FRENKY 10.12.2006.
Sad cu dojt za kakovih 10 min. Cekaj i zauzmi poziciju vani.
nedjelja, 28. lipnja 2009.
ponedjeljak, 22. lipnja 2009.
nedjelja, 21. lipnja 2009.
subota, 20. lipnja 2009.
Zivac kao direktor
Bio sam u jednom prijasnjem postu o kuzini pisao da sam imao nadimak direktor i pritom sam reko da cemo o tome kasnije. Sad je doslo to kasnije na red. Sve je u pocetku bilo ok. Svi smo onako radili i drzali se skoro ko cjelina. Normalno je da u svakom timu ima pojedinac koji malo steka u odnosu na ostale. Pa mogli bi reci da je mali budim bio jedan od najornijih za rad a zivac jedan od najlijenijih. Makar u pocetku nisam stekao nakon nekih tjedan ili malo vise pocelo mi je sve biti tesko i svaki dan sam sve vise i vise poceo jebati ekipu. Neznam dali sam vec opisao tipican radni dan u kuhinji ali ako nisam onda cu uskoro. Kad je sve otislo u kurac bili smo pricali onako uz bambus (i o tome kasnije) i reko je marko: ¨sta sam vam reko ko ce raditi najmanje?¨ na sta sam ja odgovorio: ¨pa ja naravno¨ i na tome je i ostalo. Direktor sam postao mlad i ostao do kraja. Sad da kazem i to zasto sam postao direktor:
Svako jutro nakon sa bi se hrena podijelila obicno bi ja ili tomica stavio kuhati kavu. Zatim bi otisao u kancelariju tamo bi sjedio obicno uz prozor ili liniju i pusio cigare, pio kavu i citao novine. Sve dok nas mirjana nebi opomenula par puta ili dok se nebi pocela derati na nas da ne radimo jedan kurac. Eto tako sam postao direktor. pis
Svako jutro nakon sa bi se hrena podijelila obicno bi ja ili tomica stavio kuhati kavu. Zatim bi otisao u kancelariju tamo bi sjedio obicno uz prozor ili liniju i pusio cigare, pio kavu i citao novine. Sve dok nas mirjana nebi opomenula par puta ili dok se nebi pocela derati na nas da ne radimo jedan kurac. Eto tako sam postao direktor. pis
nedjelja, 14. lipnja 2009.
subota, 13. lipnja 2009.
Novi zapovjednik
Nakon nekih mjesec ili vise nisam bas siguran u kuhinju je dosao novi zapovjednik. Porucnik barai ako se ne varam. Mislim da je jer se sjecam da smo ga iz milja zvali otto. Prvih par dana je bilo kao hmm kako bi to opisao. Recimo da ga jos uvijek nismo bas smatrali autoritativnom osobom barem ja ne. Jebiga vise sam se bojao mirjane nego otta ali ubrzo su stvari dosle na svoje mjesto. Otto je imao onaj stav u stilu cemo ben pomalo i tako ta neka spika. Ispocetka kako on nije bas pokazivao taj svoj cin nad nama smrtnicima nisam ga bas shvacao ozbiljno pa sam se poceo polako odnositi prema njemu ko prama obicnom vojniku. to nije bilo dobro i dovelo me u losu situaciju. Nes se mirjana nadrkala na mene vjerojatno zbog ciscenja pa sam morao malo popricati sa porucnikom. Malo smo pricali pa mi je na svoj lezeran nacin objasnio kako stoje stvari i ko je ko u kuhinji. Jebiga osjecao sam se posrano jer nisam imao nikakav argument za reci u svoju obranu, stoga sam dobio neka nova zaduzenja kao nagradu za svoje ponasanje. Iskreno trebao sam to i prije dobiti. Nije da se hvalim ali mozda je jedan od razloga sa mi je bilo dobro u vojsci bio taj sa sam se dosta izvlacio na razgovor. Pogotovo na liniji. Svaki dan kad bi gospoda sa cinom dosla na rucak uvijek je bilo par osoba sa kojima bi izmjenio par rijeci. Mogli bi reci da sam flertovao sa njima (makar nisam picka,a niti gay). Bilo kako bilo zbog takvih razgovorcica u nekoliko situacija mi je progledano kroz prste. Malo sam odlutao od teme. Kroz vrijeme nas otto je bio onakav kavim smo ga mi htjeli. Tocnije nije nam smetao jer je uglavnom rjesavao papire u kancelariji a mi smo radili svoje posle u kuhinji zajedno sa mirjanom…
srijeda, 10. lipnja 2009.
Kuzina po drugi put
Part 4.
Ovaj dio se odnosi na nas kao ¨gole kuhare¨. Ne, nismo bili doslovno goli nego smo mi malo znali zaciniti hranu. Bilo nam je dosadno sa drugo da napisem. Sjecam se jedne scene. Za veceru su bile mahune. Kad smo otvorili posude imali smo sa vidjeti. Dva centa ulja na povrsini pa su neki od nas zakljucili da nece vecerati normalno bio sam medju njima. Onda smo dosli na ideju da posolimo i popaprimo malo jelo jer nam se cinilo da nije dovoljno slano ni papreno. Sad kad se sjetim malo mi je i zao ljudi koji su to morali jesti al bilo je smijesno gledati kako skoro svaki od njih trazi vodu poslije vecere. Jadni oni…
Ovaj dio se odnosi na nas kao ¨gole kuhare¨. Ne, nismo bili doslovno goli nego smo mi malo znali zaciniti hranu. Bilo nam je dosadno sa drugo da napisem. Sjecam se jedne scene. Za veceru su bile mahune. Kad smo otvorili posude imali smo sa vidjeti. Dva centa ulja na povrsini pa su neki od nas zakljucili da nece vecerati normalno bio sam medju njima. Onda smo dosli na ideju da posolimo i popaprimo malo jelo jer nam se cinilo da nije dovoljno slano ni papreno. Sad kad se sjetim malo mi je i zao ljudi koji su to morali jesti al bilo je smijesno gledati kako skoro svaki od njih trazi vodu poslije vecere. Jadni oni…
petak, 5. lipnja 2009.
11 : 11
FRENKY 1.9.2006.
Jucer je maca skoro napravila sranje u kafani. Gabi je je pitala dali ce popit sta,a ona govori-ti mene zajebavas-a gabi njoj je rekla ne bako pitam vas dali cete nesto popit a ona govori-sta ja sam za tebe baka-onda je pocela srat da je sve prljavo i da cisti malo a ne da sere. Jos je nisto srala pa je posla ca. Ma ca mislis je normalna? Kako se digla od stola sam mislia da ce polupat cijelu kafanu i jebat majku svima.
Jucer je maca skoro napravila sranje u kafani. Gabi je je pitala dali ce popit sta,a ona govori-ti mene zajebavas-a gabi njoj je rekla ne bako pitam vas dali cete nesto popit a ona govori-sta ja sam za tebe baka-onda je pocela srat da je sve prljavo i da cisti malo a ne da sere. Jos je nisto srala pa je posla ca. Ma ca mislis je normalna? Kako se digla od stola sam mislia da ce polupat cijelu kafanu i jebat majku svima.
utorak, 2. lipnja 2009.
Postar Marko
dali ste culi za pricu o postaru marku? niste? pazljivo slusajte.
bilo je to prije bozica. cijelu noc padala je kisa i grmilo je te postar marko nije mogao spavati mirno. kad je budilica zvonila on je vec bio buda jer spavao je jako malo i kao da je znao u podsvijesti da ce mu danasnji dan promijeniti zivot zauvijek, nepovratno.
doruckovao je, poslusao vijesti, bas kao svaki dan dosad, medjutim nesto ga je kopkalo. nije bio siguran sta ali bio je nemiran. dosavsi na posao bio je sav smeten i kolege su to primjetili te ga poceli zadirkivati da je zaljubljen. njegovi prijatelji toliko su bili uvjerljivi da je i sam povjerovao u to i mislio da je danas dan kad ce upoznati onu pravu.
krenuo je raznositi postu i gazeci po kisnoj ulici primjetio je sitan detalj koji prije nije. otisao je do kuce i pozvonio. mladi zenski glas pitao je: ko je? na sta je marko ogdgovorio: postar gospodjice? otvorila su mu se vrata i on je krenuo u kucu. dosavsi u salon vidio je gazdaricu kuce i shvatio da ta kuca nije na njegovom popisu. mlada gospodjica pitala je: oh pa vi ste novi postar? sta mi nosite? marko je ostao zatecen situacijom i nekako prozborio: ne, ne ja nisam vas postar. zatim joj je objasnio sve sta mu se desilo. hmmm prozborila je gospodjica i rekla: dobro svima se moze desiti. zatim se nasmijala i zamolila marka da otidje.
medjutim marko vise nije bio marko nesto je u njemu puklo i poceo je baljezgati i bacati postu po podu salona. gazdarica se uplasila i rekla da ce zvati policiju. neces ti nikog zvati kucko prljava rekao je marko i potrcao prema uplasenoj gospodjici. marko ju je svladao i zivotinja u njemu pocela se buditi. sva ona silina, sva ljutnja, sva strast preuzela je kontrolu i marko je postao bijesna zivotinja, zivotinja zeljna krvi. cetri dana marko je boravio u kuci, zatim je otisao kuci i drugi dan normalno na posao. majka sirote gospodjice pronasla ju je u kuci golu bez ruku, nogu i glave. doktori su rekli da je vise puta silovana i ziva paljena. rekli su da nikad nisu vidjeli tako sto u svojoj karijeri.
-dobro sad moram ici. pozdrav gospodjo.
- hvala na posti gospodine...
- oh zaboravio sam reci svoje ime...
marko
pis
bilo je to prije bozica. cijelu noc padala je kisa i grmilo je te postar marko nije mogao spavati mirno. kad je budilica zvonila on je vec bio buda jer spavao je jako malo i kao da je znao u podsvijesti da ce mu danasnji dan promijeniti zivot zauvijek, nepovratno.
doruckovao je, poslusao vijesti, bas kao svaki dan dosad, medjutim nesto ga je kopkalo. nije bio siguran sta ali bio je nemiran. dosavsi na posao bio je sav smeten i kolege su to primjetili te ga poceli zadirkivati da je zaljubljen. njegovi prijatelji toliko su bili uvjerljivi da je i sam povjerovao u to i mislio da je danas dan kad ce upoznati onu pravu.
krenuo je raznositi postu i gazeci po kisnoj ulici primjetio je sitan detalj koji prije nije. otisao je do kuce i pozvonio. mladi zenski glas pitao je: ko je? na sta je marko ogdgovorio: postar gospodjice? otvorila su mu se vrata i on je krenuo u kucu. dosavsi u salon vidio je gazdaricu kuce i shvatio da ta kuca nije na njegovom popisu. mlada gospodjica pitala je: oh pa vi ste novi postar? sta mi nosite? marko je ostao zatecen situacijom i nekako prozborio: ne, ne ja nisam vas postar. zatim joj je objasnio sve sta mu se desilo. hmmm prozborila je gospodjica i rekla: dobro svima se moze desiti. zatim se nasmijala i zamolila marka da otidje.
medjutim marko vise nije bio marko nesto je u njemu puklo i poceo je baljezgati i bacati postu po podu salona. gazdarica se uplasila i rekla da ce zvati policiju. neces ti nikog zvati kucko prljava rekao je marko i potrcao prema uplasenoj gospodjici. marko ju je svladao i zivotinja u njemu pocela se buditi. sva ona silina, sva ljutnja, sva strast preuzela je kontrolu i marko je postao bijesna zivotinja, zivotinja zeljna krvi. cetri dana marko je boravio u kuci, zatim je otisao kuci i drugi dan normalno na posao. majka sirote gospodjice pronasla ju je u kuci golu bez ruku, nogu i glave. doktori su rekli da je vise puta silovana i ziva paljena. rekli su da nikad nisu vidjeli tako sto u svojoj karijeri.
-dobro sad moram ici. pozdrav gospodjo.
- hvala na posti gospodine...
- oh zaboravio sam reci svoje ime...
marko
pis
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
