Opet isto sranje

Vec sam mozda i bio pisao o tome kako sam povodljiv i lako se navucem (no homo), pogotovo na one lose stvari. Sadasnja droga zove se Medieval 2 Total War. Jebo ga ja kad tako moram reci. Igra je prejebena pogotovo kad se ne kuzis u nju kao sa je u mojem slucaju. Pocnem igrati i nakon nekoliko krugova mucenja sa dobrosusjedskim odnosima dobijem karinu. Pa malo zaratis pa te papa jebe u zdrav mozak. Sad sam trenutno dosao do 93 kruga i dasta dobro stojim. Malo ratujem sa venecijom, sicilijom, egiptom, mongolima. Zanimljivo mi je i to sa su mi francuzi prodali neko naselje prije pun kurac i sad ga traze natrag. Jadni francuzi sjebali ih englezi, a nekad smo bili saveznici. Jedna velika sretna familija. Nego da se vratim na temu, kazem opet isto sranje, da isto sranje jer svaki put kad me uhvati neka manije igranja to ne zavrsi dobro. Sve datira jos od ps di sam bio jos skoro pa dobar,sa kupnjom ps2 stanje se malo pokvarilo, a sa kompom sve je uzaludno. Mogli bi reci da sam zivim stvarni zivot samo na poslu i u vrijjeme kad jedem, serem i ostali –em, a zivim virtualni zivot svo ostalo vrijeme osim kad spavam. Mozda da mi ne treba san mozda bi i to pretvorio u jebenu virtualu. Vise ni neznam kako me frendovi (ono malo ljudi koji me podnose) nisu odjebali. Meni bi to bilo sjebano da sam na njihovom mjestu. Ces samo malo pa bio sam na njihovom mjestu i znam kako je kad te neko izbaci iz zivota. Sjebano, stvarno sjebano. Sad se cak i radujem onim danima kad sam radio do devet navecer pa me nije bilo volja za nis. Da nebi sve izgledalo tako crno mogu jos samo reci da je ovo nekvalitetno vrijeme provedeno za kompom ipak bolje od onog provedenog u nekoj kafani. Makar to nije u redu. Sad bi neko reko izabrao si manje zlo, ja bi reko: pusi kurac. pis