ponedjeljak, 8. prosinca 2008.
case lomim, ruke mi krvave
prije nekih mjesec dana bio sam sa frendom na picu. pili smo i prisjecali se starih dana. poceli smo govoriti o kafanama i konobaricama koje smo upoznali i tako te stvari. na spomen jedne konobarice prisjetio sam se jednog dogadjaja koji mi i nije bas previse drag. dodjemo frend i ja u kafanu sjednemo i pocnemo pricati. dodje sankerica, narucimo i nastavimo pricati. u kafani je bila neka ekipa mislim da su bili nogometasi iz ko zna kuda (nisu bili istrani). donese sankerica pice i ja gledam donijela mi je casu (inace nikad ne pijem iz case pa me neki nazivaju bosancem (nije diss na bosance)). pijem ja pivo ( u to vrijeme heinekeen) i gledam jebenu casu. pricam, a casa me sve vise izaziva. uzmem casu u ruku i stisnem je u pokusaju da je slomim. prije sam isto pokusavao ali nisam uspijevao. jebiga sad jesam. casa je pukla i krhotina stakla me zarezala. bilo je ko u filmu: u trenutku kad je casa pukla nastala je tisina, a onda sam vidio da krvarim pa sam se osjecao jadno i bjedno. otisao sam u wc oprao ranu zamotao je papirom i isao doma. sranje da mi se to deslio nakon pete pive onda mi i nebi bio takav bed ali da mi se desi nakon dva deca, jadno. dosao sam doma i odmah uzeo zavoj i oticao u wc zamotati ranu. stara je kao i obicno vidjela i pocela ispitivati. rezultat je bio da sam joj reko da sam pao i porezao se na staklo, ali to joj nije bilo dosta pa me jos natjerala da idem na hitnu. dva i po sata jebenog cekanja da mi riba kaze da je gadno ali ne bas toliko. pis
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar