Razvod

Part 11.

ovo je zadnji post o toj temi

ozbiljno, ovo je zadnje sa bi zelio reci. u proslom postu sam pricao o stvarima koje su mi pomogle da odem iz firme, mislim da je i red da kazem i par stvari koje su bile dobre:

1. ljudi - napisao sam da su medljuljudski odnosi bili losi i da su si ljudi medjusobno stavljali kajle, sve je to istina. kad bi pricali o pojedincima onda mogu reci da mi je bila cast raditi sa nekim ljudima koji su biti tamo za moje vrijeme. puno ljudi je proslo kroz tu firmu, za neke od njih mogu reci da mi je drago da sam ih upoznao i dijelio dobre i lose trenutke. istina prema nekima sam bio supak, nije mi neka obrana ali jednostavno je to bilo jace od mene. nisam ja andjeo.
2. feste - ok odmah da kazem ne sve, one pred kraj su mi bile i naporne a i ljudi mi bas nisu vise odgovarali. dvolicnost i ta sranja. period dok smo imali kvalitetnu postavu ljudi u firmi, di smo se svi slagali i radili zajedno jednostavno to se moralo preliti na feste i bile su to jedne od najboljih festi i dobra baza za ucvrscivanje medjuljudskih veza.bilo je dobro vidjeti ljude opustene.
3. bozicnica - novac, extra novac. nije da je to bilo nes presudno da bez toga ne bi mogao (jer nije svaku godinu bila bozicnica) ali opet bio je to dobar znak paznje. 
4. salate - mozda je malo cudno ali kad bi bile kolektivne salate to je bilo kado da sudjelujes u monodrami. poslovodja je imao neke svoje fixne ideje koje je htio posto poto primijeniti ali nije mu bas uspijevalo pa bi svako malo cijela firma stala i onda bi bila kolektivna salata. jedno vrijeme smo se cak i natjecali ko ce biti duze u uredu na ispiranju mozga. mislim da je moj rekord bio dva sata. najbolji dio svake salate bio bi (barem meni) tren kad bi poslovodja toliko zabrijao u pricu i jednostavno poceo pricati o sasvim desetoj stvari. onda njegovi pokusaji da proizvede duboki glas su takodjer bili komicni. jedan dan, bila je zima i da ne pusimo u prostoru di svi marendaju a ni da ne budemo vani na hladnoci odlucili smo ici u bravarsku radionu, par dana prije poslovodja je zabranio pusenje u toj radioni. dosao sam iz butige i po starom obicaju sjeo, otvorio pivo i zapalio cigaru. u bravarskoj nas je bilo nekolio i bila je neka lagana zajebancija. odjednom se otvaraju vrata radione, poslovodja, ja sam rekao da se ovdije ne moze pusiti, i ode u marendarnu. nis mi koji smo pusili izasli smo van na buru i nastavili se zajebavati. nije proslo ni pet minuta kad evo ga poslovodja izlazi iz marendarne i govori poslije marende dodjite u ured. aha salata se sprema. dobili smo salatu jer smo pusili unutra, zatim nas je poslao raditi. nisam ni stigao do radnog stola kad nas je davor opet sve zvao u ured cisto da nam poslovodja kaze da svi mozemo ici doma, da smo zavrsili za taj dan. super pomislim si ja i pitam se di cemo na biru. jedna kafana druga kafana pa u fort. ne da se nisam izmasakrirao nego sam se izmasakrirao. jos smo slali slike poslovodji na viber cisto da mu jos malo dignemo zivce. drugo jutro naravno da smo bili sjebani, odradili smo dan i od onda vise nije bilo kolektivnog odlaska sa posla zbog salata.
5. pijanstva - nije da se bas ponosim time ali skoro svaki dan sam u sebi imao minimalno tri piva, bilo je i dana kad bi se na poslu zapio vise nego subotom vani. nije za hvaliti se ali i to je bio jedna od svijetlih strana, moglo se popiti sve dok se netko ne bi ozlijedio onda bi bila zabrana, pa moze jedna na marendi i malo po malo opet sve po starom. ormar u prostoriji u kojoj sam lakirao mi je uvijek bio pun praznih boca od piva. ponekad mi je bilo neugodno kad bi cistio taj ormar, uredno bi bilo boca za napuniti gajbu piva.

ovime bi zavrsio ovaj dio postova o staroj firmi, znam da ih je bilo podosta ali smatram da je bilo vazno ispricati taj dio price. kao sa sam rekao sa datumima sam slab tako da je moguce da nes nije kronoloski tocno. kod nabrajanja dobrih i losih stvari moguce je i da nisam sve napisao, sjetim li ih se napisati cu a ako vas je volja prolistajte blog ima jos postova o firmi i dogadjajima. pis

Razvod

Part 10.

zadnji post o ovoj temi

prvo da kazem da sam zadnjih mjesec dana otprilike radio taman koliko je trebalo da mi ne sere nitko. iskreno i da su mi srali bilo bi mi svejedno. poslovodja je otisao na godisnji sa kojeg se vise nije vratio pa sami zakljucite sa se tu desilo. kasnije su po firmi kruzile razne price, mozda su neke i bile istinite mozda je sve bilo istina ili nista, ne zelim ulaziti u to. o bivsem poslovodji mogu samo reci da je imao i dobrih i losih strana, bas kao i svi mi.
dan kada smo matteo i ja rekli da odlazimo iz firme, na razgovoru kojeg sam imao sam sa poslovodjom odjednom je novac postao manje vazan odnosno bilo je novaca za povecanje place. nevjerojatno ali istinito nisam prihvatio vecu placu. da pojasnim.
sa se mene konkretno tice istina je da sam htio vecu placu s obzirom sa sam radio u firmi, svatko ko je upoznat sa mojim poslom, mojim obavezama ako bi rekao da nemam argumenata za vecu placu jednostavno nije realan. ja to govorim pa se to cini kao pristrano misljenje ali zapravo nije. stvari koje su mene jebale vise od samog novca su bile slijedece:

1. godisnji odmor - u pravilu smo svi imali pravo na godisnji, u praksi godisnji bis dobio ako bis se unaprijed najavio i pod uslovom da nije neka stiska sa poslom, sa je kod nas bilo gotovo uvijek. godisnji bis dobio kad ne bi bilo posla pa onda zapravo i nisi imao izbora morao si ga koristiti. satnica kad si bio na godisnjem je prvo bila deset kuna po satu, kasnije se to povecalo na cetrnaest kuna. naravno da nitko nije htio koristiti godisnji. ljeti godisnji dobiti bilo je ravno lutriji. sa se mog slucaja tice ja sam bio u jos losijoj situaciji jer sam radio poslove za koje nije bas bilo dobre zamjene. kasnije je tu uskakao matteo za mene pa je bilo lakse. obicno bi dobivali godisnji od tjedan dana ili vise kad bi bili prisiljeni ici na godisnji. da ne ispadne da samo serem o tome moram reci da me poslovodja poslao doma na hladjenje jedno mjesec dana, bio je to period kad mi je bila jebena muka dolaziti na posao, drugi put imao sam mjesec dana godisnjeg kad sam trebao u austriju ici. 
2. bolovanje - ne znam ko se dosjetio te ideje, mozda je neko procitao na internetu, hahahah, uglavnom mogao si biti na bolovanju do tri dana, sve vise od toga vec je bio problem. bolovanje i nisam bas puno koristio, dijelom jer sam bio glup i radio bolestan, mozda sam se nadao da ce neko to primijetiti i nagraditi, dijelom jer sam manje vise uvijek bio zdrav. prehlada tu i tamo nis ozbiljnije. satnica na bolovanju je bila ista kao i na godisnjem cini mi se, ne mogu sa sigurnoscu reci ali u svakom slucaju bila je manja od zakonom propisane.
3. regres - nema
4. bonus za dobro odradjen posao - nema
5. placa - pustimo na stranu sa nisam bio zadovoljan samom placom, ono sa mi je vise smetalo je bila cinjenica da sam na banku dobivao minimalac a ostatak na ruke. znam to svi privatnici rade. jedno vrijeme bio sam prijavljen na 4700 kuna ali to je kratko trajalo i ubrzo sam se vratio na minimalac.vjerojatno taj period kad sam imao vecu prijavljenu placu, vjerojatno je tad bila neka olaksica za poslodavca pa smo mogli imati i vecu placu na banku, nisam siguran pa me nemojte drzati za rijec. 
6. medjuljudski odnosi - davno u proslosti zaposlenici su bili kao jedan, uvijek spremni uskociti jedan za drugog, stajali u obrani jedan za drugog, davno je to bilo. s dolaskom poslovodje, vrijeme kad je sef imao pauzu od firme kako je on sam rekao, medjuljudski odnosi su se poceli mijenjati. oni koji su bili da kazem ljigavi, oni su se uvalili u guzicu i bilo im je super, oni drugi poput mene koji se nisu zeljeli spustiti na tu razinu oni su jeli govna. ni sam se ne mogu sjetiti koliko puta sam se zakacio sa poslovodjom i sefom oko nekih stvari koje sam smatrao nepravednim, djabe kad sam se borio protiv vjetrenjaca. zadnji low point je bio kad su si ljudi medjusobno poceli stavljati kajle. jos jedan od razloga zasto sam birao drustvo i zasto sam vecinu poslova zelio raditi sam.

Razvod

Part 9.

cupanje dlaka s kurca

kad smo odlucili otici iz firme matteo i ja dogovorili smo se da cemo to napraviti na posten nacin, odlucili smo da cemo najaviti otkaz. zamisao je bila ne staviti ih pred gotov cin s obzirom da bi oboje isli u isto vrijeme. druga zamisao je bila otici bez nekakvih nepotrebnih svadja. vec sam napisao kako je matteo otisao, a i ja nisam bas imao bezbolan razlaz.
jedno jutro poslije obaveznog sastanka sa poslovodjom, matteo i ja smo odlucili danas je taj dan, bio je to petak, dobro se sjecam jer smo se kasnije zajebavali da smo za promjenu mi njemu sjebali vikend a ne on nama. izasli smo iz ureda zajedno sa ostalima, jedino davor je ostao jer je on prakticki zivio tamo (mogao bi pisati i o tome ali to nije dio ove price).
matteo i ja se vracamo u ured, ko za kurac bili su oboje tamo, sef i poslovodja. ok pomislim si ja rijesiti cemo dvije muhe jednim udarcem.
mozemo razgovarati? da. davor je bio otisao u radionu, ljudi koji su radili u radioni gledali su kroz prozor sa se desava. mi namjeravamo otici u uljanik, samo vas zelimo na vrijeme obavijestiti o tome. bum, izraz lica ko da si im samar opalio. mislim da je prvi reagirao poslovodja sa pitanjem kada ili koliko je to sigurno nisam bas siguran. nedugo poslije sef se ukljucio. prica je tekla u stilu zasto idete tamo? sa vam fali ovdje? i tako ta spika. kad je vidio da ga bas ne jebemo pet posto onda se nasmijao i rekao: vas dvojica mi cupate dlake s kurca, da nije bas nes sa bis ocekivao od sefa da ti kaze, svejedno nisam mogao a da se ne nasmijem. u uredu smo bili nes vise od pola sata, mozda i cijeli sat. otisli smo na marendu a kasnije smo isli pojedinacno na novi razgovor.
sa je matteo razgovarao sa njima ne mogu reci sa sigurnoscu, sa se mene tice ja sam imao jos jedno sat i po razgovora. prvo sa poslovodjom kasnije sa sefom...

Razvod

Part 8.

ponovno smo bili u onoj dobro znanoj situaciji di se blizi kraj roka sa se zavrsetka broda tice. mislim da je to bilo nekih mjesec dva prije kraja roka. radio sam sa matteom nes u fusu kad sam dobio poziv, osoba iz uljanika. popricao sam sa tom osobom, prenio informacije matteu i krenuo vrtiti film, moguci scenariji. drugo jutro nazvao sam svoj kontakt i dao potvrdan odgovor. to je bio kraj petog mjeseca 2017.
slijedeci korak je bio obavijestiti sefa o svojoj odluci. zvali su me iz uljanika, u ponedjeljak se moram javiti u kadrovsku u uljanik. vjerojatno mozete zamisliti kako je reagirao. ¨sad kad smo poslozili stanje u firmi ti odlazis ca¨ to je prva smislena recenica nakon uvodnog soka.
zasto? sta ti ovdje fali? razmisli jos jednom. mozemo se dogovoriti. bile su to samo neke od recenica i pitanja koje mi je postavio. bio sam svjestan da idem na manju placu, da se opet moram ispocetka dokazivati, jednostavno odluka je pala i vise je nisam htio mijenjati.
jedan od papira koji sam morao priloziti je bila suglasnost firme da me pusta da odem u uljanik, ha to je to. nije mi htio dati suglasnost dok god mu nisam obecao da cu zavrsiti posao koji sam imao za zavrsiti, radilo se o nekih mjesec dana radionickog posla. zadnjih par dana u firmi sam iskoristio da odradim lijecnicki i sredim jos neke papire sa su mi bili potrebni za uljanik.
doslo je vrijeme za promijenu...

Razvod

Part 7.

petak ujutro u radioni, prvo smo dobili salatu u smislu nemoje da se opet ponovi ono od jucer zatim smo otisli u uljanik.
mislim da ne moram ni spominjati koliku volju za radom sam imao, kao da sam u skoli opet, sjebo si idi se sam igrati ili sad ces biti sa odlikasima, hahaha. srecom pa je bio petak pa sam mogao odahnuti od sveg sranja koje se nakupljalo.
novi tjedan je doveo svoje nove izazove i jos vecu odlucnost da se maknem.
moji razgovori sa osobom unutar uljanika su postali jos malo ucestaliji, znam da sam bio dosadan al shvatite ipak se o poslu radilo.
dosla je i ta 2017. i iako sam zelio jednostavno otici ipak nisam. razlog?, hmm manjak samopouzdanja mozda, vjerojatno.
zivot je isao dalje, malo sam se smirio sa se bunta tice ali to je kratko trajalo. slijedece sa mi je rashuktalo vatru je bio novi radnik, nemam nis protiv njega osobno, dobar je kao osoba, ono sa me razjebalo je bila, da pogadjate placa. covjek je tek dosao i pocetnicka placa mu je bila jako blizu moje dok su mu obaveze bile daleko manje od mojih. novi pokusaj da mi se digne placa nije urodio plodom.
lagano sam kuhao...

Dani otvorenih vrata

Uljanikovci su ponovno u štrajku, ništa čudno s obzirom da plaće nisu isplaćene. Vrijeme prolazi, nitko ništa ne poduzima, po medijima se može pročitati ili poslušati kako se "naporno" radi na pronalaženju nekog rješenja, ispravnije bi bilo reći da se čeka tren kada će se brodogradilište zatvoriti. Šta drugo zaključiti iz ove svinjarije koja se odvija, radnici optužuju upravu, traže pomoć od države, država govori da uprava treba riješiti problem, lokalni političari se ulizuju radnicima pa pokušavaju vršiti pritisak na vladu i tako u krug. Radnici već po starom običaju ispaštaju.
Moje razmišljanje o svemu ovome je prilično negativno. Jednostavno ne vidim kako bi se situacija mogla pokrenuti u pozitivnom smjeru dok god se odgovorni prepucavaju. Odgovor na pitanje da li se može riješiti ovaj problem je sasvim sigurno da, međutim prije nego se i počne razgovarati o novcu potrebnom za oporavak pono bitnije je donijeti političku odluku o opstanku brodogradnje. Dok se takav već pomalo utopijski scenarij čeka radnici će i dalje odlaziti i situacija će se i dalje pogoršavati.
Trenutno sam na bolovanju, imam nekih zdravstvenih problema svejedno otišao sam danas do uljanika dati podršku ljudima koji čekaju neku vijest.
Dolazim ispred glavne porte, vidim ljude ispred zgrade direkcije, čekaju da im se netko obrati. Izraze lica možete i sami zamisliti, ogorčenost, nevjerica, ljutnja. Shvaćam ih.
Napokon pred ljude staje član sindikata i ponavlja iste stvari koje već i vrabci na grani znaju, ljudi su ogorčeni i nije ni čudno da ubrzo počinje vika, zviždanje i povici lopovi, prodali ste se i ostale poruke s već dobro znanom starom uprava odlazi.
Na skupu ispred direkcije bilo je i nekoliko "civila" vjerojatno su ušli u krug brodogradilišta kao i ja, jednostavno su prošli pored portira, nekom sa strane bi to izgledalo kao da se održavaju dani otvorenih vrata, istina ne može biti dalja od toga. Istim načinom kojim sam ušao tako sam i izašao, a vjerujem da su i mnogi drugi s kojima dijelim ovu neizvjesnost učinili isto.
Pozdrav

Razvod

Part 6.

