Pismo roditeljima

Dragi roditelji

Prije nego pocnem pisati molim vas da sjednete jer mislim da bi trebali sjediti dok ovo citate. Najbolje bi bilo da odmah predjem na stvar da vas ne drzim u neizvjesnosti.
Sve je pocelo prije nekoliko godina kad sam poceo pusiti cigarete i prvi put piti pivo. Zbog moje povodljivosti ne mogu kriviti lose drustvo sa sam poceo pustit travu. Pustimo sad uzroke najvaznije je da nitko nije stradao. Trebao sam biti pametniji i ostaviti pistolj u ladici, mozda bi marko onda imao desnu ruku. Mozda bi i ja imao citavo lijevo oko i mozda bi mogao nocu spavati. Doktori kazu da je sreca u nesreci da sam zavrsio u bolnici jer kazu da imam izgleda da pobijedim rak. Neznam sta me vise brine rak ili hepatitis koji mi je podario partner. Oprostite zaboravio sam vam reci upoznao sam nemanju preko chata na internetu. Nemanja je druge vjeroispovijesti i bio je u zatvoru ali znam da vam ti nije vazno jer cete ga prihvatiti kao svog rodjenog . Nisam mu zamjerio na bolesti jer mi je obecao da me nece vise tuci i da cemo posvojiti dijete. Moram se pohvaliti da mi se ciroza gotovo povukla i da sam smanjio terapiju heptanonima, sad pijem samo osam dnevno. Ne mogu vam obecati kad cu doci kuci jer me po izlasku iz bolnice ocekuje druzenje sa zatvorenicima. Nemanja ima prijatelje pa znam da ce se lijepo odnositi prema meni. Nemanja mi je rekao da mu nece smetati ako nekom od njegovih prijatelja pomognem u usamljenim nocima, mislim da cu ga poslusati.

Budimo sad iskreni dargi moij roditelji:
• Nisam uzeo pistolj
• Mraka sam izmislio
• Moje oci su u redu
• Nemam rak ni hepatitis
• Ne poznajem nikakvog nemanju
• Nisam peder
• Ne lijecim se heptanonima
• Ne idem u zatvor

Postoje mnogo gore stvari koje su mi se mogle desiti od riganja po krevetu.

pis