petak, 30. siječnja 2009.
gospodo recesija vlada...
dugo nisam pisao o poslu pa mi je sad doslo da napisem poneku crticu. jedno jurto dosao je capo u firmu u sedam sati. odmah mi je tu bilo nes sumljivo. pocela je prica o poslu. kakva je situacija i tako te stvari. razgovor je tekao i onda je reko: ¨ako zaradjujes deset a trosis jedanaest nije dobro. ako zaradis tri a ostane ti dvije onda je to dobro. ¨ kad je reko to malo sam ostao i pomislio sa je reko, a onda sam se sjetio vanje. vanja legenda iako stalno neki kurac zica i ponekad puni jaja bez razloga, al frajer je reko jednu legendarnu lajnu. ¨bolje jedna u hladu nego dvije na suncu¨.
nedjelja, 25. siječnja 2009.
dokle ovako?
neznam za vas ostale ali u zadnje vrijeme sve vise pokusavam pratiti hrvatsku politiku. posebice odnose sa slovenijom, stanje sa eu- om i nato paktom. kao sta sam predpostavljao situacija je brkovita i ne mice se sa nulte tocke. da situacija bude jos brkovitija niti jedna niti druga strana ne zele raditi kompromise. pitanje nase granice se povlaci vec dugo, predugo vremena. normalno ovakvim tempom drkati cemo se jos cijelo desteljece. medjutim razlog zasto pisem ovaj post je to sa jedna slovenija jebe cijelu europu i clanice nato saveza. nije mi jasno koji kurac europa i nato nebi lupili sakom u stol i rekli sad je dosta, ne mozete vise tako. cini se da ipak nece to tako skoro. jos cemo mi pusiti slovenske podvale i plesati po europskom ritmu. pis
srijeda, 21. siječnja 2009.
jebam ti mater sudija
sad sam gledao rukomet (spanjolska : hrvatska) i jos jednom dokazao da kad nece milom onda ce silom. jebem ti sudije svaki nas kontakt sa njihovim igracima sudjen je iskljucenjem, dok su oni mogli sve i svasta. da se ne zavaravamo takav je sport jer kad jednom otkines to moras dati drugom. sve stima samo sa su od nas trgali, a od njih skupljali mrvice. svako jebeno prvenstvo hrvati imaju ista sranja sa sucima. prije pocetka prvenstva reko sam da me nije briga za navijace al me briga za suce. sve u svemu danas su pali spanjolci sa deset razlike. pali su uz sve smicalice sudija, pali su uz sve batine spanjolaca. stura igramo sa svedskom za prvo mjesto i cetri boda u slijedecem krugu. gledao sam svede i mislim da smo tu i tu sa njima. medjutim uz danasnju igru dobru obranu i razigrano-msatoviti napad i njih cemo razjebat. samo da jebene sudije ne zaseru i sutra. pis
ponedjeljak, 19. siječnja 2009.
obama novi isus krist
uz duzno postovanje prema obami, a narocito prema isusu kristu pisem ovaj post. svi mi znamo ili barem nagadjamo kako je bilo u doba dok je djelovao martin l. king. knjige pisu o stanju u americi u to vrijeme. naravno ne mozemo izostaviti niti malcoma x iz te price, a nikako nesmijemo zanemariti ni one ¨male ljude¨ za koje ce se tek doznati iz kojekakvih memoara ili skrivenih knjiga, knjiga skrivenih od ociju javnosti zbog straha pojedinaca iz onog vremena. medjutim ja ne zelim sad pisati o tome vremenu niti o problemima koji su bili onda (a postoje i danas). trenutno sam na temi sutrasnjeg povijesnog dana i da tako kazem ostvarenju martinovog sna. stvar je u tome sto se u obami vidi covijek spasitelj, da ne kazem izbavitelj. iskreno nebi volio da se ljudi razocaraju, ali to nije tako nezamisliv scenarij. puno je pritiska na obami. treba ovo, treba ono. istina treba ali ne moze st to preko noci. mislim de se pred njim nalazi mozda i veci posao nego sto je mislio, ali ko sam ja da sad tu nes pisem kad su za to zaduzeni oni skolovani ljudi. bolje mi je da se vratim pokeru nego da tu tratim vrijeme. pis
subota, 17. siječnja 2009.
fale mi ti dani...
duuuugo vremena se nisam posteno uroko sa ekipom. oni ¨dobri losi¨ stari dani. dani dok je bene bio u djiru. dani kruga smrti i dvosatnog densanja bez muzike. debela berta i ostale drugarice svakog trena spremne da ti razbiju um na sitne komadice, zavrte, prozvacu i ispljunu. vatrena krstenja zelenih clanova naseg malog carstva. iako ne volim cuti ni vidjeti al i riganje mi fali. bilo je u posljednjih godinu il dvije malo takvih dogadjaja ali ne kao onda. eto ovaj emo post zavrsavam sa zeljom da se u kasnijim godinama dok budemo malo ¨ozbiljniji¨ ponovo nekad razbijemo i prisjetimo nekih starih dogadjaja. pis
petak, 16. siječnja 2009.
srijeda, 14. siječnja 2009.
ponedjeljak, 12. siječnja 2009.
nosivi stup
jeap doslo je i to, imam potvrdu ¨malog kaplara¨. postao sam stup tj. nosivi stup u personalnoj organizaciji firme u kojoj radim. iskreno drago mi je jer sam to cekao nekih pet godina. istina nisam to u proteklih cetri godine zasluzio zbog svoje ne volje za radom. tocnije nisam pokazivao bas neku volju za napredovanjem. sada mogu reci da je to razdoblje iza mene i da svakim mjesecom idem prema boljem (ovisno o svojoj psihickoj snazi). ¨mali kaplar¨i sef izgleda da su odlucili riskirati samnom pa su mi dali svoje povjerenje sa jednim prilicno velikim projektom. velikim za mene jer po prvi put radim tako ¨od nule¨. nadam se samo da ih necu razocarati i sjebati i ovu priliku. kazem to jer sam ranije prilike sjebabavao ono sa se kaze ¨ko veliki¨. puno je to za mene bar to tako sad mislim. ostaju mi samo prosli projekti i uspjesi u ¨kriznim¨situacijama za snagu. za kraj ona stara pomalo ofucana izreka: samo ce vrijeme pokazati... pis
nedjelja, 11. siječnja 2009.
ah ti dani...
eeee da. klasicna izjava kad mi neko spomene ovu temu. u pocetku sam bio redovit, ali frend mi je pokazao nes bolje (no homo) pa sam polako poceo stekati. radi se o praksi u srednjoj skoli. nemogu reci za sebe da sam bio nes pun radnog elana ( nisam ni dan danas) pa sam stoga iskoristavao i onu najmanju priliku da ne dodjem na praksu. posebno kad smo se bili preselili u novu radionu. ono hodanje bi mi sa vremena na vrijeme dopizdilo pa bi jednostavno reko ¨jebi ga¨i ostao u gradu. sve je pocelo negdje u drugom srednje kad mi je frend (inace radili smo u istoj firmi) odveo u jednu igraonu. taman negdje oko pojave ps2 u puli. nije mi dugo trebalo da se navucem na novu drogu pa mi je nedolazenje na praksu pocelo biti sastavni dio prakse. kad nebi isao u firmu onda bi brijao po gradu troseci lovu (koje sam onda imao dosta), nekad bi sjeo u bus pa bi otisao do frenda doma (galizana) i tako te stvari. treca godina mi je bila jos sjebanija jer je jedan frend iz zgrade imao iste dane praksu kad i ja. rezultat je bio taj da smo u mjesec dana bar dva puta odjebali posao i isli klosariti po gradu. jednom dok smo tako isli po gradu skoro sam naletio na sefa. bila je to dobra scena: idu dva lika po trotovaru i pricaju. odjednom jedan se skriva u grmlju,a drugi nastavlja hodati i pricati sam sa sobom.
dan bi nam pocinjao otprilike ovako: ja bi bio u gradu i onda bi ga zvao. dogovorili bi se kad ce mo se naci u kaficu na kavi. jebiga ja bi uvijek dosao prvi i onda bi pio kavu nekih sat i po. onda bi doso on pa jos jednu, procitati novine pa djir po gradu. onda obavezno kod marka na partiju tekena. pa opet po gradu. tako sve do tri i po otprilike. takvi dani bi nam iz djepa izbili nekih sto kuna svaki put. kasnije nam to nije bilo dovoljno pa smo se poceli natjecati ko nece dulje doci na praksu. mislim da nismo bili jedno dva tjedna.
jebiga danas toga vise nema pa sa sad mogu samo sa nostalgijom prisjecati. sad shvacam da sam se trebao jos vise zajebavati. eeee da. pis
dan bi nam pocinjao otprilike ovako: ja bi bio u gradu i onda bi ga zvao. dogovorili bi se kad ce mo se naci u kaficu na kavi. jebiga ja bi uvijek dosao prvi i onda bi pio kavu nekih sat i po. onda bi doso on pa jos jednu, procitati novine pa djir po gradu. onda obavezno kod marka na partiju tekena. pa opet po gradu. tako sve do tri i po otprilike. takvi dani bi nam iz djepa izbili nekih sto kuna svaki put. kasnije nam to nije bilo dovoljno pa smo se poceli natjecati ko nece dulje doci na praksu. mislim da nismo bili jedno dva tjedna.
jebiga danas toga vise nema pa sa sad mogu samo sa nostalgijom prisjecati. sad shvacam da sam se trebao jos vise zajebavati. eeee da. pis
subota, 3. siječnja 2009.
bio jednom jedan lav...
jeap bio je lav i bio je sam. toliko je bio sam da je zaboravio ko je. jednog dana dosao mu je bivol. sjeli su i poceli pricati. pricali su i pricali. kasno navecer bivol je otisao kuci, a lav je ponovo bio sam.
pis
pis
četvrtak, 1. siječnja 2009.
draga nacijo
eto da vam cestitam novu godinu i kazem odnosno napisem nes u stilu ovog blagdanskog ozracja. bio sam vec pisao nes slicno za bozic ali ako ste procitali vjerojatno ste vidjeli da i nije bas nes. nisam takav tip tocnije neam tu finesu. da ne okolisam previse evo ga koktel dobrih zelja: zdravlje, ljubav, uspjeh u tekucoj godini. klasika. namjerno nisam napisao novac jer za to se moras sam potruditi. mislim da je novac zadnja stavka na koju treba obracati pozornost u cestitkama za blagdane, posebno mi dize bracu kad neko pocne pricat u bozicno jutro o lovi i kad pocnu kukat da se nema. normalno da se nema, ko ima? i oni koji imaju nije im dovoljno. stvar je u tome da se bar taj dan zaborave problemi i prepusti se ozracju i uzivanciji sa ljudima koji su vam dragi. sad sam skrenuo sa teme pa da ne duljim jer me boli prst (neznam sa sam radio ili su mi radili dok sam spavao) sve najbolje i jos zadnja misao: najvazniji ste vi, a svijet moze pricekati. pis
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
