nije me bilo dosta ali jebiga nogomet ovo ono, kuis? da pocnemo pisati dok me jebeni komarci nisu pojeli. prije nekih dva mjeseca ponovo sam poceo zalaziti u jedan kafic i poceo sam igrati pikado. super trosenje love na gluposti. istina, ali radi se o uziku koji ti pruza pobjeda. valjda znate o cemu pricam. uglavnom da se vratim na temu. kako sam bio igrao pikado sa sankericom i jos jednim djetetom malo po malo sam poceo hvatati grip i onda sam se poceo hvaliti na poslu kako sam zatvorio sa tri puta dvadeset (nekad prije par godina mi je to bilo pickin dim). da ubrzam jure (frend sa posla/mentor) me pitao kad cemo ici odigrati jednu partiju. ok. sad je tu kod mene vec proradio ego i kroz nekih mjesec dana svaki dan sam mu srao kako ce izgubiti, kako cu ga razbiti i tako ta nabrijavacka sranja. dasao je taj dan tocnije ta subota i otisli smo odigrati. prva partija normalnih trisojedan, da se navikne na pikado i na strelice. izgubio sam. zatim smo poceli igrati tristo jedan masteraut i moram reci da sam otvorio partiju sa stotkom i nakon tri kruga sam vec bio u teorijskom zatvaranju. normalno kako to obicno bude sa zivcem kad treba ubosti onda zivac zakaze. rezultat toga je bio poraz od 5 - 1. da stvar bude jos i gora mislim da se jure zapravo poigravao i da je htio bi me razbio jos uvjerljivije. slijedecih par dana na poslu su bila u duhu zajebancije i dva puta pet zatvaranja.
sa se moze nauciti iz ovog posta je da zivac previse sere, da zivac stvara sam sebi pritisak, da zivac laje, a pas koji laje ne grize. pis
petak, 9. srpnja 2010.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar