prvi dio
bilo je to prije nekoliko godina,neznam tocno sta mi je doslo u glavu. sjecam se samo da mi je najednom sve bilo kristalno cisto i da sam osjetio svu silinu ljubavi. ciste ,neokaljane ljubavi. nisam ni sekundu sumljao u iskvarenost postupaka koje ce uslijediti u narednim trenucima. obukao sam jaknu i krenuo u grad s ocitom namjerom da zavrsim ono sto sam trebao odavno zavrsiti. sada kad se prisjetim mislim da sam to trebao rijesiti u korijenu, mozda onda nebi do svega ostalog doslo. mozda da sam onda reagirao sa ovom odluvnoscu i ovom energijom danas nebi bio primoran na ovakve postupke. lako je sada govoriti o tome, ovako hladne glave. lako da, medjutim sa dvadeset godina drugacije razmisljas pa te tren povede. bas kao pjesma starca kda ga vraca u maladost...
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar