ne mi se pjeza

znate zanimljivi su ti dijalekti posebno ako ih kao ja neznate dobro. prije nekih sest ili sedam godina bio sam clan ekipe koja uzgaja ptice radi natjecanja, recimo. zapravo nisam bio uclanjen jer clanarinu nisam platio nego sam samo kupio prstene za obiljezavanje ptica (koje sam isti dan izgubio, ali to je druga prica). da prijedjem na stvar nakon nekoliko mjeseci ljudi su se odlucili napraviti izlozbu ptica. tjedan ili dva prije poceli smo pripremati kaveze za njih (ne ljude nego ptice). sve smo sredili i izlozba je mogla poceti. prvi dan na programu je bilo ocjenjivanje ptica. tu nisam prisustvovao jer kako sam prije reko izgubio sam prstenove za obiljezavanje. ostala tri dana pomagao sam na naplacivanju karata i ostale sitne stvari. uglavnom predzadnjeg dana govori mi covjek pripazi da neko nebi ukrao koju pticu. pomislim: pa kako jebote gle koliko kaveza ima. pocnem se ja setati po prostoriji (sala u hotel puli) i dopizdo mi i stanem u prolaz. dodje meni taj isti tip i pita me. ¨ti se pjeza?¨ ja ga gledam onako zbunjeno i kazem ne. sad gleda me on i pita: ¨pa kako ne?¨ govorim mu pa tako. pita on mene: ¨sa ti se ne svidja?¨ onda sam mu nes izmuljao pa je otisao. poslije si ja vrtim po glavi zasto je bio nadrkan na mene i skuzim sa me pito. isprve nisam znao kako da reagiram. drugi dan sam trebao doci na zatvaranje i na rucak ali nisam htio jer me bilo sram. tako sam sam sebi dao ocitu lekciju koja glasi. nemoj pokusavati biti ono sa nisi. stoga pricam polu istrijanski polu hrvatski. pis

crtica

jedno ¨ne¨ ubija tisucu ¨da¨

crtica

jedno ¨da¨ ubija tisucu ¨ne¨

AK - 47

sam naziv posta valjda govori dovoljno. ak - 47 kao sa bi Clint Eastwood reko : ¨omiljeno oruzje neprijatelja ima specifican zvuk stoga se priviknite na njega jer cete ga se naslusati...¨ priznajem sve sa sam sad napisao je istina i onaj lik koji je pisao text znao je o cemu se radi. kao i vecina muskaraca i ja sam na samu pomisao na oruzje u ruakma osjetio neku vrstu uzbudjenja pomijesamog sa dozom strahopostovanja prema istom. nakon zaduzenja i stalnih provjera pa sve do tjednog ciscenja i spika sa i oko oruzja napokon je doslo na red vjezba iz gadjanja. normalno kao sa sam prije napisao trebali su nam sati i sati uvjezbavanja jer se nekoliko ljudi u satniji pravilo ¨englezima¨. napokon sjeli smo u autobus i krenuli na poligon. kao i za sve sa radis u vojsci moras imati reda i discipline ali kod ovog nadradjeni su posebno bili rigorozni prema nama pa su neki bili u nekom strahu. neznam zasto. bili smo podijeljeni u grupe (ja sam bio u drugoj). dosao sam na svoje mjesto i potpuno se prepustio glasu nadredjenog (no homo). ne sjecam se tocno zapovijedi ali znam da je prvo islo legni dolje (ponovno no homo) ruka na ledja. zatim bi dva tipa podijelila spremnike. tek kad bis dobio zapovijed ¨napuni¨ smio bis staviti spremnik u oruzje i repetirati isto. tri probna metka. istovremeno navala adrenalina i straha. prvi metak. sve sam odradio kao da sam sa pickom. znam da sad ovo mozda zvuci preforsano ali bilo je tako. ucvrstio sam pusku o rame, prislonio glavu na pusku, zatvorio jedno oko, dvaout udahnuo i okinuo. iznenadio sam se povratnim trzajem kojeg skoro da nije bilo. opalio sam jos dva probna i otisao pogledati metu. pogodio sam ju ali niti blizu onog sa sam trebao pogoditi. slijedilo je gadjanje za ocjenu. sada smo dobili sest metaka. sve sam ponovio kao i kod probnog gadjanja. rezultat je bio cetri pogotka nista u crno. nisam bio razocaran time. poslije gadjanja dosao je red na ono malo manje dobro - ciscenje puske. nemogu reci da sam to napravio sa nekim velikom voljom ali ipak sam to napravio jer sam se ipak brinuo za pusku. slijedeci dan na pregledu puske razvodnik mi je nasrao da je nisao dobro ocistio pa sam zajedno sa jos nekoliko likova morao sve ponoviti. dvaput...

crtica

cut my legs off and call me shorty

sretan rodjendan tata

evo posta namijenjenog svom starom. kako sam vec napisao da sam starcima priredjivao svakakve pizdarije tako sam i za njegov rodjendan morao nes napraviti. posto mu je bio rodjendan nisam mogao bilo sa pa sam si dao truda. tada sam imao sest ili sedam godina. dan je poceo otprilike ovako:

prijepodne sam bio u kazni zbog sranja otprije. jutro sam proveo molaci starog da me pusti van. na svako moje moljenje (da i ja sam molio) dobivao bi isti odgovor ¨pitaj mamu¨, znao sam da stara nece popustiti. nekako istovremeno stari je zvao sestricnu da dodje kod nas na rucak (btw fale mi ti ruckovi), nije htjela doci jer je imala nekog posla. poslije rucka jos sam uvijek molio starog da me pusti van, uspio sam. bilo je negdje oko cetri ili pet popodne kad sam izasao. taman izadjem van budem deset ma kojih deset niti pet minuta vani i pocnem plakati (da i ja placem nisam stroj). stari je u to vrijeme rjesavao krizaljku na balkonu i kad je pogledao van imao je sa vidjeti. mene na podu ispred zida sa slomljenim rukama. vjerojatno od svih prisutnih ja sam uz staru bio najsmireniji u cijeloj prici. svojom smirenoscu i poznavanjem prve pomoci stara mi je brzo imobilizirala ruke da sprijeci probijanje kosti kroz kozu. hvala joj na tome jos jednom. trebao sam ici na hitnu a u to vrijeme nismo imali auto (kao ni sad na starce i sebe mislim) pa je stari zvao ponovno sestricnu. da bi sve bilo jos bolje stari ju je prije zvao zbog rodjendana pa je ona mislila da ju stari na prijevaru zeli dovuci do nas.nakon uspjesnog uvjeravanja sestricna je dosla i ja sam isao na hitnu. eto to je bio moj poklon starom za rodjendam. jos jednom sretan rodjendan tata. pis

zamjenik dezurnog bojne

nasao sam se u ulozi zamjenika dezurnog bojne pomalo naivno kad sad pogledam. bila je to subota i vojarna je bila gotovo prazna (ekipa je isla doma). moj prijatelj i protivnik u partijama saha je bio dezuani satnije ali nije imao nikog za postaviti kao pomocnika dezurnog bojne. onda je nekako nasao mene i pitao me dali bi ja bio. nisam htio ispasti gad pa sam pristao - zajeb. inace kad bi samo titulu gledali ja bi imao vece ovlasti od njega ali kako me u to vrijeme nis nije jebalo bilo mi je svejedno. moja sluzba pocela je dobro cak i bolje nego dobro. nadredjeni mi je bio isti razvodnik koji nas je docekao na stanici u karlovcu. poceli smo nes pricati i tako ukratko mi je objasnio sa bi ja trebao raditi. dezurstvo mi je trajalo od 07 : 00 - 19 : 00 i od 00 : 00 - 07 : 00. prvi dio sam odradio onako zajebantski koliko se moglo jer je ipak bio dan. neki vojnici su imali izlazak u grad pa sam ja trebao izvjestiti svog nadredjenog o tome dali su svi dosli u vojarnu. uglavnom da sad ne duljim (spava mi se jer je 02:21 ujutro) troje ih se nije vratilo. isprva nisam htio nis reci jer sam mislio da ce doci uskoro. na predaji brojcanog stanja uz dogovor sa dezurnim nase satnije dogovorili smo da cemo ih prijaviti. nakon toga nastala je mala strka i ja i dezurni bojne smo dobili salatu jer nismo na vrijeme prijavili da ih nema. zatim smo morali cekati da se svi vrate i uvjeriti se da je sa njima sve u redu (zdravsteno). oko dva ujutro dosla su dvojica od trojice ¨bjegunaca¨. ful mi se spavalo i da nije bilo televizije i drustva nebi izdrzao noc. treci je dosao oko tri i pol. bio je u vidljivo pijanom stanju ali da stvar bude gora prema ozljedama na njegovom licu vidjelo se da je bio u nekoj tucnjavi koju je prema njegovom licu popusio. odfurali smo ga u krevet i ujutro u sest sati sam predao izvjestaj dezurnom kako mi je bilo zapovijedjeno. decki su napisali svoja izvjesca ujutro a drugi dan svi smo jeli nijhova govna. eto da sam znao da bi mi se to moglo desiti nebi pristao na to, ali ipak ne zalim toliko jer mi je bilo isfurano po noci dok svi spavaju pusiti cigaru i svirati. pis

crtica

ponekad svjetski vladari postaju budale ali budale nikad ne postaju svjetski vladari

zasto bas ja?

zante kad vam se dogodi nes lose uvijek se pitate bas to pitanje, zasto bas ja? malo rjedje ali isto tako isto pitanje se postavlja kod dobrih stvari. malo sam razmisljao i shvatio da se dogadjaji koji uzrokuju to pitanje nisu sasvim neutemeljeni. sad ovo mozda zvuci da se povezujem sa spikom karme. cek malo pa i radim to. moglo bi se reci da je sve to djelo karme (ne mislim na grupu). sad si jos jednom vrtim tu teoriju po glavi i sve mi se cini da ne grijesim. svaki potez koji individua napravi kroz neku analizu otkriva se da ipak ima nes sa sve to uzrokuje, zar ne? sve je stvar u covjeku. jer ljudska priroda kod negativnih stvari jest ta da ce to vecina pokusati negirati i nece vidjeti svoje greske. dok kod pozitivnih stvari malo tko se ide upustati u analizu kako je do toga doslo (ja sam takav). pa sad kad vam se desi neko sranje nemojte odmah za to pripisivati neku nesrecu ili se ici iskaljivati na najblizoj osobi (kao ja nekad) nego pokusajte suzbiti osjecaj neuspjeha i tu energiju potrosite na analizu cijele situacije. ponovno kod dobrih stvari nemojte si odmah pripisivati sve zasluge nego analizirajte i dajte nekom makar kompliment za to jer to je ipak najmanje i ne kosta nis. plus jos takvim potezom ucvrscujete vezu ili da budem precizniji prijateljstvo. eto to je dovoljno za danas. pis

malcom in the middle

vjerojatno ste gledali istoimenu seriju. vjerojatno sad nagadjate o cemu cu pisati u ovom postu. vjerojatno da. trenutno sam se sjetio svog djetinjstva i nekako poslozio i analizirao sve i dosao do slijedeceg.... kao i vecina djece svojim roditeljima sam svakodnevno priredjivao nekakve sokove. da ne duljim skoro svaki put kad bi izasao van napravio bi neku stetu i onda bi starci prvo trebali rijesavati moje sranje a zatim bi rjesavali mene. jednog dogadjaja se sjecam sa posebnim zarom jer mi je to bio jedan od boljih zajeba, ide ovako:

kao i obicno za taj period mog zivota isao sam u sumu svakog dana sa frendom borom (nemojte odmah pomisljati na nekakve perverzije) zapaliti vatru i cigaretu tocnije vise njih. tog dana je recimo nes poslo po zlu. sjedimo mi pored vatre i pusimo (york onda) kad naleti jedan frend. jura. poceli smo pricati i on je nes poceo srati u smislu navlacenja na zlo ali prikriveno u vjecno popularni omot kukavistva. valjda me pratite. tupi on meni da ja to nebi nikad, nikad. kako mi je u ono vrijeme mozak samo popunjavao supljinu lubanje odlucim ja napraviti to. uzmem upaljac i zapalim neku staro sjedalo od auta. isprva je pocelo lijepo goriti a onda najednom vatra je pocela divljati i uhvatila nas je panika. tpipcno za juru onda (neznam kako je sad) , jura je jednostavno uhvatio maglu ostavivsi mene i boru da se borimo sa vatrom. par trenutako poslije dosli su neki stanari iz susjedne zgrade i poceli ispitivati nas ko je to zapalio. nismo im priznali nis. onda je neka starija zena dosla na ideju da se popisamo na to na sa joj je boro reko pisaj ti ako zelis. neko je zvao vatrogasce. oni nisu znali toccno di gori pa su nas promasili. isao sam trcati za njima. kad sam se vracao govori meni jedan od njih da priznam jer me frend odcinkao. isprva nisam znao sa da napravim. slucajno sam vidio boru kako mase glavom i samo sam odjebao tog vatrogasca. pozar je bio ugasen i mi smo mislili da smo se izvukli. kurac. poslije par dana pitam ja starce dali mogu ici van a stari me pita sa da opet zapalis nes?

