part 6
... kao i obicno sve se zapocinje sa jebenim ciscenjem. kad je vojska u pitanju onda to nije obicno ciscenje nego pravi teror nad vojskom. prvih par dana je bilo jebanja u mozak ali se situacija kasnije smirila pa se moglo i zivjeti. pripreme su tekle recimo dobrim tempom i da se nismo toliko zajebavali mozda smo mogli i uzivati neko vrijeme. no da se vratimo prici sjebali smo elemente za miniranje. bilo je prilicno zabavno raditi nes sa ces dignuti u zrak. neznam zasto je to tako dali je to mozda ljudska priroda da osjeti neku dozu zadovoljstva kad nes dize u zrak ili sa ali meni je bilo ravno sexu. dva ili tri dana smo to postavljali pa onda jos i detaljno ciscenje pa osiguranje pa proba i napokon d dan. poslije himne i dorucka isli smo na poligon. prvo su nas podijelili u grupe i svaka je morala objasniti izracun potrosnje eksploziva i onda postaviti eksploziv. moja ekipa je dobila za zadatak dizanje u zrak betonske cijevi. stojim ti ja ispred toga i dodje mi porucnik i pita dali se slazem sa proracunom? pogledam ja njega pa papir pa njega i kazem da, da slazem se. na sa mi je reko nemas ti pojma ,ajde postavi eksploziv. e tu smo se pokazali jer smo ga postavili prvi bez ikakvog problema. kad su sve stvari bile gotove morali smo pjesaciti nekih dva kilometara na ¨sigurno¨ mjesto. onda jebeno cekanje. cekanje do onog tri, dva, ,jedan.... buuuumm. jebeno dobro jednostavno ona kolicina vatre i zvuk detonacije ne, to se ne moze opisati rijecima. poslije toga hodanje kroz tunel i miris eksploziva jebeno sam svrsavao to vrijeme. iskreno isplatilo se sve sa smo napravili proteklih par dana. svaka prolivena kapljica znoja i krvi se isplatila za taj prizor....
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar