PAR POJASNJENJA

  • SCREEN LINES - samo ime kaze
  • GRCKO RIMSKI AMATERSKO SLOBODNI - pokusaji pisanja kratkih prica
  • PORUKE - popis poruka koje su mi pristigle u odredjeno vrijeme
  • 33. INZ. BRIGADA - opis sluzenja vojnog roka
  • CBOX - namijenjen je za postavljanje pitanja i eventualno za prijedlog novih tema
  • JUST ANOTHER CHAMBER - suprotnost od zivca tj. zajebancija i ostale stvari koje su mi se dogodile
  • VICEVI - sama rijec kaze sve vicevi,tripovi i smijesne scene
  • ZIVAC - ozbiljni dio bloga,trebao bi sadrzati moja razmisljanja i komentare

subota, 27. prosinca 2008.

ko nima dela si ga najde


e da tako ti je to lipi. vrag mi ni da mira pa san posa cine delat. bilo mi je dosadno pa san posa pocistit mobitel. lipo san ga pocistia. jos mi je otac reka da nece delat. ma ga nis slusa. stupido ja. eko na sad iman dva. stupido ja. vero da san. stupido. lipo san ga otvoria. san se malo zjeba dok san skinua plastike ma san ucinia delo. pocea san vide molivati. pa san pocea molivati une male kuse nutra. lipo san uza pinelic i pocea pinelivati. ma ne za nis. san finia pa san pocea tornivati sve kako je bilo. san sjeba niki kurac perke ne dela. forsi se stufa. ala su bog s vami i ne delajte cine kako ja stupido.

četvrtak, 25. prosinca 2008.

sretan vam bozic

eto u ovo bozicno rano prijepodne dok cekam bozicni rucak doslo mi je da napisem neki bozicni - emo post. sta da se tu radi blagdansko je raspolozenje pa se i najjaci omeksaju. zelim svima ljudima dobre volje da ostanu u takvom raspolozenju, svim ljudima molo losije volje da ne ocajavaju jer poslije kise dolazi sunce. svima bolesnim zelim brz oporavak i sretan nastavak zivota. ¨sretan nastavak zivota¨ wtf?? enivej oliti uglavnom svima zelim sve najbolje posebno onim kojie zivot ne mazi, a onim koji uzivaju ko bubreg u loju zelim period loseg vremena da i oni osjete kako je ¨malom¨ covjeku. pis ostajte mi dobro

nedjelja, 21. prosinca 2008.

crtica

"The greatest trick the Devil ever pulled was convincing man he didn't exist"

subota, 20. prosinca 2008.

di si krenuo?

Za vrijeme služenja vojnog roka Peri je umro iznenada otac. Zapovjednik je smislio najlaksi nacin kako mu to reci. Vojnike je pozvao u kolonu i rekao: 'Svi vi koji imate oca istupute.' Pero kud ces ti. pis

nedjelja, 14. prosinca 2008.

kondor

idu mujo i haso na bazen. malo da plivaju. dodju tamo i vide skakaonicu. otidje mujo na doljnju skakaonicu, a haso na gornju. taman da ce skociti kad mujo kaze: bolan haso odavde mi izglades ko kondor. haso se nasmije i pita muju: sta zato sta imam dobro gradjeno tijelo? mujo mu odgovara: ne bolan haso zato sta nisi odrezao nokte na nogama. pis

subota, 13. prosinca 2008.

pogled u dvoriste

u ovo doba stednje i odricanja na visokoj,ali ne previsokoj razini moram reci slijedece. jedne veceri bila je kisa i grmljavina. sve je bilo onako prejebeno i odjednom nestane struje vani. prodje par dana kad ono rasvijeta i dalje ne radi. zapravo radi ali svaka treca lampa. moram priznati da me to podsjeca na slavoniju. onako u nekom malom seocu neka kuca pokraj nje lampa pa onda duuugo nis. mozda su to gradski opci napravili s ciljem da potaknu romanticnost medju parovima i tako povecaju natalitet. neznam. isto tako ovaj mrak me podsjetio na jednu pricicu (tice & frica) di kazu da je pula grad supak. da je mracno ko u supku i da smrdi ko u supku. smijesno trebate to cuti. ma bilo kako bilo ovaj mrak sad jos vise povecava moj stupanj sumnjivosti. bojim se izaci van jer bi mogo umjesto legitimiranja dobiti sest metaka upozorenja. ostajte dobro. pis



petak, 12. prosinca 2008.

volan

dan kad je medvedev dosao na mjesto precjednika majke rusije putin ga je odlucio darovati. prvi dan na poslu kaze putin medvedevu: dodji moram ti dati dar. izadju oni van kad vani auto. medvedev sav sretan otidje do auta, sjedne unutra i pita: pa di je volan? na sa ce putin: u sigurnim rukama. pis

ponedjeljak, 8. prosinca 2008.

case lomim, ruke mi krvave

prije nekih mjesec dana bio sam sa frendom na picu. pili smo i prisjecali se starih dana. poceli smo govoriti o kafanama i konobaricama koje smo upoznali i tako te stvari. na spomen jedne konobarice prisjetio sam se jednog dogadjaja koji mi i nije bas previse drag. dodjemo frend i ja u kafanu sjednemo i pocnemo pricati. dodje sankerica, narucimo i nastavimo pricati. u kafani je bila neka ekipa mislim da su bili nogometasi iz ko zna kuda (nisu bili istrani). donese sankerica pice i ja gledam donijela mi je casu (inace nikad ne pijem iz case pa me neki nazivaju bosancem (nije diss na bosance)). pijem ja pivo ( u to vrijeme heinekeen) i gledam jebenu casu. pricam, a casa me sve vise izaziva. uzmem casu u ruku i stisnem je u pokusaju da je slomim. prije sam isto pokusavao ali nisam uspijevao. jebiga sad jesam. casa je pukla i krhotina stakla me zarezala. bilo je ko u filmu: u trenutku kad je casa pukla nastala je tisina, a onda sam vidio da krvarim pa sam se osjecao jadno i bjedno. otisao sam u wc oprao ranu zamotao je papirom i isao doma. sranje da mi se to deslio nakon pete pive onda mi i nebi bio takav bed ali da mi se desi nakon dva deca, jadno. dosao sam doma i odmah uzeo zavoj i oticao u wc zamotati ranu. stara je kao i obicno vidjela i pocela ispitivati. rezultat je bio da sam joj reko da sam pao i porezao se na staklo, ali to joj nije bilo dosta pa me jos natjerala da idem na hitnu. dva i po sata jebenog cekanja da mi riba kaze da je gadno ali ne bas toliko. pis

četvrtak, 4. prosinca 2008.

ti imas moc

zivac: mile znas sa mi ide na kurac?

mile: picke?

zivac: ne, ne idu mi picke na kurac i to mi isto ide na kurac ali o tome ne zelim sad pricati.

mile: zasto? meni se cini dobra tema.

zivac: ma pusti sad to. ide mi na kurac to sa mi svi govore kako ja imam potencijal i kako mogu puno napraviti.

mile: pa koji kurac tu ne stima? ti bi jos trebao biti zahvalan sa si u takvoj situaciji.

zivac: ma ide mi sve na kurac, nek me ostave na miru.

mile: cudan si ti zivac, svaki put me nekako iznenadis.

zivac: sa te iznenadim? pa sa neam pravo? jebote zelim sam zivjeti svoj zivot, cijeli zivot slusam tudje mastarije koje sad sam shvatio bile su upucene meni.

mile: pa dobro,al opet to je za tvoje dobro.

zivac sve ja to shvacam,ali dosta je bilo. treba da se osovim na svoje noge,da pogledam sranju u oci.

mile: ha ha pogledam sranju u oci. jebote kidas si bracu ovakvim bombama.

zivac. mile, ne seri. ja ti ozbiljno govorim a ti se tu sprdas samnom.

mile: pa samo sam htio...

zivac: ajde odjebi,ne puni mi jaja. ti bis bar trebo znati da mrzim takva sranja. ljudi se ponasaju kao da sam im ja neki osobni izbavitelj, e pa nisam.

mile: jebiga sa ti ja mogu kad ostavljas takav dojam.

zivac: a znam,znam. pis

ponedjeljak, 1. prosinca 2008.

eto ga na sad...

ovo bi bio ka neki nastavak na post ¨zasto nas diskriminirate¨. prije sam pisao o tome kako je zakon nepovoljan po vlasnike ugostiteljskih objekata. mislim da se konacni izbor treba ostaviti samim vlasnicima. jos uvijek stojim pri toj izjavi jer kao sa gospoda iz istrage kazu to je diskriminirajuci zakon, a ja se ponovno slazem sa njima. isto tako napisao sam i da cigarete trebaju poskupiti,takodjer stojim pri tom misljenju,ali ovakve mjere poskupljenja koje vlada predlaze su jos jedan dokaz kako se zeli diskriminirati pusace. jos jedna stvar koja nije dobra ovakvim poskupljenjem jest ta da ce sad cigarete ¨pale sa kamiona¨ i osobe koje ih ¨poklanjaju¨ uz odredjenu ¨financijsku naknadu¨ jednostavno postati jako trazena roba sta je i logicno. zasto bis dao (kao ja u slucaju marlbora) 29 kuna za kutiju ili 290 za steku (ako tako kupujes) kad mozes proci za istu kolicinu cigareta za 20 ili 200 kuna? postavlja se i pitanje kako ce se takvi ¨djedo mrazevi suvresivog¨ vremena kontrolirati odnosno hvatati? poslijednjih mjeseci imali smo prilike vidjeti kako je nas sustav unutarnje obrane funkcionalan po pitanju mnogo ozbiljnijih stvari od ¨suvresivih djedo mrazeva¨. medju sivilom takvih nasla bi se i moja sjena. umjesto da si drzava puni djepove lovom ona si ih izbija. gospodo ¨vladajuci¨ bilo bi bolje da promislite o ovom potezu jer maska da slijedite smjernice europske unije meni se osobno cini jako transparentna. pis

nedjelja, 30. studenoga 2008.

crtica

...zivot mi je siv
pos'o, kuca, birtija
Zavrsit cu sad ko svi stari cugeri
u ovome bircu gdje skupljaju se luzeri...

subota, 29. studenoga 2008.

prekomanda

part 2.

djombama je vecer isla jebano dobro. bili su toliko dobro raspolozeni da smo se cak i mi sa nijma malo zajebavali. kasnije dok su oni ludovali mi smo bili u sobi i dimili kao turcini. kad se samo sjetim sa bi se dogodilo da zapalis cigaru u sobi dok si guster (makar jesam jednom). bilo je ful neobicno jer to je bilo to tu zadnju vecer mozda zadnji put vidis tu ekipu. barem sam tada tako mislio. dimili smo do nekih dva ujutro i onda na spavanac. jutro je doslo brzo (pitam se zasto) i ponovno smo bili postrojeni na pisti i cekali daljnje odrediste tj. kuhinju u kojoj cemo raditi. znao sam di zelim ici i potrudio sam se da tamo i dodjem. istina tijekom toga nisam se bas ponio korektno prema jednom vojniku ali jebiga. znao sam koliko vojnika moze ici u tu vojarnu raditi i ja sam imao mamjeru biti jedam gad od te cetvorice. istina da sam mogao bilo kako utjecati na izbor ljudi koji bi radili samnom, utjecao bi, ali jebiga nisam mogao pa sam bio sa jednim koji je ispao totalno u kurcu sa se tima tice. eto jos da kazem kuhinja u koju sam htio ici raditi je bila ista u kojoj sam jeo svaki dan. istovremeno to je bila najvece kuhinja od svih. mogao sam ici negdje di ima manje posla i ljudi ali ovdje su vec bili postavljeni dobri temelji i bila bi steta sve to raskinuti samo zbog nekoliko stotina ljudi vise. pis

petak, 28. studenoga 2008.

crtica

prijatelj ti je neprijatelj

srijeda, 26. studenoga 2008.

prekomanda

part 1.
prekomanda je znacila samo jedno - nismo vise jebeni gusteri. dan prekomande odvijao se otprilike ovako: postrojili smo se svi na pisti. zatim je dosao neki lik i poceo prizivati imena. kad bis cuo svoje ime otisao bis na u svoju grupu. znao sam da cu ici u kuhinju tako da mi je ta ¨lutrija¨ prosla bez uzbudjenja. nas kuhare je na pisti preuzeo jedan porucnik ako se ne varam i ukratko nas uputio u ono sa ce se slijedece dogoditi sa nama. ukrcali smo se u autobus i krenukli u vojarnu kupa. to je bilo srediste za logistiku. isprva sam si pomislio di sam to u picku mater dosao i uhvatio me neki emo filing. taj porucnik se prema nama odnosio stvarno dobro. mozda cak i predobro za jednog vojnika jer dok je izdavao zapovijedi zvucao je ko da su mu to zadnje rijeci i da ce sad otegnuti papke. normalno iako neobicno za vojnika cuti normalan ton. radni dan u novoj vojarni bio je obican dan u vojsci. pogadjate - ciscenje. ovog puta to je bilo chill ciscenje jer nije bilo nikog da nas jebe u mozak. napravili smo posao i sjeli na pod. dosao je neki drugi zapovjednik i pomislio sam da ce poceti srati sta sjedimo i tako nes. zajebo sam se pozdravili smo se kao ljudi pitao nas je dali smo napravili sve, kad je dobio potvrdan odgovor rekao je samo nastavite. dosla je vecera tu smo se malo upoznali sa djombama na odlasku. spavali smo u jednoj od soba dok su djombe slavile na kraju hodnika. tada sam vidio jednu od prednosti ove vojarne - bila je smjestena odmah do karlovacke pivovare. djombe su mi rekle da se mozes bez problema isetati van i ici kupiti alkohol ili otici u kafanu...

utorak, 25. studenoga 2008.

going out of the nest

mislim da je doslo vrijeme da izadjem iz gnijezda i otidjem svojim putem. razmisljao sam i prije o tome ali nikako da snadjem hrabrosti da to i napravim. recimo da su mi neki dogadjaji kod kuce malo digli samopouzdanje po tom pitanju, a odnos sa ukucanima dodatno spustili. nije sad bitno sa se konkretno desilo (nebi sad o prljavom rublju) bitno je to da sam poceo ozbiljnije razmisljati o odlasku. eto napisao sam i to ali mislim da bi bilo dobro reci i to da sa svojim odlaskom trebao sam sebe na neki nacin iscupati iz situacije u koju sam upao i nadam se (iako je nada kurva) da bi se uspio pokrenuti i postati na neki nacin ozbiljniji. iskreno govoreci poboljsao sam se u jednom segmentu, ali sam mnoge dobre segmente poceo kvariti, a da o onim losim niti ne govorimo. njih sam sa doveo do stanja crvene uzbune. sad me bas zanima kako ce izgledati osvrt na ovu temu kad budem pisao takve postove. pis

ponedjeljak, 24. studenoga 2008.

bobo - kralj

mogao sam jos u naslov napisati bobo - kralj celicnih pluca. ali to je neka druga prica o kojoj mozda u nekim od slijedecih postova. bobo je zasluzio titulu kralja jer stvarno je. idem ja doma u petak pomalo po rivi kad neko mi potrubi. naravno nisam vidio ko je bio nego sam samo mahnuo i nastavio dalje. nekoliko metara poslije zaustavlja se auto ispred mene i pomislim sa je sad u picku mater? pogledam kroz prozor kad ono bobo. sjednem ja u auto i krenemo mi kad mi kaze kako je isao damo sa posla, vidio mene, okrenuo se i pokupio me da me odbaci do doma. inace zivi u vodnjanu. sad nek mi neko kaze da bobo nije kralj. pis

subota, 22. studenoga 2008.

neizbjezne promjene

nisam znao pod sa bi ovo stavio. namjeravao sam pod crtice ali mi se ucinilo nekeako prekomplicirano za crtice, s druge strane necu bas opisivati ono sa zelim reci tako da ce djelomicno izgledati bezciljno ali nije. mogu samo reci da je sa svakim slijedecim postupkom te osobe mene tjera sve dalje od sebe (zakljucite sa god hocete). eto sad da jos napisem onu crticu: nadvija se tama dok se magla polako spusta. pis

utorak, 18. studenoga 2008.

crtica

mrzim kriticare a samokritican sam

ponedjeljak, 17. studenoga 2008.

crni bozic

dolazi djed mraz u keniju. sva se djeca okupe oko njega te on pocne dijeliti darove. dodje mu mali kenijac i pita ga djed mraz: sa bis htio za bozic? mali ga pogleda i kaze mu: znate djede nisam jeo vec sedam dana... djed mraz ga prekine i kaze: a ne,ko nije jeo nece dobiti poklone. pis

nedjelja, 16. studenoga 2008.

alkohol nije zdrav (3) - zivac killer

normalno ima i jedna crna strana veceri. dok sam pio ( ne papa) sa dudom malo sam se zaigrao. dobro ne bas malo skoro sam ga ubio. uglavnom: cugali smo i poceli zajebavati ja sam ga zagrlio i malo stisnuo (no homo). odjednom sam osjetio kako pocinje padati i brzo sam ga uhvatio da ne padne na pod. frajer je pao u nesvijest. poceo sam ga samarati i ubrzo se probudio. bio je malo zbunjen i kad je skuzio sa je bilo dobio sam ocekivanu salatu. priznajem da sam se usro ko grlica kad je pao u nesvijest. poslije sam mu se ispricavao sve dok nisam isao doma. jeben osjecaj. pis

srijeda, 12. studenoga 2008.

alkohol nije zdrav (2) - burek i cigara X2

dosla je vecer i izasao sam van,u bazu naravno. poslije dva piva i par partija pikada otisao sam se naci sa ekipom (isao sam sam jer me neko zaboravio zvati,a reko je da ce - pizda). dodjem tamo popijem jos jedno pice i krenemo mi u uljanik. cim smo dosli naravno pivo. poceo sam brijati po uljaniku i kao i obicno sretao poznate ljude i kako bi rekli oni koji paze do pravilnog govora, pocaskao sam malo sa njima. normalno sa svakom novom osobom i novo pivo. uskoro mi je sve postalo prenaporno pa sam izasao van na zrak kad ono opet poznato lice. jebiga pomislim i otidjem do sanka po dva piva (sa se mora,mora se). nekoliko minuta poslije vratio sam se u onu uzburkanu masu ljudi. ponovno kod svoje ekipe. pijem ja pivo i cujem neko me zove ali ne registriram ko je. odjednom pojavi se lik sa brcicima i bradicom. trebalo mi je dosta da skuzim da je to klic, radili smo neko vrijeme zajedno. popili smo pice zajedno i malo prije nego sa je on dosao ja sam dosao do granice (pivo se pocinje vracati prema gore,a ja se borim da ga zadrzim dole). tako muku mucim sa samim sobom a pivo ceka i grije se. srecom dosao je klic pa sam njemu uvalio to toplo pivo, a sebi uzeo hladno. chillam i sretnem neku picku. riba je bila predobra ali nije mi bilo jasno sa je vidila u meni. kasnije mi je bilo jasno - urokano,zbunjeno,rasplesana narkomanka. odjebem je i otidjem jos jedan od mnogih djireva po uljaniku. vratio sam se nazad zauzeo poziciju kad me neko pita sa ces piti. pogledam ga,nikad ga vidio nisam ali svejedno govorim pivo. pijem ja tako pivo kad me uhvatilo za pisanje. krenem u wc kad ono ko za kurac sretnem jednu frendicu sa kojom sam htio brijati. dilema: ici u wc i sjebati sve napore do sad ili ostati i trpiti? srecom oboje smo trebali ici pa je bilo ok. nekoliko minuta sa njom pa nazad u salu. koga tamo sretnem? matiju. jebiga sa sad? naravno pivo. jos jedno i onda povratak doma. pozdravio sam frendove i krenuo doma. isli smo putem i shvatili da nemamo niti jednu cigaretu. onom jebenom bulevaru nikad kraja. napokon prosli smo ga i cekala nas je uzbrdica do stoje.priblizavamo se crkvi kad ono vidim pekara radi. ni pet ni sest odmah smo otisli po burek. dodjem kod zene i kazem joj moze dva bureka i dvije cigare? imam trideset kuna ce bit dosta?,imam trideset kuna ce bit dosta?,imam trideset kuna ce bit dosta? (u ruci drzim cetrdeset). kraljica nam da bureke i izvadi pet cigara. ono jebote nikad nisam dobio pet cigara. isli smo prema doma i jeli burek kao da nismo jeli sedam dana. poslije smo zapalili po cigaretu i moram reci da nisam imao vise snage za nis. (no homo)

ponedjeljak, 10. studenoga 2008.

alkohol nije zdrav (1) - polovni marlboro

petak,razgovor na poslu di cemo van. inace samo sam jednom bio sa ekipom sa posla vani (toliko o team bildingu). uglavnom dogovorili smo se da cemo ici u uljanik. subota poslije posla otisli smo u jedan kafic na pice (u mome slucaju pivo naravno). dodjemo i dodje tip zvani splico i kaze ti,ti,ti,ti i ona budala u wc-u mozete izaci van. onako gledam ga i ne kuzim koji mu je kurac. bila je to zajebancija na koju sam naivno nasjeo. poceli smo narucivati i nemec naruci i cigare. dodje tip i pocne prazniti tacnu i dodje nemec: ¨da ti platim¨. kaze jos:¨dajte samo tri kune¨. izvadim deset i dam mu ih a on me pita za sa je to? ja mu onako u zajebanciji kazem za cigare,a frajer zove splicu da mu dofura jos jednu kutiju cigara. ja mu govorim da sam se samo zajebavao a on nece ni da cuje. jebiga nije da mi nije doslo dobro. ipak nije u redu od mene pa cu mu tako to refondirati jednom mozda. pis

srijeda, 5. studenoga 2008.

morning after

picture that:
poziv,pozdrav,pozdrav,cut,odlazak,dolazak,sjedanje,sviranje,chillanje,pozdrav,krevet,jutro/podne,poziv,pozdrav,kafic,kava...

da ovako bi to bilo u najjednostavnijoj formi. zbog nekih inkriminirajucih podataka necu pojasnjavati gore napisanu lajnu zakljucite sa god hocete i dont give a fuck. poslije svakog zajednickog izlaska i ubijanja mozdanih i inih stanica ono drugo jutro je bio mogao bi sa sigurnoscu reci flash back. probudis se ujutro onako spickan od naporne veceri, mamurluk te trese gore od sprave za toniranje dupeta i butina kad ono poziv. priznajem ja taj poziv nisam bas cesto cuo jer bi se obicno budio oko podne ili jedan sat ponekad i kasnije. obicno kad bi se nasli ispocetka bi bilo ono sa neki nazivaju neugodna tisina (znam da zvuci gay ali ono jebiga) neko bi zapalio cigaru a onda bi pocelo. neki tik,neki pokret,rijec i to je to. prasak smijeha i vracanje filma unatrag. zatim bis saznao neke stvari koje mozak jednostavno nije mogao spremiti od preopterecenosti informacijama. sada tih morning aftera vise nema. neznam zasto smo to tako zapustili mozda jer se nismo dugo zapusili,neznam. gledano sa druge ¨ozbiljne¨ strane i bolje da se ne druzimo. ne,ne mislim da prekinemo veze nego da se prestanemo tako zajebavat i tratit vrijeme i da se posvetimo necemu poduzetnom i novcem obilnom.... nat. pis

srijeda, 29. listopada 2008.

stanje...sranje...update

nije mi se dalo prije pisati kao ni sad ali ono jebiga odlucio sam samo jos objaviti jednu kritiku koju sam dobio i koja je toliko dobra da istina stvarno boli. pa da ne duljim pisuci gluposti:

zivac je sjebo - po ko zna koji put a nije trebo -
ne bavi se repom - stopio se sa zemljom jer je propo u nju ko da se igro sa zivim pijeskom -
u kalahari pustinji gradim geto - ti i dalje u klubu sa favorit tempom,
gospodin zivac je nesto ko herbie hancock,al nema tu sposobnost ni taj zvuk
djabe ti trud kad ti fali sluh
s druge strane -kad pljunem na trake gore zgrade -
doso sam na veli vrh i izrepo neke lajne -
sad djeca nemogu u skolu jer ju je proguto plamen.
zivac ko fol tvrd ko kamen - a ne moze do grada jer mu piva tesko padne -
al dobro drugi put ce bit drugo opravdanje -
p.s. u gradu ti piva kosta manje.



mislim da ovo sve govori o mojoj trenutnoj mogucnosti odrzavanja dane rijeci. pis

nedjelja, 26. listopada 2008.

minory report

po svemu sudeci i sami vidite da sam zapustio blog. priznajem da sam ali to sad nije tema ovog posta (drugi put o tome). ovaj post je cini mi se i prvi u ovakav. da pojasnim o cemu je rijec: danas pisem o jazz koncertu odrzanog jucer u klubu uljanik. dakle bacimo se na posao.


mark ribot trio




Mrak Ribot




Chad Taylor




Henry Grimes



gitara - mark ribot
bubnjevi - chad taylor
bas - henry grimes


iznenadjuce za mene koncert je poceo skoro pa na vrijeme. bacivsi pogled na pozornicu ostao sam malo zacudjen prizorom. izvedba je bila nes sa nikad do sad nisam dozivio - preeeeeejebenoooooo. mark je doslovno silovao gitaru na stageu. neznam koliko cesto vidite da od agresivne svirke zica pukne (ja nikad). henry je pokazao da godine ne utjecu na izvedbu. inace henry je rodjen 3.11.1935. godine pa vidite na sa ciljam. poprilicno je energicno pratio ritam i izveo dobru solazu pokrivajuci marka dok je mijenjao puknutu zicu. makar moram priznati da je ma mene ostavio dojam kao da je prisiljen da svira. to mi je malo zasmetalo jer mi ga je bilo zao. chad taylor the drummer osoba izvan vremena. eto tako bi ga ja opisao. covijek je jednostavno bio u svojoj sferi u svom svijetu. odradio je svirku mislim bez ijedne pokazane emocije. ponekad mi se cinilo da je on vodeci instrument u triu. sve u svemu mislim da je jeben igrac. mislim da sam uspio napisati povrsan text i ostaviti vas zbunjene. hahahahahah. pis

nedjelja, 19. listopada 2008.

gdje sam ja?...

surfajuci po netu nabasao sam na ovaj clanak i poceo ga citati. priznajem da sam bio ugodno iznenadjen opisima te sam vidio sa kim sam bio i pozelio sa kim bi bio. procitajte i sam pa vidite. pis



Nakon 15 godina staža u seksualnim aktivnostima jedan 'majstor' smatra da je kompetentan reći nešto o ženskim stilovima u seksu. Nije recenzirao sve stilove, ali donosimo one koje je: ciklama, leš, tasmanijska neman..

Nakon što je rezimirao seksualne partnerice u 15 godina, došao je do nekoliko stilova koje žene najčešće koriste u seksu. Disklejmer kaže da sve navedeno nije puko autorovo iskustvo, već se neki zaključci temelje i na razmijenjenim informacijama.
1. Leš
Odlike ovog stila nije teško pogoditi. Žena leži poput leša i ne daje znakove života. Mana je u tome što ovaj stil zahtijeva puuuno mašte od strane muškarca; naime on mora biti maštovit i za sebe i za nju, a prednost leži u tome što se ženi može raditi štogod mu padne na pamet. Biti lešinar i nije neki poziv.
2. Mrtva priroda
Ovaj je stil vrlo sličan prethodno navedenom, no kod mrtve prirode naglasak je na vizualom doživljaju.
Cijeli je prizor oku ugodan, ne možete se nadiviti, ali je izrazito statičan i beživotan. Preostaje masturbacija na mrtvu prirodu, jer zadiranje u nju pokvarit će cijelu stvar.
3. Tasmanijska neman
Animirani lik Tazmaniaca je poznat po tome što napravi nered gdje god se pojavi. Lako je zaključiti da je ovaj stil oprečan prethodnim stilovima, no ovdje se često događa da žena odlazi u ekstrem i treba je zauzdavati.
4. Ukroćena mustangica
Mustanzi su divlji konji koji teško mogu biti ukroćeni. Čak i kada su naizgled ukroćeni, u njima i dalje kola divlja, uzavrela krv. Ženka mustangica vatrena je ljubavnica, tako da imate nešto vrlo kvalitetno za jahanje ako je uspijete ukrotiti.
5. Pijana majmunica
Stil "pijanog majmuna" u borilačkim je sportovima poznat po nekonvencionalnim pokretima. Analogijom nije teško zaključiti da pijana majmunica u seksu označava ženu koja se ševi na nekonvencionalan način. U prijevodu to znači određene novotarije u seksu, ali ujedno i vrlo mistične pozicije u kojima se nezna tko koga.
6. Ciklama
Ciklama je toliko krasan cvijet da ga je šteta ubrati. A kada ga ubereš onda moraš biti jako pažljiv jer se lako lomi. To znači da sa ciklamom u seksu nema nikakvih hardcore akcija jer joj po cijelim tijelu piše fragile.
7. Otvoreni radio
Žene sa ovim stilom seksa najaktivnije su u oralnom području, ali ne u seksualnom smislu već u govornom. Tijekom akcije često pričaju o temama apsolutno nevezanim uz seks i zbunjuju svog dahćućeg partnera. Najbolja taktika je promjena ritma i pozicije, tako se onda mijenja i radio stanica dok ne naletite na pravu frekvenciju.
8. Balkan Express
Ovaj stil dobio je naziv po ženama koje svršavaju kao po traci. Ni ne kreneš ona je već gotova, pa se moraš malo primiriti. Čim opet kreneš žešće opet je gotova. Expresno zadovoljavanje, a vlakovođa gušta minimalno.
9. Đokej
Riječ džokej zapravo je izvedenica od riječi đokej. Đokej je žena koja jaši po đoki, a za neupućene ćemo reći da je đoka stručni izraz sa spolovilo u nekim prostorima bivše Juge. U ovom stilu dolaze do izražaja samo jahačke sposobnosti đokeja.
10. Majmun urlikavac
Žene kojima je blizak ovaj stil testiraju svoje glasovne mogućnsoti tijekom seksa. Kad se susretnete sa ovim stilom jasno će vam biti da u seksu može biti nečega više i od strasti. Recimo decibela.
11. Štokavica
Osnova ovog stila leži u riječi "što". "Što to radiš sada", "Što je ovo", "Što želiš da napravim", "Što ti pada na pamet", "Što, želiš li svršiti?", "Što to guraš"...
12. Udri jače
Udri jače manijače
Ubio te grom
Od kad si me napastvovao
U srcu si mom
Udri jače manijače
Ti u ritmu tom
Gdje god si me udarao
Nastao bi lom
Ne slušaj me manijače
Kad ti kažem stoj
Jer ja želim osjetiti
Svaki mišić tvoj
Manijak, manijak
To ne može biti svak'
Kad ga vidim moje srce
Kuca tika tak
Al' kažem jače
Jače manijače
Jače, jače manijače
Udri manijače
Nakon ovog nam jedino preostaje za reći: "Bravo majstore!"



(izvor: net.hr)

srijeda, 8. listopada 2008.

stanje...sranje...

razgovaram sa frendovima i dogovaramo se oko feste. sve je teklo dobro u pocetku. zatim se jedan frend razbolio,pa je jedan reko da nemoze taj dan. prebacili smo termin za drugi dan,koji je kasnije se ispostavilo da meni ne pase. onda smo rekli da cemo se prilagoditi meni i ici drugi dan. zatim se jos jedan frend razbolio i u pitanje je doslo samo odrzavanje feste. dva dana prije pocelo je ozbiljno planiranje i na papir su pale prve brojke. trenutno je sve islo dobro. dan prije feste bili smo u kaficu i ono poslije zatvaranja ostali smo ispred jos malo se zajebavati. sve u svemu pricali smo nes o festi i nismo dosli do nikakvog konretnog zakljucka. na dan feste ja sam morao odraditi dan i u toku dana dogovorio sam se sa ekipom da idemo svi skupa van. dosao sam doma i kao i obicno otisao malo ubiti oko. ubijao sam ga oko 6 sati. probudila me neka glama i dignuo sam se,dosao u kuhinju i stara mi je predala izvjestaj. dva ili vise puta su me zvali na kucni a oko dvadesetak puta na mobitel. sve u svemu nisam tocno znao kako postupiti. kasnije sam se cuo sa ekipom i sazano da ce se festa ipak odrzati. sa da sad napravim: da odjebem njih ili ekipu sa posla? s jedne strane ovo je bila zadnja festa sa ekipom jer su svi krenuli na faxove,dok sa druge ovo je bio drugi put da svi zajedno izlaimo van. jebiga trebalo je donijeti odluku i donio sam je. ispostavilo se da je bila kriva. odjebao sam ekipu i isao sa kolegama sa posla. bilo je dobro ali svejedno nije onoliko koliko sam ocekivao. mozda je to bilo zbog toga sa sam se navikao sa ekipom provoditi ko da mi je zadnji dan. sjebo sam ih sve. par dana poslije dogovorim se sa frendom da cemo se naci vani. sa mislite sa sam napravio? ponovno sjebo situaciju i nisam se pojavio. poceo sam sjebavati sve oko sebe. sjebano. dan nakom toga dobio sam jednu poruku u kojoj mi je sve bilo napisano od a do z. sa je najbolje svaka rijec je bila istina. pis

petak, 26. rujna 2008.

ne mi se pjeza

znate zanimljivi su ti dijalekti posebno ako ih kao ja neznate dobro. prije nekih sest ili sedam godina bio sam clan ekipe koja uzgaja ptice radi natjecanja, recimo. zapravo nisam bio uclanjen jer clanarinu nisam platio nego sam samo kupio prstene za obiljezavanje ptica (koje sam isti dan izgubio, ali to je druga prica). da prijedjem na stvar nakon nekoliko mjeseci ljudi su se odlucili napraviti izlozbu ptica. tjedan ili dva prije poceli smo pripremati kaveze za njih (ne ljude nego ptice). sve smo sredili i izlozba je mogla poceti. prvi dan na programu je bilo ocjenjivanje ptica. tu nisam prisustvovao jer kako sam prije reko izgubio sam prstenove za obiljezavanje. ostala tri dana pomagao sam na naplacivanju karata i ostale sitne stvari. uglavnom predzadnjeg dana govori mi covjek pripazi da neko nebi ukrao koju pticu. pomislim: pa kako jebote gle koliko kaveza ima. pocnem se ja setati po prostoriji (sala u hotel puli) i dopizdo mi i stanem u prolaz. dodje meni taj isti tip i pita me. ¨ti se pjeza?¨ ja ga gledam onako zbunjeno i kazem ne. sad gleda me on i pita: ¨pa kako ne?¨ govorim mu pa tako. pita on mene: ¨sa ti se ne svidja?¨ onda sam mu nes izmuljao pa je otisao. poslije si ja vrtim po glavi zasto je bio nadrkan na mene i skuzim sa me pito. isprve nisam znao kako da reagiram. drugi dan sam trebao doci na zatvaranje i na rucak ali nisam htio jer me bilo sram. tako sam sam sebi dao ocitu lekciju koja glasi. nemoj pokusavati biti ono sa nisi. stoga pricam polu istrijanski polu hrvatski. pis

srijeda, 24. rujna 2008.

crtica

jedno ¨ne¨ ubija tisucu ¨da¨

ponedjeljak, 22. rujna 2008.

crtica

jedno ¨da¨ ubija tisucu ¨ne¨

četvrtak, 18. rujna 2008.

AK - 47

sam naziv posta valjda govori dovoljno. ak - 47 kao sa bi Clint Eastwood reko : ¨omiljeno oruzje neprijatelja ima specifican zvuk stoga se priviknite na njega jer cete ga se naslusati...¨ priznajem sve sa sam sad napisao je istina i onaj lik koji je pisao text znao je o cemu se radi. kao i vecina muskaraca i ja sam na samu pomisao na oruzje u ruakma osjetio neku vrstu uzbudjenja pomijesamog sa dozom strahopostovanja prema istom. nakon zaduzenja i stalnih provjera pa sve do tjednog ciscenja i spika sa i oko oruzja napokon je doslo na red vjezba iz gadjanja. normalno kao sa sam prije napisao trebali su nam sati i sati uvjezbavanja jer se nekoliko ljudi u satniji pravilo ¨englezima¨. napokon sjeli smo u autobus i krenuli na poligon. kao i za sve sa radis u vojsci moras imati reda i discipline ali kod ovog nadradjeni su posebno bili rigorozni prema nama pa su neki bili u nekom strahu. neznam zasto. bili smo podijeljeni u grupe (ja sam bio u drugoj). dosao sam na svoje mjesto i potpuno se prepustio glasu nadredjenog (no homo). ne sjecam se tocno zapovijedi ali znam da je prvo islo legni dolje (ponovno no homo) ruka na ledja. zatim bi dva tipa podijelila spremnike. tek kad bis dobio zapovijed ¨napuni¨ smio bis staviti spremnik u oruzje i repetirati isto. tri probna metka. istovremeno navala adrenalina i straha. prvi metak. sve sam odradio kao da sam sa pickom. znam da sad ovo mozda zvuci preforsano ali bilo je tako. ucvrstio sam pusku o rame, prislonio glavu na pusku, zatvorio jedno oko, dvaout udahnuo i okinuo. iznenadio sam se povratnim trzajem kojeg skoro da nije bilo. opalio sam jos dva probna i otisao pogledati metu. pogodio sam ju ali niti blizu onog sa sam trebao pogoditi. slijedilo je gadjanje za ocjenu. sada smo dobili sest metaka. sve sam ponovio kao i kod probnog gadjanja. rezultat je bio cetri pogotka nista u crno. nisam bio razocaran time. poslije gadjanja dosao je red na ono malo manje dobro - ciscenje puske. nemogu reci da sam to napravio sa nekim velikom voljom ali ipak sam to napravio jer sam se ipak brinuo za pusku. slijedeci dan na pregledu puske razvodnik mi je nasrao da je nisao dobro ocistio pa sam zajedno sa jos nekoliko likova morao sve ponoviti. dvaput...

ponedjeljak, 15. rujna 2008.

crtica

cut my legs off and call me shorty

petak, 12. rujna 2008.

sretan rodjendan tata

evo posta namijenjenog svom starom. kako sam vec napisao da sam starcima priredjivao svakakve pizdarije tako sam i za njegov rodjendan morao nes napraviti. posto mu je bio rodjendan nisam mogao bilo sa pa sam si dao truda. tada sam imao sest ili sedam godina. dan je poceo otprilike ovako:

prijepodne sam bio u kazni zbog sranja otprije. jutro sam proveo molaci starog da me pusti van. na svako moje moljenje (da i ja sam molio) dobivao bi isti odgovor ¨pitaj mamu¨, znao sam da stara nece popustiti. nekako istovremeno stari je zvao sestricnu da dodje kod nas na rucak (btw fale mi ti ruckovi), nije htjela doci jer je imala nekog posla. poslije rucka jos sam uvijek molio starog da me pusti van, uspio sam. bilo je negdje oko cetri ili pet popodne kad sam izasao. taman izadjem van budem deset ma kojih deset niti pet minuta vani i pocnem plakati (da i ja placem nisam stroj). stari je u to vrijeme rjesavao krizaljku na balkonu i kad je pogledao van imao je sa vidjeti. mene na podu ispred zida sa slomljenim rukama. vjerojatno od svih prisutnih ja sam uz staru bio najsmireniji u cijeloj prici. svojom smirenoscu i poznavanjem prve pomoci stara mi je brzo imobilizirala ruke da sprijeci probijanje kosti kroz kozu. hvala joj na tome jos jednom. trebao sam ici na hitnu a u to vrijeme nismo imali auto (kao ni sad na starce i sebe mislim) pa je stari zvao ponovno sestricnu. da bi sve bilo jos bolje stari ju je prije zvao zbog rodjendana pa je ona mislila da ju stari na prijevaru zeli dovuci do nas.nakon uspjesnog uvjeravanja sestricna je dosla i ja sam isao na hitnu. eto to je bio moj poklon starom za rodjendam. jos jednom sretan rodjendan tata. pis

utorak, 9. rujna 2008.

zamjenik dezurnog bojne

nasao sam se u ulozi zamjenika dezurnog bojne pomalo naivno kad sad pogledam. bila je to subota i vojarna je bila gotovo prazna (ekipa je isla doma). moj prijatelj i protivnik u partijama saha je bio dezuani satnije ali nije imao nikog za postaviti kao pomocnika dezurnog bojne. onda je nekako nasao mene i pitao me dali bi ja bio. nisam htio ispasti gad pa sam pristao - zajeb. inace kad bi samo titulu gledali ja bi imao vece ovlasti od njega ali kako me u to vrijeme nis nije jebalo bilo mi je svejedno. moja sluzba pocela je dobro cak i bolje nego dobro. nadredjeni mi je bio isti razvodnik koji nas je docekao na stanici u karlovcu. poceli smo nes pricati i tako ukratko mi je objasnio sa bi ja trebao raditi. dezurstvo mi je trajalo od 07 : 00 - 19 : 00 i od 00 : 00 - 07 : 00. prvi dio sam odradio onako zajebantski koliko se moglo jer je ipak bio dan. neki vojnici su imali izlazak u grad pa sam ja trebao izvjestiti svog nadredjenog o tome dali su svi dosli u vojarnu. uglavnom da sad ne duljim (spava mi se jer je 02:21 ujutro) troje ih se nije vratilo. isprva nisam htio nis reci jer sam mislio da ce doci uskoro. na predaji brojcanog stanja uz dogovor sa dezurnim nase satnije dogovorili smo da cemo ih prijaviti. nakon toga nastala je mala strka i ja i dezurni bojne smo dobili salatu jer nismo na vrijeme prijavili da ih nema. zatim smo morali cekati da se svi vrate i uvjeriti se da je sa njima sve u redu (zdravsteno). oko dva ujutro dosla su dvojica od trojice ¨bjegunaca¨. ful mi se spavalo i da nije bilo televizije i drustva nebi izdrzao noc. treci je dosao oko tri i pol. bio je u vidljivo pijanom stanju ali da stvar bude gora prema ozljedama na njegovom licu vidjelo se da je bio u nekoj tucnjavi koju je prema njegovom licu popusio. odfurali smo ga u krevet i ujutro u sest sati sam predao izvjestaj dezurnom kako mi je bilo zapovijedjeno. decki su napisali svoja izvjesca ujutro a drugi dan svi smo jeli nijhova govna. eto da sam znao da bi mi se to moglo desiti nebi pristao na to, ali ipak ne zalim toliko jer mi je bilo isfurano po noci dok svi spavaju pusiti cigaru i svirati. pis

ponedjeljak, 8. rujna 2008.

crtica

ponekad svjetski vladari postaju budale ali budale nikad ne postaju svjetski vladari

nedjelja, 7. rujna 2008.

zasto bas ja?

zante kad vam se dogodi nes lose uvijek se pitate bas to pitanje, zasto bas ja? malo rjedje ali isto tako isto pitanje se postavlja kod dobrih stvari. malo sam razmisljao i shvatio da se dogadjaji koji uzrokuju to pitanje nisu sasvim neutemeljeni. sad ovo mozda zvuci da se povezujem sa spikom karme. cek malo pa i radim to. moglo bi se reci da je sve to djelo karme (ne mislim na grupu). sad si jos jednom vrtim tu teoriju po glavi i sve mi se cini da ne grijesim. svaki potez koji individua napravi kroz neku analizu otkriva se da ipak ima nes sa sve to uzrokuje, zar ne? sve je stvar u covjeku. jer ljudska priroda kod negativnih stvari jest ta da ce to vecina pokusati negirati i nece vidjeti svoje greske. dok kod pozitivnih stvari malo tko se ide upustati u analizu kako je do toga doslo (ja sam takav). pa sad kad vam se desi neko sranje nemojte odmah za to pripisivati neku nesrecu ili se ici iskaljivati na najblizoj osobi (kao ja nekad) nego pokusajte suzbiti osjecaj neuspjeha i tu energiju potrosite na analizu cijele situacije. ponovno kod dobrih stvari nemojte si odmah pripisivati sve zasluge nego analizirajte i dajte nekom makar kompliment za to jer to je ipak najmanje i ne kosta nis. plus jos takvim potezom ucvrscujete vezu ili da budem precizniji prijateljstvo. eto to je dovoljno za danas. pis

subota, 6. rujna 2008.

malcom in the middle

vjerojatno ste gledali istoimenu seriju. vjerojatno sad nagadjate o cemu cu pisati u ovom postu. vjerojatno da. trenutno sam se sjetio svog djetinjstva i nekako poslozio i analizirao sve i dosao do slijedeceg.... kao i vecina djece svojim roditeljima sam svakodnevno priredjivao nekakve sokove. da ne duljim skoro svaki put kad bi izasao van napravio bi neku stetu i onda bi starci prvo trebali rijesavati moje sranje a zatim bi rjesavali mene. jednog dogadjaja se sjecam sa posebnim zarom jer mi je to bio jedan od boljih zajeba, ide ovako:

kao i obicno za taj period mog zivota isao sam u sumu svakog dana sa frendom borom (nemojte odmah pomisljati na nekakve perverzije) zapaliti vatru i cigaretu tocnije vise njih. tog dana je recimo nes poslo po zlu. sjedimo mi pored vatre i pusimo (york onda) kad naleti jedan frend. jura. poceli smo pricati i on je nes poceo srati u smislu navlacenja na zlo ali prikriveno u vjecno popularni omot kukavistva. valjda me pratite. tupi on meni da ja to nebi nikad, nikad. kako mi je u ono vrijeme mozak samo popunjavao supljinu lubanje odlucim ja napraviti to. uzmem upaljac i zapalim neku staro sjedalo od auta. isprva je pocelo lijepo goriti a onda najednom vatra je pocela divljati i uhvatila nas je panika. tpipcno za juru onda (neznam kako je sad) , jura je jednostavno uhvatio maglu ostavivsi mene i boru da se borimo sa vatrom. par trenutako poslije dosli su neki stanari iz susjedne zgrade i poceli ispitivati nas ko je to zapalio. nismo im priznali nis. onda je neka starija zena dosla na ideju da se popisamo na to na sa joj je boro reko pisaj ti ako zelis. neko je zvao vatrogasce. oni nisu znali toccno di gori pa su nas promasili. isao sam trcati za njima. kad sam se vracao govori meni jedan od njih da priznam jer me frend odcinkao. isprva nisam znao sa da napravim. slucajno sam vidio boru kako mase glavom i samo sam odjebao tog vatrogasca. pozar je bio ugasen i mi smo mislili da smo se izvukli. kurac. poslije par dana pitam ja starce dali mogu ici van a stari me pita sa da opet zapalis nes?

tada sam bio gotovo siguran da starcima ne moes nis sakriti, ali to nije istina jelda? pis

četvrtak, 4. rujna 2008.

specijalisticka obuka

part 6

... kao i obicno sve se zapocinje sa jebenim ciscenjem. kad je vojska u pitanju onda to nije obicno ciscenje nego pravi teror nad vojskom. prvih par dana je bilo jebanja u mozak ali se situacija kasnije smirila pa se moglo i zivjeti. pripreme su tekle recimo dobrim tempom i da se nismo toliko zajebavali mozda smo mogli i uzivati neko vrijeme. no da se vratimo prici sjebali smo elemente za miniranje. bilo je prilicno zabavno raditi nes sa ces dignuti u zrak. neznam zasto je to tako dali je to mozda ljudska priroda da osjeti neku dozu zadovoljstva kad nes dize u zrak ili sa ali meni je bilo ravno sexu. dva ili tri dana smo to postavljali pa onda jos i detaljno ciscenje pa osiguranje pa proba i napokon d dan. poslije himne i dorucka isli smo na poligon. prvo su nas podijelili u grupe i svaka je morala objasniti izracun potrosnje eksploziva i onda postaviti eksploziv. moja ekipa je dobila za zadatak dizanje u zrak betonske cijevi. stojim ti ja ispred toga i dodje mi porucnik i pita dali se slazem sa proracunom? pogledam ja njega pa papir pa njega i kazem da, da slazem se. na sa mi je reko nemas ti pojma ,ajde postavi eksploziv. e tu smo se pokazali jer smo ga postavili prvi bez ikakvog problema. kad su sve stvari bile gotove morali smo pjesaciti nekih dva kilometara na ¨sigurno¨ mjesto. onda jebeno cekanje. cekanje do onog tri, dva, ,jedan.... buuuumm. jebeno dobro jednostavno ona kolicina vatre i zvuk detonacije ne, to se ne moze opisati rijecima. poslije toga hodanje kroz tunel i miris eksploziva jebeno sam svrsavao to vrijeme. iskreno isplatilo se sve sa smo napravili proteklih par dana. svaka prolivena kapljica znoja i krvi se isplatila za taj prizor....

utorak, 2. rujna 2008.

Specijalisticka obuka

Part 5.

...jedna od tih zajebancija desila se za vrijeme mojeg strazarenja. Neki lik tocnije neko piskaralo me stavilo na mjesto dezurnog kod rampe. Jebeno sranje morao sam ponovno cuvati strazu. Zapravo ovo je bilo jos gore od straze jer ovdje si samo stajao kod rampe i cekao dali ce neko naici da mu je otvoris. Dnevni dio smjene je prosao u redu. Bio sam se dogovorio sa likom poslije mene da cu ja otici pola sata prije ca pa da ce me kao on zamijeniti. Krenuo sam na smjenu i stao kod jebene rampe. Proslo je nekih pola sata i prosao je nadzor u obliku razvodnika (onog istog koji nas je mucio). Poslije njega opazio sam neko suljanje i skuzio sestoricu kako bjeze. Naravno da nisam pomisljao o zaustavljanju ili necem gorem. Oni su otisli po pivo i kokos. Po nijhovom povratku jedan tip je dosao kod mene i pito me kako da udje u kamp a da ga niko ne vidi. Bio sam susratljiv pa sam mu pokazao put. Ipak je imao pivo kod sebe. Sukladno dogovoru sa onim tipom otisao sam oko pola jedan u kucicu i ostavio rampu samu. Tip nije dosao na dezurasto ali to nije bitno. Dok sam pusio cigaretu prije spavanja vidjeo sam pijanu bagru i skuzio da ce biti sranja. Tek sa sam lego (ponovo u robi) cuo sam glasove izvana: ¨svi van¨. Ok to je bilo to. Spica. Obukao sam cizme i izasao. Razvodnik nas je postrojio na cestu i pocelo je ispitivanje. Ko je kupio pivo?;koliko ga ima?;di su boce? i takve spike. Isprva su decki bili zajedno i svi su sutili ali izgleda da nikad nisu vidjeli tipa nadrkanog. Poslije pola sata provedenih vani na temperaturi od oko dva tri stupnja pocelo je popustenje (btw sale post o popustanju). Prvo su rekli koliko ima piva (oko 50 litara). Onda je trebalo reci ko ga je isao kupiti. Tu je ponovno bio zastek pa je tip isao od svakog do svakog sa lampom i gledao reakcije. Jedan tip je reko da zna ko je isao kupiti ali da nece reci – greska velika. Njega je poslao u kucicu toplu kucicu a nas ostale ostavio vani. Jos mu je reko kad se odlucis reci ko je iso oni ce ici na spavanje. Dok je on razmisljao ostali su propjevali sami. Posto je taj tip bio razvodnik u nasem vodu a jedan od tih je bio iz naseg voda onda je krivao morao pumpati sklekove u vodi sa nije bas ugodno. Meni se u to vrijeme samo motalo po glavi dali ce pitati ko je bio dezuran na rampi, srecom nije. Onaj lik se vratio iz kucice i kao sve reko a nije znao da se sve vec otkrilo. Isli smo na spavanje. Drugo jutro osim naravno lekcije od strane tate nasi bjegunco – krijumcari su dobili poslove ciscenje okolisa sa punom ratnom spremeom. Poceli smo pripreme za zavrsnu vjezbu sa eksplozivom...

cedevita

sve je bilo kako treba. probudio sam se, pa sam jos malo odmorio, pa sam ponovno zaspao, nazvao kolegu sa posla da mu potvrdim nes, kavica i tako. sve do veceri. dodjem van normalno u kafic. pogledam dali ima nekog poznatog, vidim da nema pa si narucim cedevitu. krigla od pola litre, led, okus limun. pijem ti ja to nekih pola sata, ma mozda cak i vise. neka ekipa je igrala pikado i zovu oni mene da dodjem igrati sa njima, pristao sam. pitam ja nijh dali treba uletiti lovu, a oni slozno: ne. dobro pomislim ja. igrali smo eliminaciju, bio sam treci po redu. pocnemo igrati i dodje red na mene. pogodim 20, 3x18, i 20. super pomislim, a oni ne mogu vjerovati sa pogadjam. slijedeci put kad sam gadjao napravio sam otprilike toliko. zatvorio sam u cetvrtom djiru. onda je bilo cemo jos jednu? kazem ja da, ajde, igram zadnji. pa igrao sam zadnji i dosao zadnji, ali nije u tome bit. bit je u tome da sam tijekom te partije dosao na sank i platio svoju cedevitu i onda jos narucio pivo i duplu medenicu. pazi sad sa sam bio pisao prije nekih 24 sata. post sa nazivom ¨osobne promjene¨. pa ono bas sam izdrzao puno bez jebenog alkohola. bravo zivac. kako se sada cini moje borbe sa mojim altre egom ili kako bi mi u sali rekli halter regom su tek pocele. zanimljivo je to kako se navuces na poroke. rezultat ce se tek vidjeti, ono kako bi rekli: vrijeme ce pokazati. toliko o snazi moje volje. pis

ponedjeljak, 1. rujna 2008.

osobne promjene

trenutno dok ovo pisem moram reci da nisam popio pivo vec 24 sata. za one koji me poznaju reci ce bravo zivac. zasto to pisem? pa zato jer me uhvatila neka cudna struja di pocinjem gledati sliku siru od slike. da pojasnim: (ako ovo nije niciji citat onda je moj) ¨covjek vidi koliko ima lose osobine tek kad se njemu pocinju vracati¨. priznajem da ih imam mnogo i sad kad su me pocele napadati nemogu reci da mi je svejedno. mozda sam poceo gubiti na sirovosti za koju svi kazu da je imam na izvoz. mozda sam poceo sazrijevati. gle sad ovo malo po malo prerasta u emo post. ma u kurac, neka ide. iskreno neznam do kada ce me to drzati. mozda do prve krize ili neke feste. sve je moguce. trenutno me drzi ta emo spika i probati cu i ja nju drzati koliko mogu. probajte i vi jednom. pis

subota, 30. kolovoza 2008.

Specijalisticka obuka

Part 4.


...normalno sve sa je dobro kratko traje tako se i nase opustanje privelo kraju. Drugi dan poceo je istim sranjem kao i u satniji. Poslije himne pocelo je pranje mozga od strane tate koje je preslo sve do razvodnika. Krenuli smo na vjezbu. Radilo se o vjezbi gdje smo ispitivali ispravnost goruceg stijenja, ispravnost detonacijske kapisle, zatim spajanja istih u jednu cjelinu, postavljanja te cjeline u eksplozivni naboj (trotil 200 g) te paljenje. Bilo je zabavno dok sam to radio. Jedan lik nije mogao upaliti svoj dok je moj gorio. Tata je zapovjedao vjezbom i nije mu dao da ide ca dok ju ne zapali. Nije ju zapalio jer je lik bio sav sjeban pa smo zbog njega morali trcati. Druga vjezba bila je ista kao ova samo sa smo sad umjesto goruceg stijenja (fitilj) imali elektrivni nacin detoniranja. Poslije tih vjezbi isli smo na rucak a zatim na svemoguce ciscenje okolisa. Poslije vecere sam cugao lozu sa ekipom ispred vatre da se ugrijem. To se pokazalo kao los potez jer su moji kolege u kucici nalozili pec kao da je vani snijeg tri metra i temperatura minus trideset. Rezultat je bilo momentalno otvaranje vrata i chillanje na zraku da sprijecim riganje. Gadna je rakija to sam si jos jednom potvrdio. Isao sam spavati u robi. Jebeno jutro mi je doslo za cas i sve se ponavljalo ispocetka. Jutra su bila za vjezbe, popodneva za ciscenja, a veceri za zajebanciju...

četvrtak, 28. kolovoza 2008.

Specijalisticka obuka

Patr 3.

...poslije straze cini mi se da je doslo vrijeme tabora ili je to bilo prije neznam stvarno. Sada malo o taboru. Zamislite si kampiranje i samo dodajte vojnu stegu i red. Problizno tabor je izgledao tako. Polazak na tabor znacio je da su nasi dani gustera sada sluzbeno pred krajem. Tjedan ili dva ne sjecam se tocno ali bilo je i vise nego dobro. Pocelo je za vojsku malo neobicno. Kasnjenjem. Razlog je bio sa tip koji je radio elaborat tabora nes je sjebo i morali su prepravljati nes. To je trajalo nekih pola sata pa su svi bili nadrkani. Normalno to smo mi osjetili na kozi ali im nismo dali povoda za nekakve torture. Hodali smo cca dvanaest kilometara do tabora. prva stvar bila je osposobiti kucice za spavanje. To smo sredili odmah i onda poceli nis drugo nego ciscenje. Tom prilikom ja i prijatelj smo se skrivali i zabusavali. Normalno skuzili su nas i upozorili. Tocnije upozorio nes je onaj isti razvodnik koji nas je bio ubio prije nekoliko tjedana. Nismo ga poslusali i ponovno smo pumpali. Kao da mi to nije bilo dovoljno jos sam mu reko da si zapali cigaru. Neznam di mi je bila pamet. Dobio sam zadatak da sa trojicom popravim stol i klupice. Nije bilo tesko. Prvi dan je prosao relativno dobro. Svi smo bili slozni, zapalili smo logorsku vatru i tih par trenutka vladala je idila. Zatim je doslo vrijeme rucka i onda smo vidjeli u koju vukojebinu smo dosli. Do kuhinje nam je trebalo nekih pola sata dobrog hoda. Poslije tog rucka mnogi su odustali ici na veceru. Razlog vam valjda ne moram objasnjavati. Bilo je to bas ono kako sam zamisljao po pricama sa mi je brat pricao. Navecer smo sjeli ispred kucice i zapalili cigare i divili se prirodi...

nedjelja, 24. kolovoza 2008.

cruising around

jucerasnji izlazak mogao bih reci da mi je bio jedan od onih koji se dogadjaju mozda dvaput , triput na godinu. sve je pocelo kao i obicno izlazak u kafic , pivo , jos jedno pivo , rasprava o nekim klincima na pikadu , pivo , pikado , pivo , pivo. sve to izmijesano sa dozom britkog crnog humora pomijesanog sa malo sarkazma iliti cega sve ne (ovisno o situaciji i raspolozenju) i naravno cigarete. nakon pikada i pozamasne kolicine piva (za neke) odlucili smo ici jesti. prvotni plan nam se izjalovio jer je bila guzva. neznam kako ali sjetio sam se bureka i odlucili smo ici kupiti burek u jedan ujutro. kvartovske pekare smo obisli sve i naravno niti jedna nije radila. krenuli smo u grad. bilo mi je zabavno slusati price o tome koja pekara radi mozda a koja sigurno. nakon djira po gradu vidjeli smo jednu u kojoj je bio netko. dosli smo na vrata i ljubazno pitali lika dali ima burek. tip nam je reko da ne ali neznam nekako mi se cinio da sere. uglavnom tip nas je uputio na neku drugu pekaru. dok sam ja razgovarao sa likom , frend je negdje nasao neki kruh pa smo po putu to jeli. kao sa smo pretpostavili nismo nasli pekaru pa smo otisli u grad na toast. lijepo smo krenuli ali smo morali napraviti jednu devijaciju da napunimo vodu. ovo mi je bila jedna od smijesnijih scena. evo i zasto : dakle krenuli smo napuniti vodu. od svih nas samo je jedan frend znao di. mi ostali smo ga slijepo pratili. dodjemo mi blizu tog mjesta i kaze on da budemo mirni jer bi nam mogao izaci tip van. isprva nisam skuzio sa je htio reci ali kad sam pogledao di uzimamo vodu sve mi je bilo jasno. frend i ja stojimo vani a njih dvoje uzimaju tipu vodu iz dvorista. izadju oni van a na prozoru sjaj zara cigarete. naznam sa si je tip mislio kad nas je cuo ako nas je cuo. dosli smo u santos narucili toast ja sam i jos jedno pivo. dok smo cekali toastove , cugajuci pivo malo sam se izolirao da bi na miru mogao promatrati nekog lika. tip je bio na necemu i na alkoholu. lik stoji naslonjen na sanku i nemoze stajati pa se pridrzava za sank. bilo mi je zanimljivo gledati jer sam i ja znao biti takav. dobili smo toastove pojeli ih pa smo kranuli na omv. frend je tamo kupio neki duhan dok sam ja jos dva piva , cips (neki ljuti za popizdit) , i financirao sam frendu rizle. vracamo se doma po nekom bijelom putu (ne mislim na ¨bijelo bijelo¨) i cugajuci pivo pocnemo svi zabrijavati na neku temu. nema sa moram reci da je taj put trebalo prohodati jer je cijelo vrijeme bila piss - adija. da bi dozivljaj cruising arounda bio bolji doma smo isli penajuci se omladinskom. brijem da sam se otrijeznio dok sam dosao do gore. stigavsi u kvatr ostalo je jos samo nes pokupiti i krenuti doma. prvi dio smo i ucinili a onda je na red doslo pricanje dozivljaja uz neozabilaznu dozu sjecanja na slicne scene. ostali smo tako pricajuci do nekih pet ujutro uz povremenu cigaru. eto cruising around se moze toliko isfurati da ti nije nis drugo potrebno. svaka cast igiju sa njegovim legendarnim djirevima autom ali hodanje mi je ipak favorit posebice zimi. pis

petak, 22. kolovoza 2008.

Iz dna duse

(melodija recitacije americke abecede ili tako nes slicno)
A b c d e f g
Gle kako smo pijani mi
Nekada smo bili u kolijevci
A sada rigamo po klupici
Nemoj me nista pitati
Jer bi te mogao isamarati
Nije me briga sa to svira
Jer mi pivo pjesme bira
Mene vise nitko ne dira
Jer se boje da ih zivac ne izriga
Sad mi je sve smijesno
Lagano hodam preko ceste
Mene vise nitko ne dira
Jer se boje da ih zivac ne izriga
Kada pripalim i cigaru
Onda stavim tocku na i danu
Isao bi jebati onu damu
A ona se pravi nedodirljiva
Ma nema veze isfurati cu gan
Pozeljet svima laku noc
Mene vise nitko ne dira
Jer se boje da ih zivac ne izriga

četvrtak, 21. kolovoza 2008.

crtica

sjecate li se klikera?

srijeda, 13. kolovoza 2008.

crna lista

proculo se u sumi da medo ima crnu listu. svi su pricali o tome ali niko ga se nije usudio pitati dali je to istina.

napokon jelen skupi hrabrosti i pita medu: ¨medo je istina da imas crnu listu?¨
medo mu odgovara: ¨da imam¨
pita jelen: ¨sam ja na njoj?¨
kaze medo: ¨da¨

drugi dan nadju u sumi jelena mrtvog.

dodje vuk kod mede i pita ga: ¨medo je istina da imas crnu listu?¨
medo mu odgovara: ¨da imam¨
pita vuk: ¨sam ja na njoj?¨
kaze medo: ¨da¨

drugi dan nadju u sumi vuka mrtvog.

dodje zec kod mede i pita ga: ¨medo je istina da imas crnu listu?¨
medo mu odgovara: ¨da imam¨
pita zec: ¨sam ja na njoj?¨
kaze medo: ¨da¨
pita zec: ¨me moes izbrisati?¨
govori mu jedo: ¨mogu¨.


pis

ponedjeljak, 11. kolovoza 2008.

Da se ne smijete jedan drugom...

Neznam kako je bilo dok ste vi bili klinci i kako su vas roditelji odgajali. Mene moji i nisu bas najbolje jer da jesu vrlo vjerojatno nebi prosao toliko losih stvari koje sam ovako prosao jer ih nisam prepoznao. Medjutim razlog ovog posta nisu roditeljske greske nego njihov nacin kaznjavanja. U mojoj obitelji uglavnom je stara bila ta koja je bila negativka, stari bi ili potvrdio tocnije podrzao staru ili bi dao neku kaznu onako cisto da i on ispadne negativac. Kad bi moj brat (stariji) nesto zasro onda bi i ja bio pozvan na razgovor cisto da mu se nebi smijao. Kao sa sam napisao u jednom postu od ranih dana pokazujem znakove zivcanosti pa sam se tako jednom zakacio sa starom. Nesto sam radio pa balkonu neznam tocno dali sam palio mrave ili kopao po vazama (u to vrijeme mi je to bila zanimacija). Dosla je stara i bio sam u kazni. Morao sam sjediti i buljiti u ugasenu televiziju. Htio sam upaliti a stara mi nije dala da je upalim. Onda sam se nadrkao i lupio sam sakom po staklenim vratima i razbio ih. Kad je stara vidjela normalno dobio sam batine i onda sam morao ici u sobu u kaznu. Kako sam u to vrijeme imao crve u guzici (ne zapravo) vrag mi nije dao mira pa sam otisao u kupatilo i istresao prasak za robu u skoljnku i pustio vodu. Napravila se pjena i sve je ozlazilo van pa sam se kao pravo dijete snasao spustanjem daske. Otisao sam u sobu. Stara je vidjela pa sam dobio jos jednu porciju. Uglavnom ono sa sam htio reci kad god bi ja nes zasrao dobio bi neku kaznu koje su stvarno nekad bile cudne. Kad bi brat nes zasrao onda bi i ja kao takav mladji sin dobio istu kaznu kao i on cisto da nebi bilo ¨nisam znao¨. Nije da se to pokzalo bas dobrim receptom za buducnost. Sve u svemu djetinjstvo mi je bilo slikovito. Od lovljenja gustera i inih igara pa sve do pocetka psina i steta najbolja je argeta pasteta. pis

petak, 8. kolovoza 2008.

Specijalisticka obuka

Part 2.

...ovaj post se odnosi na cuvanje straze. Bilo je to moje prvo strazerenje i proslo je jako dobro. Mozda jedina zamjerka na to sa su nau drkali da naucimo neka pravila napamet a bilo ih je dosta. Medjutim kad se to prodje tih tri dana probne straze nije bilo tesko. Zapravo bila mi je zajebancija jer sam se cak sprijateljio sa nekim likom sa kojim sam se u pocetku zakacio (verbalno) . Cak niti nije bilo hladno koliko sam mislio da ce biti. Bilo je lijepo biti straza jer te niko nije nis pito nisi imao nikakve obaveze osim strazariti. Prvi bio jeo i dobivao bis dobru hranu. Tadasnji kuhari su davali dobre porcije tako da sam i ja to primnjevivao kad sam ja bio u kuhinji. Nakon tih tri dana vratio sam se u satniju i ponovno sam se vratio u staru formu zabusavanja. Poceli smo se pripremati za pravu strazu. Dva tjedna poslije te probne stigla je prava straza i tu je bio lom. Prvih dva dana sam prosao kao i sa probne tj. bez beda. Kasnije se situacija pocela mijenjati i bio sam sve umorniji i neispavaniji ( pogledaj post ¨cvrcak¨). Od prvog dana straze padala je kisa. Malo kisa pa malo snijeg pa onda kisa i tako desetak dana. Taj tjedan se mijenjao sat unatrag pa me to normalno pogodilo i morao sam sat vremena vise biti budan. Sveukupno dva tjedna straze napravila su od mene cvrsceg zivca. To mogu sa sigurnoscu reci. Preko dana bi jos i bilo podnosljiva ona hladnoca (makar nije ni blizu nasoj buri) medjutim preko noci bi bilo malo gore pa smo osmislili cijeli sustav. Kad bis isao na strazu napravio bis dva kruga oko satnije tek da te vide da si tamo. Zatim bis isao do parkinga di su bili stari auti i kamioni i tamo bis si sjeo u neki od tih auta i cekao da ti prodje smjena. Kad smo se dogovorili za koje cemo vozilo postaviti za chill onda smo si nabavili i rakiju. Naravno da bez rakije nije bilo nis. Iako nisam poklonik zestica tada mi je tih par gutljaja dolazilo ful dobro. Potegnes par puta iz boce i popusis cigaru i kad ti se zavrti u glavi onda si dosao do mjere. Tada bi postavili alarme na telefonima u priblizno vrijeme kraja smjene i jos bi stavili slusalicu radioveze na uho da cujemo ako nes neko zove. Imali smo pravu organizaciju kad bi neko od onih supaka isao u nadzor onaj na stanici bi ti dao signal i ti bis izasao sakrio se u neki zbunj i cekao da ti naidje. Onda bis odverglao sve sa si trebao i to bi bilo to. Bilo je tesko ali se isplatilo...

KAKO UBITI VRIJEME?

Za pocetak zasto ovo pisem. Pisem jer mi je dosadno u neda mi se nis. Trenutno ubijam vrijeme slusajuci Lennyja Kravitza i stvar Belive. Naravno da vrijeme ne moes ubiti. Vrijeme kao takvo ne jer onda James Bond nebi mogao snimiti sutra nikad ne umire,jel da?
Dakle vrijeme neces ubiti niti da dubis na glavi i pjevas himnu. To smo rijesili. Medjutim ako hoces ubiti vrijeme cisto da ti prodje a ni ti niti tvoja ekipa nezna nista posebno onda preporucujem ovo.
T9 rijecnik
Da T9 rijecnik. Ovo je recimo tvornica smijeha (besplatna). Na koju shemu radi? Pozeljno je sto vise igraca odnosno pisaca. Prvo jedna osoba prica pricu (nije bitno dali ima smisla ili ne) dok ostali pisu to bez da gledaju u telefon. Ja i ekipa smo to jucer prakticirali da razbijemo neugodnu tisinu. Evo vam primjera kako smo mi to izveli jucer.
Orginalni text
Ponovo lijeci ljude jer se ozlijedio kopajuci rovove daskom pronasao je ciglu zlata kakvog homo nije moralo istrijebiti zvuk usi gubi slusajuci mini frekvenciju zdere kisele krastace navecer.
Verzija prva
Ponovo lijeci ljude jer se ozlijedio korakuc rovove darkom srzlte je apst zlata kakvog homoogjeyedicjoz.lli.decijmkja tri gubi slusajuci mini frekvencij...

Trebala su biti jos dva primjera međutim zbog mojih prijatelja SALETA i ALEXA koji su mi trebali poslati te poruke a nisu pa tako ni nema ostalih primjera. Hvala vam ALEX i SALE hvala vam u svoje ime i u ime svih razocaranih citatelja ovog bloga koji sad neznaju ostatak price. Hvala i IGIJU onom liku na slici gore on je jedini bio ok.(no homo) Eto i to sam rijesio pa se sad iedm tusirati pa na put. Pozdrav posadi broda,hvala. Pis
Btw: ovaj post je trebao biti objavljen prije pun kurac medjutim ALEX mi nije dao sliku za postati pa hvala jos jednom ALEX.

btw drugi put: da trebala je biti i slika IGIJA ali me ALEX opet zajebao pa stoga nis.pis

utorak, 5. kolovoza 2008.

tableta

dolaze mujo i haso na benzinsku. govore tipu napuni mi vode do vrha. tip ga pogleda i pita: sa vode? govori mujo da vode. tip mu napuni vodu a mujo stavi jednu tableticu u rezervar. dodje drugi put i opet isto rezervar vode i tabletica. govori lik sefu da mu stalno dolazi tip koji puni vodu i stavlja tabletu u rezervar. govori mu sef moras mi nabaviti tu tabletu po svaku cijenu. slijedeci put kad su mujo i haso dosli govori im lik morate mi prodati tu tabletu po svaku cijenu. mujo ga pogleda i kaze imam jos samo dvije. govori mu lik dati cu ti tisucu maraka za jednu. govori mujo moze i proda mu tabletu a drugu stavi u rezervar. krenu ti oni i pita haso muju jel mujo pa kako cemo mi sad voziti kad vise nemas tableta. govori mu mujo pa na plin ko i do sad. pis

nedjelja, 3. kolovoza 2008.

chuck norris

ako imas pet dolara i chuck norris ima isto pet dolara, cuhck ima vise para od tebe. pis

subota, 2. kolovoza 2008.

Guzva

Dok sam cekao u cekaoni hitne gledao sam koliko te sestre imaju posla. Stvarno kao da su mali mravi. Samo lete amo tamo. Bio je jedan covjek sa slomljenim kukom ako sam dobro cuo. Lezao je na hodniku i poceo zvati zenu. Zena mu je dosla i pocela nes vikati na njega na polu talijanskom polu istrijanskom. Pomislim si jadan civik tu lezi sav u bolovima i sad mu jao ova babuskara nes sere. Uglavnom coviku se pisalo. Zove on zenu a ona se dere na njega da muci i da nije doma. Ponovno pomislim jadan covik. Onda je poceo vikati da mu se pisa i zvati sestre. Svaki put kad bi sestra prosla on bi joj reko da mora pisati na sa bi mu one hladno odgovarale da da sad ce neko doci. Bilo mi je toliko zao tog covika da sam mu sam htio dati onu jebenu gusku da se olaksa. Naposlijetku nakon nekih dvadesetak minuta pacenja napokon je dobio gusku i mogao se olaksati. pis

petak, 1. kolovoza 2008.

Specijalisticka obuka

Part 1.


Dakle nakon prvih mjesec dana ugnjetavanja od strane onih tirarina doslo je vrijeme da krenemo sa specijalistickom obukom. Sami neziv specijalisticka obuka govori da je dosao kraj zajebanciji i da se sad krece ozbiljno u ucenje svog smjera. Da to ima smisla za mozda neke dobre vojnike, dobre i poslusne medjutim za nas to se nebi moglo reci. Pocetak nam je bio prosjecan i nismo bas radili probleme. Poceli smo uciti o minama i eksplozivima i priznajem da sam se ful zagrijao za to. Odlasci na poligon su mi ispocetka bili pravi pakao ali sam se s vemenom navikao na tempo. Rad sa minama je zabavan kad znas da nije prava. Onda ti je svejedno sa ce se desiti. Kao i u pravoj skoli jedva sam cekao da izadjem i ucione jer mi se i nije dalo sjediti i slusati nekog lika kako objasnjava izracun kolicine eksploziva za nes dizanje u zrak. Mozda da sam shvatio o cemu je rijec bi i pratio ali posto nisam onda sam odustao. Sa se tice zajebancije u satniji poslije tri sata to je ostalo na istom mozda se cak i pogorsalo. Poceo sam se sve vise druziti sa djombama a i kad sam bio sa svojim drustvom uvijek bi imali sa za raditi. Sjecam se jednog dogadjaja koji mi je ostao u dobrom sjecanju jer sam napravio dobru eskivaciju. Jedno jutro poslije himne zapovjednici su isli u obilazak satnije. Zapravo mislim da su isli predati prijavak zapovjedniku satnije ( tata smojver). Kad su izasli van vidjelo se da cemo najebati sam sa nismo znali kako. Razlog za to je bio lose odradjen posao redara koji nisu popravili krevete svojih kolega. Tako da kad je ¨tata¨ dosao i vidio nespremljene krevete malo je poludio i natjerao zapovjednika voda ( 2.) da ih slozi. Poslije je on bio nadrkan pa smo svi za kaznu morali slagati krevete cijelo poslijepodne. Kao sa sam prije reko da sam napravio eskivaciju sad cu objasniti. Dok su se oni i ja skupa sa njima spremali za slaganje kreveta jedna od mojih djomba veza je proradila i tako sam sa jos nekolicinom otisao na drugi laksi posao. Postojao je samo jos jedan problem a to je bilo kako izaci iz satnije a da nas razvodnik ne vidi i ne zove na slaganje (neznam za druge ali mene bi sigurni jer tada nismo bas bili u nekom dobrom odnosu). Izasli smo pozarnim stepenicama gdje smo se sreli sa nekim zapovjednikom i morali mu objasniti sve sa smo radili. Bilo je to kao da smo nekog ubili i da nas oni sumnjice za to. Kasnije smo otisli u kantinu dok su oni gore slagali krevete sa maskama na glavama...

četvrtak, 31. srpnja 2008.

Puskalice

Mislim da je doslo pravo vrijeme da pisem o ovom nemilom dogadjaju koji mi je pruzio dosta srece. Proslo je nekih desetak godina i mislim da se sada nece nitko ljutiti zbog ucinjenog. Kako sami vidite i zakljucujete (ako imate cime zakljuciti) u to si vrijeme bio kul ako si imao puskalicu. Svi su ih imali barem jednu a frajeri i po nekoliko. Oni koji ih nisu imali bili su pokretne mete kao ja naprimjer. Municija su bile neke bobice ljubicaste boje koje kad bi se rasprsnule ostavljale bi lijepu mrlju. Trpio sam i onda sklepao mracan plan. Jedan tip mi se zamjerio pa sam i ja isao na krov potrgati jednu antenu da bi i ja bio kul. Nisam bio dugo kul jer mi ju je vidjela pokojna baka pa mi ju je zaplijenila. Da bi stvar bila bolja kad su mi starci skuzili jos sam dobio salatu i jebenu kaznu. Odlucio sam im vratiti. Boro (tada nerazdvojni prijatelji) i ja isli smo skupljati te bobice. Sve sa smo imali samljeli smo u plasticnoj casi i jos da bi sve bilo bolje ubacili neke stare tempere. Onda smo zapalili cigaru i prevladali strah od mogucih posljedica i ucinili to. Sa cetvrtog kata sam prolio auto jednom susjedu. Bila je to siva honda. Legli smo na pod i cekali da vidimo reakciju. Nismo trebali dugo cekati. Prvo su poceli prati auto. Dok su ga prali mi smo sisli dolje i sjeli kod ekipe sa puskalicama. Bas taj dan se buco hvalio sa svojom novom puskalicom. Sjedio je i pucao u lampu. Niodkuda se stvorio tip i reko daj. Buco mu ju je dao i slijedilo je savijanje u nekoliko smjerova. Isprva sam ostao miran na to ali kasnije se nisam mogao suzdrzati od uspjeha. Da bi sve bilo jos bolje i da im zabijemo zadnji cavao na lijes napravili smo to jos jednom nekom susjedu. Njegov bijeli auto postao je ljubicasta mrlja. Nitko nije znao ko je to napravio a ja i boro dobili smo rat protiv brojnije i jace ekipe. pis

srijeda, 30. srpnja 2008.

subota, 26. srpnja 2008.

daj duplu

ovaj post pisem cisto da se sjetim kako se sale ubio od alkohola. bio je to jedan od onih patryja na kakve sam navikao. dogovor je bio da se nadjemo u devet i pocnemo rokati. prema vec nekoj rutini ja sam kasnio nekih sat vremena te kad sam stigao vec sam zatekao urokane ljude. sjeo sam za stol i narucio klasiku - pivo. poslije tog prvog tzv. probnog piva uslijedila je i kombinacija kako bi jedan frend reko ¨za beton¨. poceo sam lagano cugati. sale koji je u to vrijeme cugao neku cetvrtu duplu poceo je nes pricati i upali smo u neku spiku koja je zavrsila ¨dugo nisam pio,predugo, danas cu se napiti¨ odmah sam znao da ce biti veselo. rjesavajuci drugo pivo i trecu medenicu odlucio sam premjestiti svoje bacvasto tijelo na sank. dodjem ja na sank a tamo nema sa nema. pijani urokani polupijani pravim se pijan i ini. nasao sam si mjesto i krenuo. pivo i dupla, dupla, dupla, dupla, pivo i dupla i tako nekih sat vremena. neumorno blebetanje nekih piplica aka sponzorusa rijesavao sam freestyleom sa saletom ali se to na kraju pretvorilo u neku vrstu nadglasavanja i dernjavu. odustali smo od toga. poceo sam malo zujati po kafani i skuzio da nema saleta. trazio sam ga iz razloga da mu platim jos jednu. jebat ga ipak nije dugo pio. pa sale je bio vani na ¨pomocnim nogama¨. vidio sam da je vrag odnio salu pa sam ja njega odnio doma (iako ovo zvuci gey i sa god da kazem moze se krivo protumaciti tako da sami prosudite). njega sam odfurao doma i islo nam je prilicno dobro sve dok mu stara nije izasla van pa su se stvari malo zakomplicirale. meni se nije dalo puno gubiti vremena jer mi se pivo grijalo pa sam brze bolje odleprsao natrag u kafanu. ubio sam jos par medenica dignuo se uzeo casu sa medenicom uzeo pivo i krenuo doma. dosao sam do ulaza i popio pivo lagano ischillirano kao da mi je posljednje. drugo jutro je bilo recimo zabavno. jedva sam se probudio i voznja do firme mi je bila polusan. kava i cigara ujutro bile su mi kao otrov. najjace od tog jutra mi je bio odgovor na pitanje kolege: ¨koliko si popio?¨ na sa sam mu ja odgovorio: ¨tri piva¨ a on pita onako zacudjeno: ¨sa tri piva ti je to napravilo?¨ na sa sam mu ja odgovorio: ¨ne nisu,onih dvadesetak medenica je¨. da svrsim sa ovim taj dan mi je bio sjeban pa sam morao rjesavati situaciju pivom. pis

btw: sale mi je reko da je izrigao cijeli stan. pa sale sad bar moes reci da si se napio kako treba.

četvrtak, 24. srpnja 2008.

1-0-1

Eto i 101. posta. Mislio sam napisati neki kratki rezime ali sam lijen pa mi se neda. Sve u svemu ja sam uzivao pisati (i jos uvijek uzivam) iako su neki postovi totalno sranje, neki su napisani sa previse zara u glavi, neki su ¨tekuci¨. Uglavnom moje misljenje je da sve ide nekamo , a di to neznam. Reko sam da necu pisati dugacko a evo ga ja opet sam sebi punim jaja. pis.

utorak, 22. srpnja 2008.

Redarstva

Nakon ovog polovicnog opisa poligona moram se vratiti u staniju i pokusati malo poblize opisati redarstva u satniji. Bila su tri voda pa su redarstva bila podijeljena na tri djela. Prvi vod je bio zaduzen za ciscenje ureda i ucionice te za iznosenje smeca. Drugi vod imao je za zaduzenje ciscenje wc-a. Dok je treci vod bio zaduzen za ciscenje stepenica i hodnika u nasoj satniji. Sa se mene tice moja zaduzenja su bila taman. Niti preteska niti prelagana. Ja bi ocistio ured dok bi kolea ocistio ucionicu. Zatim bi skupa odnijeli smece. Svaki put kda bi nosili smece ostali bi iza kuhinje i popusili cigaru. Jednom smo se zadrzali predugo pa nas je dezurni uhvatio kako pusimo. Trebali smo kao pisati izvjesce ali nikad nismo. Drugi vod je imao nes tezu situaciju jer je morao stalno voditi bitke sa kretenima koji nisu shvacali da se ne moze u wc poslije redarstva. Ne da se ne moze cijelu noc nego samo dok se pod ne osusi. Jednom smo nasli tragove paste za cipele u jednom od wc-a. To se jos jednom ponovilo pa smo postavili zamku. Uhvatili smo tipa kako cisti cizme u wc-u. Tip je dobio neku jebenu kaznu i bio na piku neko vrijeme. Medjutim mozda najgora stvar sa se redarstva tice desila se trecem vodu. Neki breniak je isao van ocistiti cizme. Cisti on cizne i cisti. Kad je zavrsio onda je namazao i djonove pastom za cizme. Onda (valjda nije bio svjestan sa je napravio) je krenuo u satniju. Sa piste do prvog kata tocnije do wc-a. Tragovi paste. Kad su to razvodnici vidjeli ne da su popizdili nego jos i gore. Tip se dobro naribao tu noc ali i sljiedecih mjesec dana po kazni. Redarstva bi djelili razvodnici po nekom principu spavanja po krevetima ili tako neki sistem. Svako toliko neko bi dobio redarstvo po kazni. Ja sam ih dobio par puta (no homo). Nije mi bilo tesko sam neznam zasto me meho nije volio (povono no homo). Sve u svemu redarstva te nauce nekom redu makar bi to svi trebali vec biti nauceni u tim godinama ali kako kazu sto ljudi sto cudi...

nedjelja, 20. srpnja 2008.

Poligon

Put na poligon bio je jedan stalni mars. Kretali bi ujutro poslije himne i tjelovjezbe. Sat i po otprilike dobrog hoda. Kolona po dva,smrtna tisina i strah da se razvodnik ne nadrka i pocne vikati atomski s lijeva ili s desna ili takve spike. Sjecam se prvog puta kad smo isli do poligona (udaljen oko 10 kilometara od vojarne) nas vod je bio zadnji koji je krenuo. Hodali smo nekih pola sata i vidjeli da se ostala dva voda odmaraju. Mi smo samo produzili naprijed. Bas sam bio razocaran jer su mi noge bile teske ko olovo i trebala mi je voda. Hodali smo jos nekih pola sata i onda stali na kratak predah. Dok smo mi pusili i pili pored nas je protrcao drugi vod. Dobili su kaznu jer su pricali u stroju. Tada som dosli na poligon gdje smo ilali prvu terensku vjezbu ukopavanja mina. Bilo je dobro i sa je jos vaznije nisam poginuo kao neki suborci. Zatim smo se vracali u vojarnu na rucak. Tada smo vidjeli sa znaci prava kazna. Tog je dana cijela bojna isla na vjezbe na poligon. Dok smo se mi vracali pored nas su doslovno proletjeli pontonjeri (pont bojna). Vodio ih je stari perko. Njega su se bojali svi sa kata ali i sa prizamlja. Imali smo uzrecicu koju smo govorili za njega. Isla je ovako: stari perko brke gladi spremaju se novi jadi. Jednom je (to su mi pricale djombe) uhvatio nekog vojnika pijanog ili tako nes i dao mu je jednostavnu kaznu. Lik je morao prabrojati sve plocice u svojoj satniji. Brojao ih je cijelu noc i cini mi se da je bio uspio nisam siguran. Ali da se mi vratimo na poligon. Bio je velik ko nasa vojarna ako i nije imao bis takav filing kad bis dosao tamo. Pjesacenje je bilo ubitacno ali i dobro za podizanje kondicije i jacanje zivaca. Uglavnom bi radili vjezbe ukopavanje mina (protupjesackih i protutenkovskih) ali na tom poligonu smo bili i na taboru a o tome u nekom drugom postu...

subota, 19. srpnja 2008.

Gdje svi tu i mali mujo...

Bio je to proljetni dan,ponedjeljak. Ujutro normalno dorucak, himna, dnevne zapovijedi. Jutarnju gimnastiku nismo imali jer smo isli cistiti neku staru vojarnu. Dosli smo tamo izasli iz autobusa i prema vec staroj rutini postrojili se. Plan rada je bio jednostavan. Nije bilo bitno koliko radis samo da radis,a kad bi ti nadredjeni nes reko u smislu da radis sporo onda bi malo ubrzao i negdje se izgubio. Taj ponedjeljak mi je vec bilo pun kurac tog ciscenja jer smo protekla dva tjedna cistili svaki jebeni dan. Kad bi bili slobodni onda bi neko pokrenuo tu temu i svasta se moglo cuti. Vejrojatno smo bas zbog toga i napravili ono sa jesmo.
A sa smo to napravili?
Ovo:
Radni dan nam je trajao od 7:30 do 12:30 cca. Kao sa sam prije napisao bilo nam je pun kurac tog ciscenja i teglenja svakavog smeca pa smo taj dan odlucili sabotirati. Prvo sam poceo cistiti neko granje sa su kolege porezali. Teglio sam to nekih sat vremena i dopizdilo mi je pa sam se otisao malo izgubiti. Sjeo sam kod nekog stabla i pripalio cigaru. Pusim ti ja tako cigaru kad vidim razvodnika kako sere nekoj dvojici zasto sjede i natjera ih da pumpaju 50. logicno kad sam to vidio spustio sam se dole i ugasio cigaru koju sam ionako skoro popusio. Nastavljam raditi i vidim da se nesto zbiva u nekoj staroj zgradi. Otisao sam tamo i poceo nes nositi. Napravio sam dvije ture i popeo se na zadnji kat i tamo sreo neke svoje kolege kako porazbacani po podu leze i puse cigare,neki su spavali. Kad sam to vidio naravno da nisam nastavio sa radom. Ubrzo je bila marenda pa smo se spustili dolje na ponovno postrojavanje i dijeljenje te marende. Dobili smo otpust i otisli smo u grupicama svako na svoju stranu. Po zavrsetku marende krenuli smo raditi ali bez neke pretjerane volje. Nekom je palo na pamet da idemo malo odmoriti u neko zbunje. Isao sam sa njima ali isto tako imao sam neki cudan osjecaj, znao sam da ce to zavrsiti lose. Lezimo mi tako u tom zbunju skoro cijeli vod. Lezimo nista ne sluteci, odnekuda je poceo prodirati glas razvodnika. Bio je to onaj isti koji je kaznio onu dvojicu sa 50-kom(ne tom sale i ostali slicni umovi). Kako se priblizavao tako je njegova dernjava postajala sve glasnija i glasnija. Vecina voda odmah je izasla dok smo ja i jos jedan kolega pokusali ostati unutra sa ciljem da ga mozda sjebemo i da on pomisli da nema vise nikog. Skoro smo i uspjeli u tome ali jedan pokret je odao nasu poziciju pa smo bili prisiljeni izaci van. Po izlasku nista nije moglo dati ni najmanju poveznicu sa onim sa ce se desiti. Prvo nas je postrojio i zapivijedio stav pozor (ruke uz tijelo,pogled ravno,nema micanja). Zatim je poceo hodati okolo nas promatrajuci nas i cekajuci da se neko pomakne. Naravno uvijek se neko nadje tako je to ovaj put bio jedan od one dvojice sa pocetka price. Jadnik je ponovno dobio 50. dok je on pumpao jedan lik se nasnijao te je i on dobio svoju porciju od 50 komada. Potom smo dobili zapovijed ¨prva vrsta dva koraka naprijed,pocetni stav za sklek¨. Tada je sve pocelo. Prvo mi je bilo lako pumpati,ali kasnije je primjenio malo drugaciju tehniku. Zapovijed je isla ¨dolje¨ onda bi mi rekli broj skleka i digli se gore a on je ovaj put samo pito: ko je reko gore? Tad su pocele muke. Tim rezimom rada napravili smo jednu seriju. Zatim smo se digli napravili par koraka pa sve ispocetka. Pa smo se ponovno digli pa je nas ¨trener¨promijenio i malo smo radili cucnjeve. Pa malo hodanja pa sklekovi pa cucnjevi pa trbusnjaci. Zatim nam je dao otpust i kad smo pomislili da je gotovo ponovno nas je pozvao u vrstu. Ponovno je bilo prva vrsta dva koraka naprijed, pocetni stav za sklek samo ovaj put malo drugacija scena. Ovaj put je u kadar usao i jedan rekvizit tocnije cigara. Pocelo je isto kao prije ¨dolje¨ pa je on zapalio i onda bi nas drzao u toj poziciji nekoliko dimova pa onda gore pa par dimova i tako cijelu cigaretu koju se i nije bas trudio popusiti. Poslije te serije dobili smo otpust da se ocistimo i krenemo u autobus. Dosli smo u vojarnu svi slomljeni ali i prilicno sigurni da to nije sve za danas. Istina i nije bilo samo sa je to jebanje u mozak od strane razvodnika bila pickin dim u odnosu na ono prije. Drugo jutro poslije himne umjesto tjelovjezbe culi smo onu poznatu prva vrsta dva koraka naprijed,pocetni stav za sklek. Moram priznati da mi je pao mrak na oci. Srecom napravili smo samo par sklekova. Bilo je to upozorenje da danas radimo a ne zabusavamo. ...

utorak, 15. srpnja 2008.

Lijeva,desna,lijeva...

Prosao je prvi tjedan i poceli smo uciti stupanje za prisegu. Prvo su nas poceli uvjezbavati u parovima od dva. Cilj je bio izdvojiti one koji su bili najlosiji i sa njima vjezbati posebno. Prvu selekciju sam prosao,a ond me neki tip poslao u drugu grupu ¨malo bolju grupu¨. Svejedno nakon tjedan dana jos nisam hvatao pravilan korak sa ostalima pa me frend poducio nekim trikovima i svladao sam to. Tri tjedna smo uvjezbavali to jebeno stupanje. Tri tjedna przenja na suncu po cijele dane. Jutro bi proveli sa djelatnicima koji bi nas bez imalo strpljenja i razumijevanja ( nije bilo bas svaki put tako ali...) gazili. Stupaj amo stupaj tamo, s lijeva na desno i s desna na lijevo. Sve do rucka (13:00) onda bi nas pustili da ¨odmorimo¨ (slagajuci krevete) pa onda sa razvodnicima sve ispocetka. Svaki dan isto. Tako je bilo sve do prisege. Dosli smo u zagreb gdje smo imali prisegu i pomislio bis da smo stupali kad ono kurac. Nisno stupali jer je neki kreten iz zapovjednistva mislio da nisno dovoljno dobri. Tri tjedna lupanja nogana po betonu, dva zulja i litre prolivenog znoja za sta?...

nedjelja, 13. srpnja 2008.

Kantina

Namjerno sam se zadrzao na prvom danu toliko postova jer mi je bilo dosta bitno docarati vam kako mi je bilo taj dan. Neznam dali sam uspio ako jesam dobro ako nisam jebat ga.

Nakon prvih par dana pranja mozga nasi nadredjeni su malo popustili pa smo mogli preko starijih vojnika (ne mislim na godine) tzv. djomba mogli kupovati u kantini. Naravno da bi si oni uzimali svoj cut za takve usluge (imaju i pravo ja bi isto). Kako su dani prolazili mi smo se kao vojska poceli opustati i bili smo po cijele dane u toj maloj prostoriji (cca 3X3 metra). Zamislite si prikaz kad stotinjak ljudi krene po kavu ili cigarete. Nevjerojatno kako su ljudi nestrpljivi i razdrazljivi kad nes cekaju. Sjecam se jedne scene kad su trojica ili cetvorica istukli nekog jadnika samo zato jer se progurao ispred jednog od njih. Inace kantina je bila dobar nadomjestak za hranu iz kuhinje jer si tqamo mogao kupiti kojekakve slatkise i to pretvoriti u veceru. Moram priznati da sam u tih prvih tri mjeseca cesto jeo u kantini umjesto one ¨splacine¨ iz kuhinje.
Kasnije kantina mi je bila samo kucica na putu od ograde do kuhinje...

subota, 12. srpnja 2008.

Kuzina...

Dosli smo u kuhinju po veceru. Nije bas ugodno kad ti se kuhari smiju i drkaju putem linije. Opet kazem malo jebanja uvijek dobro dodje. Za veceru je bilo neko govno pa sam propustio taj obrok. Izasao sam van zapaliti cigaru i stekao neke ¨djomba¨ prijatelje. Kad si guster prilicno je bitno odmah se upoznati sa ekipom zbog kasnijih povlastica.
Poslije te ¨gozbe¨ isli smo u satniju mijenati robu koju smo zaduzili. To je bila dobra prilika da upoznam ljude sa kojima dijelim zivotni prostor. Ekipa u sobi je bila svakava od onih normalnih do onih manje normalnih tzv. mijesana salata. Moj krevet je bio na kraju sobe do kaseta (ormaric za odjecu). Kako je krevet bio na kat dijelio sam ga sa perom koji je spavao ispod (no homo).
Bio je to prvi dan u vojsci.

petak, 11. srpnja 2008.

Slijedeci...

Povratkom u satniju ponovo su nas sortirali na dvija grupe. Prva je bila za sisanje,a druga za tusiranje. Bio sam u drugoj grupi tj. za tusiranje i to samo zato sa sam poslusao bratov savijet i osisao se par dana prije. Ovi ¨cupavci¨ su bili poslani u ured na tretnan uredjivanja. Kad su se trazili ¨frizeri¨ (znam to jer su i mene pitali isto) glavno pitanje je bilo: dali znas drzati masinicu u ruci? Normalno oni koji su se javili bili su kvalificirani za taj posao. Tog dana kad su ¨cupavci¨ ostali bez skalpa bilo je dosta emo izraza lica. Meni se urezao u pamcenje lice kasnijeg frenda kelca. Bas mi ga je bilo mozda i zao jer kad je dosao imao je dugu plavu kosu ko neki jebeni roker,bio je bas isfuran. Cas si isfuran cas si ocerupan tako ti to ide u vojsci.

Poslije su nam jos dali krevete tu su me isto izjebali. Prvo su mi rekli idi u ovu sobu,pa onda idi u drugu sobu,pa onda vrati se u prvu sobu. Jebat ga malo jebanja u mozak uvijek dobro dodje skuzio sam to kasnije.
Krenuli smo na veceru...

četvrtak, 10. srpnja 2008.

Uzmi,suti,mijenjaj kasnije...

Dakle krenuli smo po odjecu i obucu. To se ovijalo u jednoj prostoriji kuhinje. Cca petnaest metara stola slozenog u slovo u na kojem se nalazilo sve sa nam treba. Prvo bi nam dali satorsko krilo i onda bi samo trpali u njega. Kad bis nesto pitao oni nadrkani supci bi te pogledali i poceli nes srati. Dakle zaduzio sam (treba se sjetiti sveg tog):
donje rublje: 2 para carapa,2 para bokserica,2 majice kratkih rukava,2 majice dugih rukava,2 para dugih hlaca,1 par papuca. Plus 1 mali i 1 veliki rucnik.
radna uniforma: 2 maskirne kosulje dugih rukava,1 par hlaca,1 jakna,1 bezrukavnik,1 kapa,1 grb,1 potkapa,1 par rukavica,1 opasac sa oprtacima,1 vojni ruksak,1 satorsko krilo,1 kaciga,1 plinska maska,1 par cizmi. (valjda nisam zaboravio nes)
svecana uniforma: 2 zelene kosulje,1 par hlaca,1 jakna,1 kapa. (grb i opasac bi uzeli od radnog dijela uniforme)
To bi ti sve pobacali u satorsko krilo i onda te na izlasku pitali dali si sve dobio. Eto ti primjer vojnicke logike pitat nekog dali ima sve sa popisa a on to nikad nije vidio – super. Zatim smo isli u satniju da nas posalju na sisanje...

srijeda, 9. srpnja 2008.

vrajzi

ide joza grbavac sumom i odjednom iskoci ispred njega vrag. kaze mu vrag: ja sam vrag daj mi nesto. govori mu joza: nemam nista ja sam siromasan. pita ga vrag sta ti je to na ledjima? govori mu joza: grba. kaze vrag: daj grbu. vrati se joza u selo bez grbe i svi se skupe oko njega. pocne im on pricati kako je isao sumom i da je doso vrag i pito da mu nes da a on nije imo nis pa mu je uzo grbu. drugo jutro ide mile sa isijasom u sumu. ide on sumom i stvori se vrag ispred njega. pita ga ko ide a on kaze mile. kaze mu daj mi nesto. mile mu govori da nema nis. govori mu vrag evo ti grba i nestane. pis

utorak, 8. srpnja 2008.

Ime,prezime,papire

Ime,prezime,papire tako nekako je isla procedura ciji je cilj bio utvrditi di su nas smjestili. Desetak minuta kasnije dosao je neki nadrkani lik i poceo prozivati imena. Prozvani su morali otici do nekog mjesta i cekati slijedeceg glavesinu. U kamenskom se obucavaju tri roda vojske: pioniri;pontonjeri;inzenjeri. Recimo da su svi podjednako teski. Pioniri rade sa minskoeksplozivnim sredstvima, pontonjeri grade prijelaze preko vodenih ili kakvih drugih prepreka, dok inzenjeri (ne mislim na one u uredima) prokopavaju kojekakve puteve odnosno operiraju sa bagerima i ostalom motorizacijom. Od svih mene je zapalo ono najjebenije – pionir. Nakom tog odredjivanja roda ostao sam malo u toj ucionici i promatrao sheme na kojim je bio postavljen eksploziv. Neznam zasto ali tada sam se osjecao kao malo dijete medju igrackama i na tren sam zaboravio di sam, ponovno samo je ovaj put bilo drugacije. Rijesena je i ta formalnost. Zatim smo krenuli zaduziti odjecu i obucu...

ponedjeljak, 7. srpnja 2008.

Kamensko

Tridesetak minuta kasnije dosli smo u Kamensko. Kako opisati prvi pogled sveg onog sivila?
Probajmo ovako po sjecanjima:
Kad prodjes rampu s lijeve strane su parkiralista, nekakvo igraliste, poruseni objekti i objekti u nastajanju. S desne strane prvo kantina, kuhinja, satnija, jos neka zuta zgrada.
Bio sam jos neko vrijeme u tom zbunjenom svijetu uniformiranih ljudi,ali sam se brzo vratio kad se neki supak proderao na mene. Odveli su nas u neku ucionicu (kasnije je to bila ¨moja¨ucionica)...

nedjelja, 6. srpnja 2008.

Djecja posla

Moj mir u dvoristu poremetio je dolazak navog stanara. Debeli krmak koji se doselio u nasu zgradu i poceo glumiti serifa. Prvo sa kim se zakacio bio je frenky. Frend od malih nogu sve do sada. Moja uloga je trebala biti da ugovorim njihovu tucnjavu. Da kazem da nisam htio tucnjavu onda bi lagao. Nes me povuklo na tu stranu i sve sam dogovorio. Do tucnjave nikad nije doslo jer valjda frenky nije dosao (neznam tocno) pa se tip okrenuo na mene. Poceo mi je srati i gurnuo me na zid i tako si je pripisao neku psinu. Kako je vrijeme prolazilo nas se odnos poboljsao ali dogadjaji iz proslosti nisu bili zaboravljeni. Mozda sad ispadam kao neko zlopamtilo ali u to vrijeme sad bio zlopamtilo i to kakvo zlopamtilo. Odlucio sam sa frenkyjem da cemo mu razvaliti postanski sanducic. Prvo smo mu iskrivili vrata sanducica. Onda smo cekali da ih njegov stari popravi. Bilo je vrijeme petarda i ideja se rodila. Pokusali smo mu razvaliti sanducic petardom. Normalno nismo uspjeli ali zabava je bila tu i nis nam vise nije trebalo. Nakon nekih tri paketa petarda smo odustali. Recimo da smo onda izravnali racune. pis

subota, 5. srpnja 2008.

petak, 4. srpnja 2008.

Kako je zivac postao zivac?

Sve se pocelo odigravati oko moje seste godine. Tada sam poceo pokazivati svoje drugo lice. Dok sam bio u vrticu nisam bio niti blizu onog sa sam bio u skoli. Mislim na prvi razred. Prvi razred i prvi pravi nadimak koji me prati jos i danas. Zivac. Lako pamtljiv, pomalo zastrasujuc i najbolje dobar opis samog sebe. Dakle nadimak sam dobio kad sam u skoli izgubio zivce jer me neko napilao pa sam prevrnuo klupu. Prvasic sa takvim ponasanjem. Nakon toga postao sam sluzbeno zivac. Kao klinca niko me nije dirao jer su svi znali za zivca. Mogli bi reci da mi je nadimak dao imunitet makar i nije tako jer sam se dosta kacio i zbog toga bio redovito u kaznama. Kasnije sam se izvlacio na to da se zbog zivaca ne mogu koncentrirati na nastavu pa sam morao lagati nastavnici da pijem caj od kamilice kao za smirenje. Sve u svemu bilo je zanimljivo kao zivac dok sam bio mladji. Danas kad se nekom predstavim kao zivac (a skoro svaki put se predstavim) ekipa ima vec u startu lose misljenje o meni. Barem se meni tako cini. Jedino sa mi je jos ful dobro kad me neko pita zasto me zovu zivac onda mogu izfurati neku spiku pa ih sjebati. Po pogledu na buducnost neznam kako ce se zivac kao ja pokazati. Mislim na to ako zelim stvoriti neku pozitivnu i ozbiljnu sliku o sebi. Zanimljivo. pis



ps. pozdrav i marinu aka masnom koji je napokon rijesio pitanje neta

Skoro...

prije samog posta moram reci da zbog tehnickih poteskoca (komp mi je izgubio bubreg) nisam bio u mogucnosti da postam. mozda je i bolje tako jer sam se trebao malo odmoriti od tehnike.


Stari je isao raditi oko sedam ujutro, stara jos i prije, a brat u skolu oko pola sedam. Ja bi zadnji napustao kucu. Kroz vrijeme stvorio sam si losu naviku pusiti prije skole. Taman bi imao vremena jednu zapaliti i onda lagano u skolu. Toga dana rutina je bila ista kao i svo vrijeme prije. Stara je otisla na posao, brat u skolu, a stari i ja smo slusali vjesti na radiju. Stari je otisao raditi i ja sam lagano izvadio cigare (walter wolf plavi) i pripalio. Pusim ja cigaru kao veliki i uzivam. Uzimam dim i cujem zvono na vratima. Tog trena sam se sledio. Trebalo mi je par sekundi da napravim prvi potez. Poceo sam mahnito mahati rukama da bi rastjerao dim cigara. Otisao sam otvoriti vrata. Srce mi je lupalo i samo sam vidio sliku starog ispred vrata i njegovu reakciju kad namirise dim. Imao sam srece jer nije bio stari nego kum. Malo mi je bilo lakse ali istodobno i isto jer je stari u to vrijeme radio sa kumom. Nakon kratkog i sumnjivog razgovora kum je otisao a ja sav u strahu provjetrio stan i otisao u skolu. Dok sam bio u skoli samo sam mislio na to dali je sa skuzio i ako je dali ce reci starom. Srecom nije. Barem tako mislim jer stari mi nije nis reko kad je dosao doma pa zakljucujem da ili nije nis skuzio ili je skuzio ali nije reko. Btw prva cigara mi cak niti nije bila cigara nego ugaseni cik plavog ronhilla. pis

petak, 27. lipnja 2008.

Kad te krene...

Znas kako kazu da od goreg uvijek moze gore. Imaju pravo. Jucresanji dan sam si to potvrdio po neznam koji put. Sve je pocelo sa snom. Nikako se nisam uspio naspavati i ujutro sam bio sjeban. Zatim me i poceo boliti zeludac. Dan na poslu je takodjer krenuo lose. Poceo sam nes raditi i zasrao sam skoro sve sa sam radio. Pomislim sa ce mi se jos desiti jer kako kazu nevolja nikad ne dolazi sama. Secer na kraju dana situacija sa starim. pis

srijeda, 25. lipnja 2008.

To drive or not to drive?

Sad dok sam objavljivao neki post slucajno vidim na net.hr vijest naslova ¨pogledajte cjenik¨. Kazem sam sebi ok i kliknem na to. Vidim neki text ( koji niti nisam procitao) i dodje mi muka. Sad kad vidim ove cjene vise mi nije zao sa nisam kupio auto. Mislim da nije potrebno da pisem ikakav daljnji text. Evo vam cjenik kijeg je prenio jutarnji list pa sami prosudite.



CJENIK PREKRŠAJA
Prekoračenje dopuštene brzine

U naselju
5000 do 15.000 kn ili zatvor do 60 dana: više od 50 km/h
2000 kn: od 30-50 km/h
1000 kn: od 20-30 km/h
500: od 12-20 km/h
300: do 10 km/h

Na autocesti
3000 do 7000 kn: iznad 50 km/h
1000 kn: 30-50 km/h
500 kn: 10-30 km/h

Vožnja pod utjecajem alkohola
5000 - 15.000 kn: iznad 1,5 ‰ ili ako u organizmu ima droga
2000 - 5000 kn: 1,0 - 1,5 ‰
1000 - 2000 kn: 0,5 - 1,0‰
700 kn: do 0,5‰ za profesionalne i vozače koji su počinili koji drugi prekršaj
500 kn: iznad 0,5‰ za bicikliste

Ostali prekršaji
5000 - 15.000 kn ili zatvor do 60 dana: tko vozi iako mu je oduzeta dozvola
3000 - 7000 kn: bijeg s mjesta nesreće u kojoj ima stradalih
3000 - 7000 kn: nezaustavljanje na znak policajca
2000 - 5000 kn: prolazak kroz crveno
2000 kn: pretjecanje u tunelu, na mostu, u zavoju
2000 kn: oduzimanje prednosti
1000 kn: naglo kočenje ili kretanje
1000 kn: nezaustavljanje na pješačkom prijelazu
1000 kn: vožnja u “slalomu”
500: nedovoljni razmak
2000 - 5000 kn: nezaustavljanje vozača ispred pruge

*donosi Jutarnji list


Jos kada dodate dvotjedno rastucu cijenu derivata nije ni cudo da ce se uskoro pojaviti sve veca razlika izmedju pjesaka i ne pjesaka, a oni govore o podizanju proizvodnje. Ma kakve jebene proizvodnje kada se takve stvari ne odnose na nas jer gospoda iz ine i inih kompanija ne rade nis za malog smrtnika koji mu daje kruh. Kad sam vec kod toga moze i ne moze biti vazno (makar mislim da ce biti) stanje izmedju izraela i irana se sve vise pogorsava. Bude li ikakve akcije (ponovno kazem moguce je da do napada i dodje ali mislim da se izrael vise racuna na americku pomoc kod toga) cijene nafte ce vrtoglavo porasti u cijelom svijetu a sukladno tome i sve ostalo. Izgleda da se spremaju sve tezi i tezi dani. pis

utorak, 24. lipnja 2008.

Moje grcko putovanje

Bonus

Ovaj post je opis jedne isprva neugodne a potom smijesne situacije.


Jednu vecer sam se bio onako ratnicki nacugao sa frendom i otisao sam spavati. Spavao sam do nekih jedan popodne. Dok sam ja brojao ovce u kabinuu je dosao frend sa nekom ribom. Valjda znate sa su htjeli raditi – bojiti slikovnicu. Dok su oni lezali na krevetu ja sam se probudio. Isprva sam cuo neke glasove ali nisam znao koga cujem. Cuo sam frenda a onda i tu ribu. Tad mi je bilo ful neugodno jer sam slusao tipa kako smeka tu picku. Imo je neku spiku onako prosjecnu i islo mu je. Onda je riba pocela nes pizdit u stilu: ¨pa ne mozemo cuti ce nas¨. Mislila je na mene, na sta ju je frend brzo razuvjerio. Tako su se neko vrijeme natezali oko toga dali cu ih ja cuti ili ne. Za to vrijeme dok su se oni prepucavali ja sam lezao u krevetu mrtvacki mirno. Kasnije je riba otisla ca a on za njom, ja sam se nabrzinu dignuo i izasao van iz kabine. Sreo sam frenda na hodniku. Reko mi je: zivac niti neznas sa si napravio. Na sa sam mu ja odgovorio: pa ne mozemo cuti ce nas. Reko sam mu to i otisao svojim putem. Nismo se vidjeli sve do kraja veceri kad smo se zajedno napili i smijali se tome. pis

Tri i sto

Ovaj sjeban post pisem preko sjebanog worda. Ponekad se pitam zasto se toliko trudim i prolivam toliko prokletog znoja. Sve sa napravim ponekad se cini malo. Iako se ovo sad cini jebeno EMO to nije emo post. Sad slusam koko taylor i poistovjecujem se sa crncima dok su brali pamuk ili radili kao sluge na bjelackim plantazama, prividjaju mi se slike bicevanja. Dobio sam jebenu crkavicu za peti mjesec od tri i sto. Sada kad pisem ovaj blues post, ne mislim na sutra ili kad vec neven ili drago budu procitali ovaj post. Mozda nece niti jedan niti drugi procitati nego ce im neko reci. Ta mogucnost uvijek postoji. Cisto mi se jebe jer smatram da se prema meni i prema nekim ljudima sa kojim radim vrsi jebana nepravda. Sad dok ovo pisem znam da mi prijeti ukidanje povisice ili neko drugo sranje ali neko se mora zauzeti i za ostale. Dali grijesim? Mislim da ne. Pa sad moram reci ovako otvoreno: ili ce se meni status u firmi (gdje radim zahtjevan posao u jos zahtjenijim uvjetima) podici ili ce zivac podici sidro. Ovime zavrsavam ovaj blues post. pis


ps. jos me samo zanima kolika ce mi placa biti za godinu dana dali ovdje ili negdje drugdje. pis

nedjelja, 22. lipnja 2008.

All a board

Dakle nakon oprastanja sa obitelji ostao sam sam. Bar sam tako mislio u to vrijeme. Sjeo sam u autobus i pravac karlovac. Nakon par medjustanica i otprilike cetri sata poslije mozda vise, stigao sam. Prva stvar koju sam napravio je bila kupovina cigareta (onda bijeli ronhill). Kupio sam si kutiju i otisao u kafic piti kavu. Kutiju sam popusio za nekih dva sata (prije toga 6 mj. nisam pusio) sve to zbog nervoze.

Prilicno je jeben osjecaj biti u drugom gradu po prvi put. Cijeli jebeni dan me prao neki grc. Bio sam totalno u kurcu.

Stigao je neki kamion i djelatnik vojske nas je ¨pobacao¨ unutra. Krenuli smo u kamensko...

subota, 21. lipnja 2008.

Blizi se ...

Bilo je to par dana prije polaska za karlovac. Skinuo sam gips sa ruke. Nekeko mi je tih par dana u puli proletjelo u wapru. Nisam se ni okrenuo a vec je ostalo nes manje od 24 sata. Taj dan sam spremio sve sa sam imao za spremiti, sve osim sebe. Zadnja stvar je bila sastanak sa jurom (kolega sa posla i razvodnik u bjelovaru). Prije svega puno mi je pomogao jer mi je vratio unutarnji mir kroz svoje price o vojsci. Nasli smo se u kaficu i lagano uz razgovor cugali pivo. Malo po malo i nacugo sam se. Umjesto da sam doma i da spavam ja sam pio pivo i zajebavao se ko da je sutra obican dan. Jos uvijek se sjecam sa mi je reko jure.
¨samo sam htio vidjeti kako izgleda osoba dan prije¨ eto tako nes mi je reko.
Dosao sam doma oko pola jedan. Trebao sam krenuti oko pola sest. Tih par sati je nestalo u hipu i vec sam bio obucen spreman za polazak. Pocelo je oprastanje i to me malo bacilo u bed. Majka ko i svaka druga prolila je par suza,stari mi je stisnuo ruku i zagrlio, brat me prvo odfurao na stanicu pa se onda oprostio...

emo

Pricam ti pricu

Klinac: tata pricaj mi pricu.
Stari: ma neman vremena, ne znam ti ja pricati price.
Klinac: ma daj, znam da znas. Daj ispricaj mi jednu, daaajjjjj
Stari: dobro evo ti price.


Blia je subota i junaci podzemlja su imali nes u planu. Svi su bili na okupu osim jednog koji je cugao pivo. Dok je on cugao pivo ostali su motali i pusili. Kasnije im se pridruzio i onaj cuger. Sjedili su u podzemlju i shvatili su da nemaju papira pa su otisli kupiti. Isli su u auto ali je sofer zaboravio di je parkirao pa je htio zvati muriju. Ostali su ga odgovorili od toga. Kad su pronasli auto i rijesili misterij oko njega krenuli su po papir. Dok su sjedili u autu vidjeli su murjake da zaustavljaju promet. Krenuli su. Nakon nekoliko trenutaka kupili su sve sa su trebali i krenuli natrag u podzemlje. Stigavsi ispred parkinga vidjeli su da je murija jos uvijek tamo pa su se nasi junaci isli isfurati. Prosli su pored nijh i krenuli na lungo. Lagano su se vozili i krenuli natrag dok je svirao rehab. Parkiravsi auto otisli su u podzemlje. Poceli su motati. Prva pljuga je pala za domovinu. Zatim druga. Treca. Prodruzio im se izgubljeni brat i pocelo je kartanje. Nasa druzina je kartala sve dok se jednom nije pocelo vrtiti. Najednom zavladala je zabrinutost dali ce se izrigati ili nece. Nas omamljeni junak morao je nakratko napustiti sigurnost podzemlja i izaci na povrsinu. Nas se junak na povrsini osjecao nesigurno i sav je drhtao. Poceli su ga hvatati grcevi a on si nije mogao pomoci. Nakon nekoliko minuta uspio je doci sebi i avantura se nastavila. Zbog nekih dogadjaja moral je pao pa je ¨radnik¨morao smotati jos jednu. Ova je svoje tijelo predala bongu i posteno ubila podzemnu druzinu. Novom dozom thc-a nas polumrtvi junak nekim cudom se oporavio i spremio se za igranu premijeru domaceg filma. Radnik i junak ozivjeli su mrtve ratnike i prikazali kako su se oni borili. Medjutim tok borbe se naglo prekinuto jer je zli lovac pokucao na vrata. Zaprijetio je nasim junacima i nakom kratke konzultacije nasi junaci odlucili su mudro izbjeci ovu bitku. Kraj.


Klinac: stari pa kakva ti je to jadna prica?
Stari: to ti je prica ¨ako te ulovim u takvoj glavu cu ti otkinuti¨. Spavaj sad.


this is only a story from the real
pis

zivac's Profile Page