tada sam bio gotovo siguran da starcima ne moes nis sakriti, ali to nije istina jelda? pis

specijalisticka obuka

part 6

... kao i obicno sve se zapocinje sa jebenim ciscenjem. kad je vojska u pitanju onda to nije obicno ciscenje nego pravi teror nad vojskom. prvih par dana je bilo jebanja u mozak ali se situacija kasnije smirila pa se moglo i zivjeti. pripreme su tekle recimo dobrim tempom i da se nismo toliko zajebavali mozda smo mogli i uzivati neko vrijeme. no da se vratimo prici sjebali smo elemente za miniranje. bilo je prilicno zabavno raditi nes sa ces dignuti u zrak. neznam zasto je to tako dali je to mozda ljudska priroda da osjeti neku dozu zadovoljstva kad nes dize u zrak ili sa ali meni je bilo ravno sexu. dva ili tri dana smo to postavljali pa onda jos i detaljno ciscenje pa osiguranje pa proba i napokon d dan. poslije himne i dorucka isli smo na poligon. prvo su nas podijelili u grupe i svaka je morala objasniti izracun potrosnje eksploziva i onda postaviti eksploziv. moja ekipa je dobila za zadatak dizanje u zrak betonske cijevi. stojim ti ja ispred toga i dodje mi porucnik i pita dali se slazem sa proracunom? pogledam ja njega pa papir pa njega i kazem da, da slazem se. na sa mi je reko nemas ti pojma ,ajde postavi eksploziv. e tu smo se pokazali jer smo ga postavili prvi bez ikakvog problema. kad su sve stvari bile gotove morali smo pjesaciti nekih dva kilometara na ¨sigurno¨ mjesto. onda jebeno cekanje. cekanje do onog tri, dva, ,jedan.... buuuumm. jebeno dobro jednostavno ona kolicina vatre i zvuk detonacije ne, to se ne moze opisati rijecima. poslije toga hodanje kroz tunel i miris eksploziva jebeno sam svrsavao to vrijeme. iskreno isplatilo se sve sa smo napravili proteklih par dana. svaka prolivena kapljica znoja i krvi se isplatila za taj prizor....

Specijalisticka obuka

Part 5.

...jedna od tih zajebancija desila se za vrijeme mojeg strazarenja. Neki lik tocnije neko piskaralo me stavilo na mjesto dezurnog kod rampe. Jebeno sranje morao sam ponovno cuvati strazu. Zapravo ovo je bilo jos gore od straze jer ovdje si samo stajao kod rampe i cekao dali ce neko naici da mu je otvoris. Dnevni dio smjene je prosao u redu. Bio sam se dogovorio sa likom poslije mene da cu ja otici pola sata prije ca pa da ce me kao on zamijeniti. Krenuo sam na smjenu i stao kod jebene rampe. Proslo je nekih pola sata i prosao je nadzor u obliku razvodnika (onog istog koji nas je mucio). Poslije njega opazio sam neko suljanje i skuzio sestoricu kako bjeze. Naravno da nisam pomisljao o zaustavljanju ili necem gorem. Oni su otisli po pivo i kokos. Po nijhovom povratku jedan tip je dosao kod mene i pito me kako da udje u kamp a da ga niko ne vidi. Bio sam susratljiv pa sam mu pokazao put. Ipak je imao pivo kod sebe. Sukladno dogovoru sa onim tipom otisao sam oko pola jedan u kucicu i ostavio rampu samu. Tip nije dosao na dezurasto ali to nije bitno. Dok sam pusio cigaretu prije spavanja vidjeo sam pijanu bagru i skuzio da ce biti sranja. Tek sa sam lego (ponovo u robi) cuo sam glasove izvana: ¨svi van¨. Ok to je bilo to. Spica. Obukao sam cizme i izasao. Razvodnik nas je postrojio na cestu i pocelo je ispitivanje. Ko je kupio pivo?;koliko ga ima?;di su boce? i takve spike. Isprva su decki bili zajedno i svi su sutili ali izgleda da nikad nisu vidjeli tipa nadrkanog. Poslije pola sata provedenih vani na temperaturi od oko dva tri stupnja pocelo je popustenje (btw sale post o popustanju). Prvo su rekli koliko ima piva (oko 50 litara). Onda je trebalo reci ko ga je isao kupiti. Tu je ponovno bio zastek pa je tip isao od svakog do svakog sa lampom i gledao reakcije. Jedan tip je reko da zna ko je isao kupiti ali da nece reci – greska velika. Njega je poslao u kucicu toplu kucicu a nas ostale ostavio vani. Jos mu je reko kad se odlucis reci ko je iso oni ce ici na spavanje. Dok je on razmisljao ostali su propjevali sami. Posto je taj tip bio razvodnik u nasem vodu a jedan od tih je bio iz naseg voda onda je krivao morao pumpati sklekove u vodi sa nije bas ugodno. Meni se u to vrijeme samo motalo po glavi dali ce pitati ko je bio dezuran na rampi, srecom nije. Onaj lik se vratio iz kucice i kao sve reko a nije znao da se sve vec otkrilo. Isli smo na spavanje. Drugo jutro osim naravno lekcije od strane tate nasi bjegunco – krijumcari su dobili poslove ciscenje okolisa sa punom ratnom spremeom. Poceli smo pripreme za zavrsnu vjezbu sa eksplozivom...

cedevita

sve je bilo kako treba. probudio sam se, pa sam jos malo odmorio, pa sam ponovno zaspao, nazvao kolegu sa posla da mu potvrdim nes, kavica i tako. sve do veceri. dodjem van normalno u kafic. pogledam dali ima nekog poznatog, vidim da nema pa si narucim cedevitu. krigla od pola litre, led, okus limun. pijem ti ja to nekih pola sata, ma mozda cak i vise. neka ekipa je igrala pikado i zovu oni mene da dodjem igrati sa njima, pristao sam. pitam ja nijh dali treba uletiti lovu, a oni slozno: ne. dobro pomislim ja. igrali smo eliminaciju, bio sam treci po redu. pocnemo igrati i dodje red na mene. pogodim 20, 3x18, i 20. super pomislim, a oni ne mogu vjerovati sa pogadjam. slijedeci put kad sam gadjao napravio sam otprilike toliko. zatvorio sam u cetvrtom djiru. onda je bilo cemo jos jednu? kazem ja da, ajde, igram zadnji. pa igrao sam zadnji i dosao zadnji, ali nije u tome bit. bit je u tome da sam tijekom te partije dosao na sank i platio svoju cedevitu i onda jos narucio pivo i duplu medenicu. pazi sad sa sam bio pisao prije nekih 24 sata. post sa nazivom ¨osobne promjene¨. pa ono bas sam izdrzao puno bez jebenog alkohola. bravo zivac. kako se sada cini moje borbe sa mojim altre egom ili kako bi mi u sali rekli halter regom su tek pocele. zanimljivo je to kako se navuces na poroke. rezultat ce se tek vidjeti, ono kako bi rekli: vrijeme ce pokazati. toliko o snazi moje volje. pis

osobne promjene

trenutno dok ovo pisem moram reci da nisam popio pivo vec 24 sata. za one koji me poznaju reci ce bravo zivac. zasto to pisem? pa zato jer me uhvatila neka cudna struja di pocinjem gledati sliku siru od slike. da pojasnim: (ako ovo nije niciji citat onda je moj) ¨covjek vidi koliko ima lose osobine tek kad se njemu pocinju vracati¨. priznajem da ih imam mnogo i sad kad su me pocele napadati nemogu reci da mi je svejedno. mozda sam poceo gubiti na sirovosti za koju svi kazu da je imam na izvoz. mozda sam poceo sazrijevati. gle sad ovo malo po malo prerasta u emo post. ma u kurac, neka ide. iskreno neznam do kada ce me to drzati. mozda do prve krize ili neke feste. sve je moguce. trenutno me drzi ta emo spika i probati cu i ja nju drzati koliko mogu. probajte i vi jednom. pis