nedjelja, 27. lipnja 2010.
kvizovni
bio mujo na kvizu i dolazi pitanje: gdje je isus otisao iz betlehema? mujo promisli i odgovora: ne znam, da nije u totenhem? pis
utorak, 22. lipnja 2010.
muke po izborniku
kao sa vjerojatno znate pocelo je svjetsko prvenstvo u nogometu ili kako bi ga englezi i ameri nazvali soker. mislim da je pravo vrijeme da i ja kazem odnosno napisem pokoju crticu o doticnoj stvari. sasvim normalna stvar da se na svakom natjecanju neke ekipe proglase favoritima, a reciprocno tome i neke autsajderima. takodjer je i normalno da se tokom prvanstva dese neka iznenadjenja (svicarska i spanjolska; italija i novi zeland; engleska i alzir; njemacka i srbija), a takodjer je normalno i da se dese neke katastrofe naravno pricam o francuskoj. medjutim nekako svi ocekuju i zapravo vide kao glavno favorite (djelomice i ja) englesku, spanjolsku, brazil i argentinu. po nekima tu se jos nalaze i njemacka, italija i nizozemska. dobro, necu u rasprave jer svako vjerojatno ima svojeg favorita (moj se nalazi u boci i kosta od 10 do 15 kuna) pa cu zaokrenuti pricu. zapravo htio sam sa se vidi i po naslovu pricati o mukama izbornika oko sastavljanju ekipe koju vode na prvenstvo. ove gore navedene ekipe imaju igraca na bacanje i naravno da je izborniku tesko odabrati ljude koje ce povesti, ali moram sad reci par rijeci o maradoni. znam, znam sad se i ja uvlacim u tu diskusiju oko maradone kao igraca i maradone kao izbornika, iskreno ne kuzim se u te fore postavljanja momcadi i trazenja od igraca da rade odredjene uloge u formaciji (vjerojatno mi zato ne ide na menadjeru), ali neki dan na poslu je pocela prica o nogometu (ko i svaki dan od kad je pocelo prvenstvo) pa su ljudi komentirali neke poteze trenera i neko se dohvatio milita. uglavnom da skratim pricu sve je kulminiralo jednom izrekom koja govori sve o tome zasto je izbornik onaj ko bira igrace. lajna je isla ovako: ti radis kod nas ali kod mene nebis. pis
četvrtak, 17. lipnja 2010.
posao
dolazi mujo sa posla i zatekne fatu kako gleda kulinarsku emisiju. pita ju: pa sa to gledas kad neznas da kuhas?, a fata mu odgovara: pa i ti gledas pornice. pis
nedjelja, 13. lipnja 2010.
petak, 11. lipnja 2010.
Mein Kampf
kakav kurcevi main kampf kad se govna bore za svoje guzice. jebala vas taka pravda. valjda ste skuzili da pisem o jebenim sindikatima i ovoj farsi od pregovora sa vladom, za koju mislim da je sve vec dogovoreno sam sa se radi o kozmetici politicke igre i otpora sindikata. naravno bez toga ne ide pa stoga nije da se brinem, sjebati ce nas. radnika treba ubiti jednom je neko reko, a sad se cini da se zapocelo sa konacnim rijesenjem. zanimljivo je kako se oni koji su tu da te zastite prvi skinu gace i naprce se da ih neko onako kulturno sa vazelinom naguzi dok nas obicne smrtnike u konacnici siluju na suho. da se malo vratim na temu, kao zapoceli su pregovori (za koje sam vec reko da su maska) i ujedno zapocela je peticija za referendum. logicki gledano vec si unaprijed pregovore osudio na propast i zapoceo si damage control da se pkusas izbaviti iz sranja. jos i, naznam kako da to nazovem eksces ili podizanje popularnosti koja je pala jer sam pjevala srbskom narko bossu,nije niti bitno seve - volim se snimat - sve za pravu cijenu pruza podrsku. ma koga ona jebe u mozak kuja. danas citam da su sindikati prekinuli pregovore. smijesno, stvarno smijesno kad su prozirni ko jebena voda. sad bi i bilo zanimljivo da im ovaj pokusaj za referendum ne uspije pa da onda pokunjeno ko izjebana narkomanska kurva otidju na markov trg i mole za milost. da svrsim sa ovim postom: ¨nebeske cijene europski standard a place ce ostati iste ko i do sad¨. pis
ponedjeljak, 7. lipnja 2010.
vn kuhinje
zanimljivo kako se u nedostatku radnog elana da tako kazem, ako smo ga uopce imali tada, ljudski um potpuno posveti necem drugom osim onog sa bi trebao raditi. marko m. je bio pokretac gotovo svih zajebancija. bilo ih je ... recimo da bi mu na dan palo jedno tri/cetri ideje koje bi mi mulci objerucke prihvatili. da se vratimo na temu posta, pet osoba, pet otkacenih osoba svako na svoj nacin, kolica za posluzivanje, pun kurac stolica i volja kakvu ni narkoman u krizi koji ide po sut nema. prva druga gas bi se culo i onda bi krenuo reli po kuhinji. od vrata pa sve do velike sale (za koju smo nabavili kljuc). tamo bis malo porusio nekoliko stolica i onda povratak nazad i u drugu salu da dis isto morao prosi odredjene puteve i mormalo porusiti par stolica. sa se tice sale di je vojska jela tu smo prestali raditi sranja kad smo polomili nogu na pukovnikovom stolu, ali velika sala je i dalje bila aktivna. medjutim za reli ti treba snaga pa smo odlicili da bi mozda bilo bolje da se vratimo u stanje stona odnosno sna.
utorak, 1. lipnja 2010.
ubijanje oka
normalno je da onaj ko radi i grijesi, normalno je da onaj ko radi da se umori, normalno je da onaj ko radi da si odmori i ubije oko. e pa nije. danas cemo o ubijanju oka iliti spavanju. svaki dan kad bi sluzbene osobe otisle doma u tri mi bi zakljucali kuhinju i svako na svoje mjesto na pocinak. podsjeca me na ono kad u vrticu djecu stave spavati da tete mogu raditi ono sa tete vec rade dok djeca spavaju. nas cetri ili pet bi isli spavati, rajko bi isao svojim putem (ali on je uvijek bio poseban zato smo ga i drkali cijelo vrijeme), jedan bi sa soferom isao po veceru. sve bi bilo tako dobro, zakljucas se, prvo bi pala neka zajebancija, a onda spavanac. prvo smo spavali u kuhinji, zatim se neko sjetio da bi mogli ici u veliku salu. mislim da je to bio marko koji je nekako otvorio prozor i kasnije sredio nam kljuc (valjda je tako bilo nisam siguran). to je kratko trajalo, mislim na veliku salu, jer kad bi bila neka frka onda bi nam trebalo da izadjemo van pa smo se vratili u kuhinju. jedano popodne moje odmaranje na krevetu slozenog od stolica naglo je prekinuo povik nekog seronje ustajte. prvo sam si pomislio jebem ti mater kretencino, ali onda sam se sjetio ko mi je to reko (nije da je neka faca nego je bio djelatnik i nadredjeni). uslijedia je inspekcija kuhinje koju naravno nismo pocistili pa smo stoga pali. prije nego je odlazio reko je da mu donesemo izvjesca ujutro. sranje, pomislili smo i dogovorili se da ih necemo pisati, ali kako smo bili jako slozna ekipa izbila je svadja oko toga. uglavnom nismo ih pisali nego smo otisli kod tipa i ispricali se, nes u stilu: nece se ponoviti i tako ta sranja. faza ubijanja oka je bila nakratko prekinuta, ali nasli smo si drugu zanimaciju: reli...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
