vuk koji sjedi

dodje tip kod doktora i kaze mu: doktore moja zena i ja dobiti cemo dijete.

doktor mu govori: pa to je sjajno, mora da ste sretni.

govori mu tip. pa i jesam, samo kako cu izdrzati bez sexa devet mjeseci?

doktor ga pogleda i kaze mu: prva tri mjeseca cete se prasiti ko i prije, sa je i dobro za nju. druga tri mjeseca ces je prasiti psecim stilom, a zadnja tri vucjim stilom.

tip ga pogleda i pita: koji je to vucji stil?

doktor mu govori: to ti je ti sjedis pored rupe i zavijas.


pis

djidji midji

izgubili se dva prijatelja u prasumi.

hodaju oni prasumom i misle si: umrijeti cemo.

nakon dva dana lutanja prasumom naidju na domoroce.

odvedu ih domoroci kod poglavice i poglavica im kaze:

mozete birati smrt ili djidji midji.

krene prvi tip, pita ga poglavica sa ce, a on kaze djidji midji.

odvedu ga u sator i cijelo selo ga izjebe.

vrati se on nazad i govori prijatelju: kad te pitaju sa ces kazi smrt.

dodje red na drugog, pita ga poglavica sa ces, ovaj govori smrt,

a poglavica: djidji midji do smrti.

pis

posljednja vecera

part 3.


sa sad necemo plakati. napravili smo djir oko stola pokupili pare, otisli do zapovjednika i rekli mu kako stvari stoje: nemamo alkohola, ici cemo preko ograde kupiti neko vino. zapovjednik nas je pogledao i samo kratko prokomentirao ja neznam nista. odlicno sa se nas tice. dvadesetak minuta kasnije sve je teklo normalno kao sok iz pice poslije orgazma (aha si vidio koja lajna). oko deset i po zapovjednik je otisao u satniju i samo nas upozorio da ne napravimo neku stetu i da ne radimo pizdarije kad dodjemo u satniju. super ponovo. ostali smo jos nekih sat i onda gore u satniju na cigaru pa na spavanje.

poslovni post

da ovo je jos jedan post o poslu, a ne o postu u poslu. mislim da je to bio ponedjeljak, mozde i nije ko ce ga znati, nije vazno, uglavnom bio je sastanak na poslu. da, bila je rijec o nekim unutarnjim stvarima, da sad ne ulazim u tu temu (oni koji me znaju samo moraju pitati, nemam sa skrivati) i kako je sastanak tekao po vec neznam kojem obrascu ili sabloni kako se tema sastanka pocela zatvarati postalo je napeto u smislu, sad ce zvucati cudno ali ja sam to tako dozivio, u smislu zastrasivanja radnika od strane nadredjenog. da zanam mozda ovo zvuci cudno, ali nije to uopce poanta, bitno je da im pokazes da to mozes. ok, skrenuo sam sa teme pa da se vratim, govori ¨mali kaplar¨: ako neko ima namjeru otici ca iz firme nek sad to odma kaze, moci ce slobodno ici, ako mi neko dodje za dva mjeseca i kaze da daje otkaz onda ce snositi posljedice u vidu novcane kazne. otprilike tako nes je reko. sad procitaj jos jednom sa sam napisao i kazi sam sebe wtf. jebem ti mater pa di idemo?

posljednja vecera

part 2.


nabavili smo potrebne namirnice iz glavne kuhinje. sredili smo veliku salu. rijesili stvar sa dezurnim koji je bio jedan od nasih zapovjednika dok smo bili gusteri. izvidili smo situaciju kod dezurnog vojarne (da vidimo dali je neki supak i dali bi mogli imati problema). sredili smo alkohol. sredili razglas za muziku u sali, sa vise, a da vecera. rijesili smo veceru za vojsku, a istovremeno dok smo mi bili na liniji jedan decko, mislim iz zapovjedne nisam siguran, on je pripremao nasu veceru. sve je islo ko po spagi. vecera za vojsku je zavrsila, na brzinu smo pospremili salu, zakljucali kuhinju i okrenuli se nasoj veceri. normalna stvar je da dko se nesto radi da se i malo popije, sa ne? pa mi smo nakon napornog dana zasluzili da popijemo samo sa je kod nas granica bila dosta visoko. napravili smo veceru, stigli su nam i ¨gosti¨ pa smo sjeli i poceli jesti. naravno da smo zvali i dezurnog bojne tj. naseg bisveg zapovjednika da dodje na veceru. sve je bilo u redu ali kao sa sam prije reko da su nam granice visoko ostali smo bez alkohola. bedara...

utjecaj okoline na snove

sa par dana zakasnjenja da objavim i ovaj post.

post o trenutnim razmisljanjima koje me jebu iz dana u dan, koji kurac se desava? di idem, jebo te neki supak ce mi reci da mi treba picka, ma koji kurac oni znaju?

lizes slag i cokoladu sa trbuha svoje zene i dok lizes slag cujes zvuk ti ti ti ti, shvacas da je alarm sa mobitela. vec robotskim pokretom gasis alarm makar na deset minuta samo da nastavis lizati slag i mozda dodjes do picke, ali kurac san je prestao, ostaje samo iscekivanje iduce zvonjave da ugasis govno koje ti je sjebalo dobro jutro. pitas sam sebe koji kurac mi ovo treba, sa svaki dan isto sranje? ustajes ides u wc, rjesavas stvari po rutini, oblacis radno odijelo. ides na posao, zapravo ides u prostor koji te okruzuje sa cetri zida iznutra i ogradom izvana. sa svaki dan?, pitas sam sebe. odradjujes i cekas pauzu, marendu, pauzu i cetri da gres doma. sjebano, nemas kome reci sa te muci, mori ili kojekakva sranja, svi ostali pali su pod utjecaj sivila, a i ti osjecas da ides prema njemu. prezivljavas borbu za borbom uz pomoc kojekakvog stimulansa i pitas sam sebe dokle ovako. pis

posljednja vecera

part 1.

isus je imao posljednju veceru pa zasto je nebi imali i mi? da zasto? to je bilo jebeno blizu kraja roka i sjecam se da smo o toj veceri razgovarali dosta u smislu koga cemo pozvati, sa cemo kuhati, sa cemo piti i tako te spike. prvi plan je bilo da mi kuhari i vozaci iz zapovjedne bojne napravimo veceru, medjutim neko je predlozio da bi mogli pozvati jos nekog iz satnije i tu je zapravo sva priva o mirnoj veceri zavrsila (ok mirna vecer, hrana, alkohol i grupa osoba muskog spola. recept za orgije). neznam nekako nam je situacija izmakla kontroli pa smo sa predvidjenih petnaest ljudi dosli na nekih trideset. nema veze plan je bio u pogonu i bili smo na konju. ponovo su se izkazale sposobnosti kolektiva da se sve odradi jebacki i skoro da nam je i uspijelo...