last man standing

dokazivanje velicine svojega ega koje je u danasnje vrijeme izrazeno vise nego prijasnjih godina dovodi pojedince/grupe do ruba granica normalnosti. iako je dokazivanje pozitivna stvar ako se postuju neka osnovna pravila sve se vise i vise dokazivanje koristi za nametanje vlastite volje drugima, mogli bi reci da se ono sa se nekad smatralo dokazivanjem sposobnosti pretvorilo u manipulaciju nad slabijima pripadnicima iste grupe pojedinaca. zelja za vlasti odredjuje covjeka kao sa zrak oznacuje zivot. medjutim da se ponekad isplati potegnuti za ¨losim/laksim¨ nacinom nije nista novo. jedna izreka kaze: pravila su tu da se krse. kolika je prava doza koju mozemo primjeniti, tu bi se dalo raspravljati. samo poanta ovog posta (koji je nastao sasvim slucajno) mogla bi biti nes u smislu da osoba odredjuje samu sebe, mozda ali kako sam napisao prije ¨pravi majstori¨ ce manipulirati tobom i onda bi se moglo reci da ne odredjujes sam sebe. otisao sam u dubokoumnu temu i bolje bi bilo da je se ostavim jer iako znam ponesto o tome, neznam se izraziti pa bi se stoga mogao steci kriva poruka i ovaj pokusaj bi izgubio smisao. pis

nanadjebiv

chuck norris je dvaput brojao do beskonacnosti. pis

celicenje jetre

part. 1.

opasan posao moram reci, mnogi su pokusali i mnogi su pokleknuli. da se razumijemo nije da nismo cugali u vojsci, jesmo, ali ne svakodnevno opijanje i rusenja granica vlastite izdrzljivosti. kad smo nabavili onu posiljku vina zapocelo je ¨celicanje jetre¨. kazem to bez i malo srama jer svaki dan opijanje do granice ali i preko granice ne moze biti nis osim celicanje jetre. jutra smo zapocinjali sa bambusom, umjesto kave bambus, prije rucka bambus, za vrijeme rucka bambus, poslije rucka bambus, opustanje prije vecere uz karte i bambus, poslije vecere opijanje bambusom. tako je bilo svako jebeni dan. ujutro bis krenuo i do kraja, do jaja sa se ono kaze, bis pio. ujutro kad bi mirjana dolazila u kuhinju ona bi pila kavu kao i mi (samo sa smo mi imali i dodatak bambusa) i onda bi gledala koliko praznih boca nosimo van. svaki dan bi brojala i pocela nes srati u smislu: jucer sest,danas sest pa dokle? i tako te spike. taman onda se poklopila ona festa di sam jeo bolas de torros pa nam je jedan bojnik jos dao pet litara bijelog jer smo mu napravili neku uslugu. vino nam se pocelo gaditi. tjedan dana opijanja su nas pocela lomiti, mene sigurno jesu jer sam bas skuzio da pocinjem sve sporije funkcionirati kao osoba. imalo smo toliko vina da smo ga skrivali i onda bi ga nalazili onako sasvim slucajno...

pitanje, upitnik

part 3.


jutro donosi novi dan, ali i nove pokusaje moje ¨bolje polovice¨ da pokusa snosaj samnom. ponovo ostajem hladan. odradio sam radno vrijeme, dosao doma i zatekao recimo isto stanje kao i dan prije. krenuo sam po pivo, a ¨bolja polovica¨ me zaustavi i pisa: zasto je izbjegavam? prije odgovora sam zastao i pokusam razmisliti kako bi bilo najbolje da joj kazem a da je ne povrijedim. shvatio sam da bi bilo najbolje da joj kazem izravno sve i da ne budem blag. rekao sam joj da iako je lijepa i privlacna, dobra prijateljica puna razumijevanja da bi ipak trebala nes raditi po kuci i da nebi bilo lose kad bi barem podgrijala jelo ako ga vec nece kuhati od nule (ako me kuzite) da bi to bilo dobro. takodjer sam joj rekao da sexom ne moze bas sve uciniti dobrim. govorio sam smirenim tonom cojelo vrijeme, govorio sam ali izgleda da sam govorio zidovima...

pitanje, upitnik

part 2.

pitam je dokle ovako, dokle ce se samo izlezavati i ne raditi nista dok ja ko konj (ne zelim vrijedjati zivotinju) radim? samo je slegnula ramenima i zakolutala ocima. trenutno imam crne misli u glavi. uzimam pivo iz frizidera i odlazim na terasu. nakon zavrsetka (jebene) serije ona dolazi do mene i pokusava se maziti, ostajem hladan. sada ona mene ispituje sa mi je?, zasto sam hladan prema njoj?, zasto je ne primjecujem? ignoriram njezina pitanja i odlazim po joj jedno pivo. trenutno se ona duri i pizdi u dnevnom dok ja pijem pivo na terasi. dosla je vecer i odlazimo spavati (preko dan smo se izbjegavali u nasem skromnom domu) ponovno pokusava nes u smislu sexa ali ostajem hladan.spavamo svaki na svojoj strani, veceras je hladno u krevetu...

pitanje, upitnik

part 1.

dosao sam sa posla i zatekao svoju ¨bolju polovicu¨ kako lezi na kaucu i gleda meksicku sapunicu. nisam joj htio nista reci nego sam otisao do kuhinje i pogledao sa ima za rucak. nije bilo nista skuhano. pitao sam svoju ¨bolju polovicu¨ zasto nije nista skuhala za rucak? odgovorila mi je da nije imala vremena. zatim sam je pitao sa je radila cijeli dan? odgovorila mi je da su joj dosle prijateljice i da su zapocele neki razgovor i da jednostavno nije mogla potjerati prijateljice iz stana. ostao sam smiren. pitao sam je dali ce nam nes spremiti za rucak/ veceru? rekla mi je da je sad pocela serija koju prati pa da sad ne moze. ok, pokusao sam biti dobar i smiren, mislim u sebi, rekao sam joj da sam umoran i da nemam snage kuhati rucak/veceru i da se idem istusirati a da ona dok se ja ne istusiram spremi jelo. rekla je ok. vratim se ja u kuhinju i nista ne mirisi, ona i dalje lezi na kaucu. postajem nervozan. na pitanje zasto nije spremila jelo odgovara mi da serija jos nije zavrsila. uziam daljinski i gasim televiziju...

al capone je goli kurac

part. 2.


drugi dio

ovako onih prvih nekoliko litare vina koje smo svi zajedno sa svim gustima popili bio je samo poticaj za nes vece, nesto sa ce druge generacije trebati nadmasiti.

generacija kuhara prije nas je bila mogli bi reci jednom rijecju - olos. narkomani, razbijaci i ostali ini prijedlozi. nasa generacija sastavljana je po nekom pravilu dobrih vojnika. o tome bi se jos dalo raspravljati koliko smo bili dobri. ponovno nam se otvorio prozor za jedan vikend kad je pola vojarne islo na tabor. sa je znacilo da je kraj jako bilzu. super, ovaj put odlucili smo rijesiti nes vise pa smo uzeli jos jednog clana u ¨kompu¨. cilj je bio mogli bi reci stvarno mala operacija, pedeset litara vina. zicer. sve smo razradili, skupili lovu, nazvali i onda cekali. bio je petak oko pet i cetrdeset, znam jer je u sest bila vecera i sam sam postavljao liniju da bi ostali bili slobodni. scenarij kao u filmovima, auto staje, otvara vrata, prebacuje robu preko zice, ljudi love i trce u kuhinju, u kuhinji ga ceka drug koji dodaje trecem koji sve sprema, jedan cuva strazu u kuhinji i jedan vani. stvarno odradili smo posao ko jebeni profesionalci. cim je vecera zavrsila na brzinu smo potjerali sve van, zakljucali vrata, malo pocistili i onda degustirali nekih cetri litre. jebeno, dovoljno da kazem, jebeno i tako svako dan. pis

virus

sa radi crnogorski virus u kompjuteru?





nista.


pis

sumrak muskog roda

ta da... valjda je danas i onom najjadnijem luzeru jasno koji je danas dan. danas je dan kada su muskarci otkrili koliko su zapravo zene pokvarene i kako samo gledaju i onu najmanju trunku prilike da muskarcima zagorcaju zivot. dragi citatelji vrijeme je za jednu pricu, pricu koja pokazuje kako su zene zapravo dobile pravo glasa. normalno one zene koje ovo budu procitale vjerojatno ce reci da je ovo seksisticki post i tako neka sranja. zivac zna sa se desilo jer ova prica ide sa koljena na koljeno preko trnja i krvi, ugodno se smjestite pocinjemo.

the story

27.02.1909. negdje u americi

jhon idemo veceras u town da drink?

yes yes naravno moj mladi friend kevin.

krenuli smo drinik u town. popio sam a lott, kevin isto. kako je nice biti drunk, nema veze sa sam mayor of town, zakon je mine. kevin is bljuvao po my cipela pa sam drive him kuca, a ja drink whit kuje. my mother popio sam cijelu barrel pivo, my home je na brdo. going home ja i sretnem miko. miko ask jhon idemo drink? pitam ja is water vlaga? we kiled sebe od bear i rakija. sutra important dan, meeting sa precjednik wife. going spavat now. jutro bring glavobolja, teska headbolja. my zena kuha jaja, moj uho and noise ne friends. my zena talk puno, ne can slusati her. fucking miko on poison me sa rakija. the wife presla my ass i dobila straight glasa. koja bitch, stuck noz u back. fucking miko, fucking rakija, jebeno mens of svijet.

the end


eto gospoje prvi dan zena obiljezen je 28.02.1909. u americi. sretan vam osmi mart ili dan zena kao god hocete, budite dobre i cistite..., ma serem opet, i budite popustljive prema musko rodu jer cini se da smo mi sad oni koji su podredjeni. pis

al capone je goli kurac

part. 1.


eto danas se pise prvi dio posta o dilanju alkohola. mislis da to sa si u vojsci da bi to trebalo znaciti nes u smislu izolacije i takvih sranja, pa i nije bas tako, mislim da sam vec pisao o toj temi ili se samo dotakao nje, nije toliko bitno.

sve je zapocelo kao i vecina stvari svadjom, ma srerm zapocelo je normalnim razgovorom punim argumenata (hmm da...). dakle gusteri su tek trebali doci u vojarnu tako da se otvorio vikend di smo samo mi vojnici koji su postali djombe. petak, subota, nedjelja. tri dana, tri dana za zajebanciju, tri dana za opustanje. skoro da smo ta tri dana protapijarili, srecom nismo. neko se sjetio da bi mogli kupiti vino i naravno da smo se svi slozili. nas nekoliko probranoh skupili smo lovu i rijesili narudjbu. prva posljka je bila nekih cetri ili sest litara, nisam tocno siguran, ali znam samo da je bilo dobro i da se sve popilo u jednu noc.

¨kao psa kad ga pustis sa lanca¨ bi mogao opisati svoje ponasanje kad sam vidio ¨krv kristovu¨. recimo da je kulminiralo ciscenjem rigotine tudje i svoje, nazalost...

pakleni mjesec

eto prvi je u mjesecu, prema rijecima ¨malog kaplara¨ ovaj mjesec ce biti jeben. pa mozda se pocelo ostvarivati ono sa sam bio reko na onoj festi na kojoj sam se posteno razbio, ali to sad nije tema, radi se o pritisku i ljudima pod pritiskom. tako nes da sad ne ulazim u to polje jer bi se moglo dosta pricati o toj temi. finis, finale, finisiranje, uljepsavanje, i sa sve jos ne. ne mogu reci da mi i nije drago sa je vec vrijeme ovog uzurbanog tempa, jer ipak to znaci da se kraj blizi. normalno kako to obicno biva u nasoj firmi osam od deset finisa nekog posla radi se u uzurbanom tempu. nema se tu sa puno razmisljati nego se treba uloviti posla i raditi isti. kako samo znam da ce mi dignuti zivce, pizda im materina unaprijed. zakljucak bi bio da se treba drzati onih izlizanih izraka poput: ¨krepati ma ne molati¨ ili ¨sa te ne ubije ojaca te¨. sve je to lijepo za cuti kad znas da se ne radi o tebi i tvojoj situaciji, ali da se posluzim jos jednom izrekom: ¨uzdaj se use i u svoje kljuse¨ sa bi otprilike znacilo da si sam i da se sam i jebi. recimo. eto za kraj da kazem da i nije sve tako crno kad ipak imas nekog sa kime mozes raditi i zajebavati se dok radis. mozda to nekom i nije nes, ali ipak malo zajebancije dobro dodje kad vrijeme ne prolazi. pis