bio je to cetvrtak, plan nam je bio lagano taj dan zavidati klupcice i poceti letvice piliti i pripremati za montazu. tih dana je i sef dolazio na brod, da nas nadgleda i da ide po materijal ako je potrebno da mi ne gubimo vrijeme, mislim na nas sve koji smo radili na brodu.
matteo i ja smo po vec uobicajenoj sabloni radili za vrijeme marende i isli bi na kavu oko jedan sat. dan ranije poslovodja nam je dao i zadatak da montiramo ostatak namjestaja sa ide na most, stol i dva pomocna stola, te ormaric ili dva, polica. to je bitno za pricu jer nam je sef to trebao donijeti iz radione jer je bilo potrebno napraviti neku izmjenu ne pomocnim stolicima.
bilo je blizu jedan i govorim ja matteu: idemo na kavu. rekli smo uljanikovim stolarima sa kojima smo se skompali, da man pricuvaju alat dok nas nema. otisli smo sa broda, kupili kavu na automatu i isli posjetiti bivseg kolegu u obliznju radionu. pijem mi kavu kad mi zvoni telefon, pogledam i vidim sef. ko ga jebe si pomislim i spremeim telefon u djep. trenutak kasnije zvoni telefon matteu, on radi isto. popijemo mi kavu i lagano se zaputimo na brod, na putu do broda zovem ja sefa na telefon. covjek se javi, pita di smo, ja mu govorim na marendi an on na to govori: dodjite na most tu vas cekam. to je to stize nam salata govorim ja matteu.
cim smo dosli na most pitanje: sa do sad ste bili na marendi? na sa smo mu mi odgovorili da ne, da smo radili za vrijeme marende sa on bas i nije prihvatio kao dobro objasnjenje. a ma njegov problem. onda nas je bio nes napao da se nas dvojica previse zajebavamo i da to vise nece tolerirati. mene je poslao da se javim poslovodji a matteo je trebao sam zavrsiti most. taj dan je matteo dobio otkaz. uglavnom ja sam se spustio palubu nize a matteo je jos dobivao salatu od sefa.
kad sam se javio poslovodji, prvo sa me pitao je bilo sa si napravio, ispricao sam mu sve sa je bilo i govori mi on razgovarati cu ja sa njim.
sef je zavrsio sa jebanjem mattea u mozak, spustio se do nas i mene zvao van na razgovor, mozes to procitati i kao jebanje u mozak. bla bla bla matteo lose utjece na tebe, bla bla bla ne zelim da se vise druzis sa njime. ok sa? ko si ti da mi odredjujes sa kime cu se ja druziti? taj dan smo tako zavrsili...

Razvod

Part 5.

za one koji nisu upuceni u posao na brodu mogu samo reci da nije lako raditi, ne zato sa je fizicki tesko nego zato sa je u gotovo svakom prostoru na brodu vise radnika koji obavljaju razlicite poslove. posto smo mi imali komandni most dijelili smo ga sa: stolarima iz uljanika, elektricarima, ispitivacima iz uljanika, ispitivacima sa strane brodovlasnika, cistacima i padobrancima koji bi povremeno dosli nes obaviti, sve u svemu bilo je uvijek puno ljudi oko nas. krenes nes raditi pa ti smeta ovo, ono, pa se moras maknuti da neko nes provjeri, bilo je izazovno da tako kazem. krenuli smo sa jednog kraja mosta, tamo su nas zamolili da ne radimo pa smo se prebacili na drugi. prvi dan na mostu nije bas bio produktivan ali sa se moze, barem smo uspijeli napraviti generalni plan za slijedece dane.
drugi dan bacili smo se na posao i kako je to vec normalno na montazama naisli smo na problem pa smo tu izgubili nes vremena rijesavajuci ga, uspijesni smo bili.
marenda u uljaniku je od deset i po sa u pravilu znaci da bi se radnici pokupili sa broda oko devet, devet i po, rijetki su bili oni koji su bili na brodu do deset i dvadeset. matteo i ja dogovorili smo se da cemo raditi za vrijeme marende jer smo tako imali cijeli prostor samo za sebe a da cemo na marendu kasnije kad nam bude potrebna pauza. moram i reci da nikad nismo bili svih trideset minuta na marendi nego cist da pojedemo panin i popusimo cigaru dvije.
znas ono kad nes radis i ne ide ti od ruke (to je bas seksi, ne to je pornografija, hahahah, pozz menuku), trudis se a nikako naprijed pa se naravno izivciras. sa se posla tice matteo je imao vise iskustva i bilo je logicno da ga on vodi, kad bi on zapeo ja bi pokusao rijesiti problem na svoj nacin. ponekad smo probleme rijesavali brzo ponekad ne. sjecam se trebali smo jednu klupcicu pripasati i matteo se jebe i ne ide mu, gledam ga i vidim da je blizu toga da pukne. hahah minuta dvije kasnije samo se cula recenica psovki i ja to necu, necu, jebi se ti sa tim i ode on van zapaliti cigaru. ok pogledam ja problem, nes si razmisljam i pocnem piliti. matteo gleda, mislim da mu bas i nije bilo jasno sa zelim napraviti ali kasnije sam mu sve objasnio i  rijesili smo taj dio....