celicenje jetre

part. 2.

finale

tjedan dana opijanja znacilo je to da sno vec presli onu granicu kada tijelo ujutro za budjenje pripremi mamurluk. kako i bi kad smo tjedan dana samo nalijevali u sebe ko u jame bez dna. dosao je vikenda i na onoj cuvenoj festi od ¨jaja¨ prije nego sa je otisla doma na vikend, mirjana nam je dala onih pet litara bijelog uz uvijet da ne radimo sranja i ne razbijemo demizanu. prelazak sa crnog na bijelo mi i nije bas sjeo najbolje ali nisam se bunio i samo sam nastavljao. punih osam dana smo se opijali i kad smo potrosili sve u nedjelju navecer neko je nasao bocu u satniji ispod kazete, sa da kazem nismo imali kole pa smo rijesili cistaka. opet razbijanje. ponadjeljak ujutro nakon sa smo sve popili (ostalaje boca crnog kod mirjane) mogao bi reci da smo se malo smirili. kurac smo, svejedno smo pili, manje nego prije sa nije za cuditi ali opet se pilo. ubili smo pedeset i dvije litre cistog crnog vina nas sedam ili osam. onda smo popili i onu litricu koju nam je mirjana ¨spremilia¨. da potvrdimo i one najcrnije sumnje o tome da smo otisli u kurac poveli smo cugati rakiju. do kraja vojnog roka ostalo je malo i skoro svaki dan je bilo neko razbijanje sa i je tradicija u skladu da skidanjem, a ko smo bili mi da je se ne pridrzavamo.