i placam racune. Ponekad se cak i ponasam kao odrasla osoba, ali to bi otprilike bilo to. Kao sa bi sad dok ovo pisem vecina "odraslih zrelih" osoba bila doma i razmisljala sa ce sutra raditi u smisli sa cu kuhati za rucak, sa cu napraviti po stanu, neki ce vjerojatno kresnuti partnera/icu, ja pijem bambus i tratim vrijeme kako bi mi stari reko (da imam 28 godina i zivim sa starcima). Jebat ga ili nju srecom ljudi nisu isti pa mogu reci da je ovo moj izbor zivota. Zapravo nije posteno reci da sa odredjenim brojem godina moras biti smrtno ozbiljan i imati jasnu viziju sa ces biti u zivotu (dobra crtica). Isto je kad kazu da covjek uci dok je ziv tako i sazrijeva dok je ziv (jos jedna crtica). To sa stereotipi nalazu da se do recimo tridesete  "smiriti" ne znaci da ih se ti moras slijepo drzati (opet crtica - krenulo me) stoga osim sa te kao odraslog obiljezuje prihvacanje odgovornosti za svoje postupke (crtica) budi ono sa jesi i nemoj se mijenjati. Sa te brine sa neko misli sa ti radis ili kako zivis? Bitno je kako se ti osjecas i da si na kraju dana zadovoljan samim sobom (crtica za kraj). Pis

Spustanje na zemlju

Kazite mi koliko puta vam je neko reko "spusti se na zemlju, skupi krila, stani na loptu" i takva sranja koja ti govore u prenesenom znacenju da se osvrnes oko sebe? Sasvim sigurno da je mali postotak onih koji ce reci nikad jer budimo iskreni svi mi se ponekad zanesemo i "odlutamo". Nije to nista cudno jer smo barem tu svi isti, mislim na to da se ponekad zanesemo iliti zaigramo. Bas sam neki dan bio razmisljao o nekom zivotnom potezu i priznajem da sam poprilicno daleko otisao sa razmisljanjem, a da nisam bio ni svjestan toga. Mogao bi reci i onu poslovicu: radim razanj, a zec je jos u sumi. Dobro kako to obicno biva ili u vecem broju slucajeva realnost me opalila u zube i nije uopce bilo lijepo. Sa ces kad sam sanjar, eto rekao sam to (sad mi ie lakse, veliki teret mi je pao sa ledja, ha ha ha). Ma dobro malo sam po obicaju otisao sa teme sa i nije tako cudno kad sam sanjar (eto mi dobrog izgovora za buduce postove). Dobro da se sad vratim ne temu. Nije da je lose ponekad odlutati ko ovcica i biti u nekom svom filmu medjutim vrlo je vazno znati kada se probuditi i pomirisati kavu (to sam ukrao jednom komentatoru sa eurosporta). Da ne ispadne da je sanjarenje pogresno moram reci da su neki od velikih pronalaska nastale upravo tako, "sa bi bilo kad bi bilo?", a ostalo je povijest kako ono kazu. Sanjarenje je posebno dobro ako se bavis pisanjem onda si na konju. Eto ga opet lutam, izgleda da bambus pocinje djelovati. Dobro napisao sam poneki redak o sanjarenu, a vi koji sanjarite sasvim sigurno cete znati sa sam htio reci ovim postom. Keep it real. Pis

Crtica

I want a blowjob

Crtica

Ne diraj partizana dok spava

Crtica

Di si care, zmaje, tigre, vinovo lozo

vn bahreina

to je formula jedan, barem meni. ok rosberg covjek sa pole positiona koji to nije iskoristio. dobro niti prvi niti zadnji koji to nece iskoristiti. citao sam jucer njegov intervju poslije kvalifikacija di je rekao da ce sama trka biti uglavnom o tyre managementu odnosno na nasem cuvanju guma. sa se mercedesa tice oni dosta imaju problema sa potrosnjom guma, ali sam svejedno iznenadjen voznjom rosberga i hamiltona s obzirom da je hamilton ipak agresivniji sa gumama. kad sam vec kod hamiltona opet je odvozio jednu dobru trku i pitanje je sa bi bilo kad bi bilo, odnosno di bi bio da nije imao kaznu od pet mjesta. kad sam vec kod kazni i webber je imao kaznu od tri mjesta i on je odvozio kvalitetnu utrku, jebat ga na kraju su malo gume otisle pa je izgubio dvije pozicije (hamilton i perez). ferarriji su, a ono sa reci? sjebali sve sa su mogli. dobro kvarovi se desavaju i kad se dese kazes si jebi ga i  ides umanjiti stetu ako je mozes umanjiti. ponovo kazem alonso majstor jer stvarno je. covjek je sa ¨osakacenim¨ autom uspio doci do osmog mjesta sa nije mala stvar s obzirom da se morao zajebavati oko prelazenja ostalih smetela (mozda sam pretjerao, nisu smetala nego sporiji vozaci). sa druge strane massa (je mama bi reko tomo) koji je kao krenuo u trku sa strategijom jednog manje ulaska u box nije bas napravio neki posao. neznam koliko je to sa je razbio dio prednjeg krila utjecalo na cjelokupni bolid, mislim na brzinu, ali bio sam malo iznenadjen kada su odlucili mijenjati strategiju. kasnije se pokazalo da to nije bio posao jer se massa izgubio u doljnjem dijelu poretka. renault je danas imao odlican dan s obzirom da su zavrsili drugi i treci, a startali su deveti i jedanaesti. izgleda da sam dobro rekao da treba imati kimija u jednadzbi. tu prvenstveno mislim istaknuti njegovu klasu kao vozaca. pobjednik vettel mislim da nije imao neki pretezak posao ako se to uopce moze tako reci i njegova danasnja trka me podsjetila na one trke iz prosle sezone. nadam se da ostali nece sjediti prekrizenih ruku ako me kuzite sa hocu reci. secer za kraj, mclaren. naravno mclareni jos uvijek nisu uhvatili prikljucak sa predvodnicima (red bull, ferarri, medcedes, renault) medjutim danas su imali nadahnutog pereza. covjek je danas odvozio mozda najbolju trku u mclarenu, kazem to subjektivno naravno. zato sam napisao gore da je to formula jedan jer covjek nije ziceras. podsjetio me na alonsa kad je bio u renaultu ili hamiltona u prvoj sezoni u mclarenu. naravno da ce sad picke poceti napadati pereza da je preagresivan, ali ko im jebe mater. kao sa je pokojni senna rekao: ¨ja sam tu da pobjedjujem u utrkama¨. dobro sad slijedi stanka od tri tjedna, a onda vn spanjolske di se ocekuju novi tehnicki dodaci i kako sam napisao u proslom postu nadam se da ce mclareni napraviti skok naprijed. pis

Plavusa

Jede plavusa grasak u restoranu i ostane joj zrno graska u tanjuru. Lovi ona to zrno graska po tanjuru i nikako da ga nabode. Vidi to konobar, uzme joj vilicu i nabode zrno graska i da joj. Pogleda ga plavusa i kaze: lako sad kad sam ga izmorila. Pis

sa cu biti kad odrastem?

pita ucitaljica djecu sa ce biti kad odrastu. javi se perica prvi.

perica: ja cu biti mafijas.

pita ga uciteljica: zasto mafijas perice?

perica: zato sa su mafijasi frajeri, imaju dobre zene i voze dobre aute ko onaj dole parkirani mercedes.

pita uciteljica ostalu djecu sa ce biti kad odrastu. javi se marko.

marko: ja cu biti predsjednik.

govori mu uciteljica: to je lijepo, a zasto bas predsjednik?

marko: zato sa su oni mocni, imaju tjelohranitelje, voze dobre auto bas kao onaj mercedes dole.

uciteljica pita dali se jos neko zeli javiti i javi se ivica.

ivica: ja cu biti dlakav po cijelom tijelu.

ucitrljica: pa, ivice zasto bis bio dlakav po cijelom tijelu?

ivica: moja sestra ima samo malo dlaka izmedju nogu, a ono dole je njen mercedes.


pis

Nova disciplina

U hrvatskoj je zazivila nova atletska disciplina. Preskakanje place. Pis

Crtica

Vezi konja di gazda kaze pa makar i krepa.

strasni

Idu Mujo i Fata sumom, pa pita Fata:  Ma Mujo, os' ti to mene silovat' ?

 Ma kakvi, 'de bi ja !

 Produze oni jos malo, i opet ce Fata:  Ma Mujo, ja se plasim da ces ti mene silovat' ?!

 Ma daj bona, ti si sestra mog jarana Sulje - ne bi ti ja to.

 Produze jos dublje u sumu, a Fata:  Slusaj Mujo, ajde ti mene lepo siluj da se ne plasim vise !!

Vn kine

Treca trka sezone nije dala neki veliki pomak sa se mclarena tice, mozda do spanjolske naprave nesto. Naravno da sam kritican prema njima kad navijam za njih. No da se vratimo na temu, kvalifikacije sam otpratio u polusnenom stanju zbog burne noci, dobro burnog dana i noci. Uglavnom nisam nes iznenadjen dominacijom mercedesa, cak niti odlicnim ferarrijima, za mclaren sam vec reko, a sa se tice red bulla razocaran sam. Sama trka je donijela los start raikkonena pa je zbog toga izgubio dvije pozicije koje je do kraja trke uspio vratiti. Hamilton je dobro startao medjutim njegova slabija tocka je kontrola potrosnje guma. Posljedica toga je lagano pretjecanje od strane alonsa i raikkonena. Reko sam da sam zadovoljan ferarrijima i posebno massom jer ponovo "vozi" formulu 1. Trka ko trka nije bila nes uzbudljiva tako da nemam nes posebno za reci. Cekam sad slijedecu trku da vidim ima li nekih naznaka oporavka mclarena i da se vidi di je zapravo ferarri, odnosno dali je ovo bio samo bljesak ili je znacajniji napredak. Pis

Auto

Pricali mujo i haso.

Mujo: bolan haso nemam para kriza je.

Haso: kakva kriza mujo, jel pusis svaki dan?

Mujo: pusim.

Haso: vidis da ne pusis sad bis imao para za mercedes.

Mujo: jel ti pusis bolan?

Haso: ne pusim.

Mujo: pa di je tebi mercedes?

Pis

Crtica

Danas ima da me nema

Zasluzeno

Muz i zena se spremaju izaci na veceru. Stane zena ispred ogledala, gleda se neko vrijeme, gleda muza, gleda sebe i kaze muzu: bolje nisi ni zasluzio. Pis

Zagonetni

Bepo: mlad sam nisam mulac, al iman veliki...

Zivac: kurac

Bepo: nos

Crtica

Jos nije vrijeme za

Crtica

Ko bira, masturbira

Something Wicked Is Happening

Citao sam sinoc blog u kasne nocne sate i primjetio kako mi se stil pisanja i kvaliteta postova dosta razlikuje danas nego prije nekih dvije, tri, pet godina. Recimo da bi po nekom nepisanom pravilu sa iskustvom pisanja kvaliteta trebala biti bolja medjutim mislim da se u mom slucaju radi o suprotnom. Promijenio mi se stil pisanja i sad sve cesce pisem onako "cisto" ako me kuzite. Nekako putem godina izgubio mi se onaj britki sarkasticni zivcev stil i sada sve to izgleda jeftino i prazno. Bo, mozda bi mogao reci da sam se prebacio na jednostacnost, ali mislim da bi tocnije bilo reci da sam izblijedio. Tako kad citam starije postove jos "vidim" se kako ih pisem i kad ih citam "vidim" ono sa sam htio reci sa njima. Dobro i danas ima takvih postova, ali manje ih je. Usporedbe koje inace nebi upotrebljavao zamijenile su psovke. Cesto puta mi se desi da tokom pisanja posta, cak i tokom pisanja prve recenice jednostavno "odlutam" i napisem sasvim nes drugo. Sranja se desavaju. Pis

Hrvatska stvarnost

Izvor: Net.hr


Kako sam ispala obična, naivna budala
'Budi sretna što uopće radiš.' Je li vam poznata ova rečenica?
"Ne želim biti jedna od onih koji kukaju i plaču. Ne želim biti dio te hrvatske svakodnevice. Ma ne želim biti dosadna gnjavatorica, davež. Ali moram ovo izbaciti iz sebe, ono što su mnogi okusili, mnogi prošli, što se potiho priča, a nitko javno ne izlazi s tim. Neću ni ja javno. Bojim se. Kako jadno.


Radno vrijeme – od 8 do 18


Završila sam fakultet i radim u jednoj privatnoj firmi, više od devet godina. Situacija je takva da u ova krizna vremena uprava smanjuje plaće, više od trećine djelatnika je dobilo otkaz kao višak. Mi ostali, pa eto, radimo. Radimo od 8 ujutro, a, u najboljem slučaju, završavamo u 18 sati. Plaćene prekovremene sate, naravno, nikad ne vidimo. Dobivamo slobodne sate za to. Slobodne sate koje ne možemo iskoristiti. Nikad. Ali važno je da imamo posao. To je jedino važno. Jer kako bismo prehranili djecu, kako bismo uredno plaćali kredite?
Majka sam dvoje male djece. Viđam ih pet minuta prije nego što navečer zaspu. Pet minuta u kojima im kažem da ih mama voli najviše na svijetu, u kojima im ispričam priču da lakše zaspu. U kojih ih zagrlim i podragam. Više od toga nemam. Nemaju ni oni. Imaju mamu koja ih voli riječima, ne djelima. Majku koju nikad ne vide, s kojom zajedno nikad ne ručaju, koja ih ne razvozi poslije vrtića na slobodne aktivnosti, koja ih ne ljulja u parku, koja im ne ljubi ranjeno koljeno, koja ne viče na njih kad se potuku, koja ne igra Čovječe ne ljuti se, kojoj teta iz vrtića ne kaže da su prekrasno nacrtali cvijet ili da su bili nemogući. Majka na papiru.
I kad vidim velike hrvatske poduzetnice koje uvjeravaju javnost da izgraditi karijeru i biti odlična majka nije nespojiva kombinacija i da su baš one u potpunosti uspjele u tome, dođe mi da se rasplačem nad naivnošću onih koji to mogu progutati. Ma dajte, molim vas. Nemojte. Molim vas, nemojte.


'Zašto ne bih probala?'


Ali nije to povod zbog kojeg vam pišem. Povod je nada, svjetlo na kraju tunela, svjetlo koje je gorjelo, koje me veselilo i dalo mi nakon dugo vremena razlog da se nadam. I koje se, naravno, na kraju ugasilo. Potpuno.
Pratim portale za zapošljavanje. Rijetko kad naiđem na oglas na koji se mogu javiti. Ja s visokim obrazovanjem, sa znanjem i iskustvom. Kad pošaljem molbu, na istu mi ništa niti ne odgovore. Ne sjećam kad sam zadnji put bila na razgovoru.
Prije tri tjedna naletim na oglas – državna institucija, moja struka, ono što godinama radim, mjesto rada 10 minuta od kuće. Frknem nosom: da, da, naravno, mo'š mislit. Ironično se nasmijem i zatvorim oglas. Gubiti vrijeme na unaprijed popunjeno radno mjesto. Naravno da neću.
Ali ne da mi vrag mira, opet ga otvaram. I sanjam... U državnoj firmi, od 8 do 16 sati. Vikendi slobodni. Godišnji odmor. Sanjam igranje s djecom, sretnu obitelj. Pa zašto ne bih probala, pitam se. Pa nije sve tako trulo u državi Hrvatskoj. Možda nije sve kako se priča. Možda postoji fer igra. Pa ja sam stručna, napisat ću svaki test savršeno. Jer savršeno baratam time. Reference su mi perfektne. Možda nemaju nikog. Zašto ne. Poslat ću. E, baš ću poslati. I tko zna. Možda baš meni zasja sunce.
Nakon par dana zvoni mobitel. Zovu. Zovu me na razgovor. Skačem od veselja. Idem na razgovor. Nada postaje sve snažnija.


'Javit će mi se za par dana...'


Na razgovoru sjedim nasuprot šest članova komisije. Nema testa inteligencije, testa struke. Samo usmena pitanja. Ali svi odgovori što izlaze iz mojih usta dobri su odgovori, sviđam im se, simpatična sam im. Zadovoljni su mojim iskustvom, mojim referencama. Srdačno me pozdravljaju i javit će mi se za par dana.
Dolazim doma mužu, sretna, kažem super je proteklo. Mislim da sam rasturila na razgovoru. Nada, nada, nada. Drži me na životu. Prije spavanja sanjam samo o tome. Sanjam o svijetloj budućnosti. O boljem životu.
Prolaze dani, ništa, nikakav odgovor. Zovem poznanicu koja tamo radi. 'Znaš li ti što o tome?'


'Mislila sam da si pametnija...'


'Nisu još odlučili, dvoume se između kćeri općinskog načelnika i sina ravnatelja jedne osnovne škole', kaže mi. Hladan znoj me oblijeva. 'Pa što si ti gubila vrijeme na prijavu i razgovor?', upita me začuđeno. 'Mislila sam da si pametnija, hello, državna firma! Pa zar bi tebe uzeli bez ikakve veze', kaže ona iskreno zaprepaštena mojom prijavom.
Još uvijek držim mobitel u rukama, očiju punih suza. I razmišljam o svom ocu. Svom ocu vozaču. Dostojanstvenom čovjeku kojeg život nije mazio. Koji je svojim poštenim radom napravio dom, školovao svoje troje djece, odricao se svega da bismo završili fakultete i govorio: 'Nemojte da vam bude kao meni. Učite, samo znanjem možete graditi budućnost.' Jadni moj tata. Da samo znaš koliko si u krivu bio.
I nisam ljuta na sustav, na svoju državu, ma ni najmanje na tu kćer ili sina. Ljuta sam na samu sebe. O, kako sam samo ljuta. Pa, budalo jedna blesava. Pa kako si mogla i pomisliti na tako nešto. Kako si se mogla nadati. Smiješna ženo. Presmiješna, naivna budalo.
I evo me opet, bez nade, dižem se u 6 sati, oblačim tiho odjeću, palim auto i odlazim. Idem na svoje radno mjesto. Radno mjesto koje tisuće ljudi u Hrvatskoj nemaju. Pognute glave bez smiješka na usnama, radim, marljivo radim. I čekam neka bolja vremena kad ću vidjeti mala lica svoje dječice pod danjim svjetlom. Sanjam i sanjat ću bolja vremena u Hrvatskoj. Vremena kad će pametni, vrijedni i pošteni ljudi raditi dostojne poslove bez obzira na obiteljsko stablo. Sanjam i sanjat ću, i svoju djecu učiti isto ono što je mene moj otac. I vjerovati da će njima biti bolje nego nama. I vjerovati u budućnost u kojoj će oni dosegnuti svjetlo na kraju tunela."


***************


Kazite mi koliko ste puta culi takvu pricu? Koliko ste puta opsovali na takvu pricu? Mislim da je svaki komentar napisan sasvim nepotreban, oni koji se trebaju brinuti za dobrobit "malog" covjeka mogu se pokriti ili jos bolje sakriti u misju rupu i tamo se crveniti. Pizde. Hrvatska stvarnost i uopce nije cudno sa se mladi ljudi odlucuju srecu potraziti izvan hrvatske. Pis

Crtica

Ja nisam madjionicar.