znas kako je kad ti neko kaze, kad te neko kori sa rijecima: pa kako si mogao, ti moras biti primjer drugima. eto vidis kad bi se ljudi kao takvi drzali toga onda bi svijet bio prilicno jednostavno mjesto di bi bili dobri i losi i sve bi svijet bila drustvena utopija. nazalost nije tako i ljudi su takvi da svaki ima neke svoje musice i svaki odlucuje sam (dali je to ispravno moglo bi se raspravljati). medjutim spustimo se amlo na zemlju i pogledajmo stvari iz jednostavnije perspektive, mogao bi sad navesti posao kao primjer ali necu, pricajmo o skoli. klinac iz prvog razreda gleda klinca iz petog koji mlati nekog iz drugog. drugi dan on to napravi i dobije batine, ucitalica ga pita zasto si ga tukao, a on kaze gledao sam starijeg (ok koji kurac sam htio ovim reci neznam ali mi se cinilo dobrim za napisati). nemojmo izeti losu situaciju za primjer, uzmimo nekoga koji je pobijedio na natjecanju iz matematike i drugi tjedan dobije jedan, posalje nekog u pizdu materinu i tako neko sranje, na kraju mu kazu: pa ti si pobjedio iz natjecanja, ti moras biti primjer drugima da se zalazu i da uce i slicna sranja. ok valjda vidite koji kurac zelim reci. sada pogledaj jednu sjednicu sabora i pokusaj skuziti koju poriku oni salju ostalima. loading. . . . . . . . . ok valjda smo, a?
kako neces raditi sa te volja kad vidis te kretene da rade sa ih je volja. najbolje mi je kad se pocnu prepucavati preko medija, jedan sere u podnevnom, a onda drugi vraca u poslijepodnevnom i tako u nedogled. jos je bolji primjer kad pogledas sabor, recimo oko devet ili deset ujutro i kad pogledas isti sabor oko dva ili tri popodne. pa di nestanu svi ti ljudi? bas su olicanje eticnosti i radne obveze. ma da se sve to zauzda kurac bi oni trosili ko pijanci i delali ca hi je volja. zalosno je sa se takva stvari uopce moraju pisati i trositi tipke na tipkovnici ali tako je. pis
četvrtak, 27. listopada 2011.
utorak, 25. listopada 2011.
nedjelja, 23. listopada 2011.
dajte mladjima mjesto
doslo je i to vrijeme, vrijeme smjene starih okorjelih kuhara i dolazak mladih naivnih zelenih kuhara. normalno jebes sve sa si prosao ako odmah u startu ne uhvatis zutokljunce u masinu i objasnis im kako treba posao teci. mogu reci da mi je u jednu ruku bilo drago sa su oni dosli jer je to znacilo da smo skoro na finisu, dok sa druge strane ono ides ca, ostavljas ono sa si radio i takoreci napustas rutinu koja budimo realni, rutina koja ti je dala smisao da prezivis vojni rok. pustimo sad te depresivne misli i vratimo se na pravac. klinci, prestraseni klinci. sa bis vise mogao pozeljeti. jedan kurac neznaju, ne poznaju nikoga, slusaju svakog i rade sve sa im kazes. super, idealno za manipulaciju. sjecam se kad sam ja tek dosao u kuhinju ponasao sam se skoro isto: neko ti pokazuje sa treba raditi a ti se guras pusti mene ja cu i tako te spike. sve je to ok.
ponedjeljak, 17. listopada 2011.
zalosno
sad sam gledao na netu neku snimku iz kine u kojoj je neki vozac zgazio neku curicu. da znam da nije neka lijepa tema za pisati ali ono mislim da se treba bar redak dva o toj situaciji, ako nis barem da se zna da je neko vidio. uglavnom mala je isla cestom i tip sa kamionom ju je lagano lupio, presao preko nje, stao i onda nastavio. mala je lezala na cesti, vjerojatno je plakala (na snimci se nije culo), a ekipa je prolazila pored nje ko da je nema. onda je dosao drugi kamion i presao i on preko nje. wrf??? poslije kamoina jos neko vrijeme niko nije mario za malu, a onda je dosla neka starija zena i pomagla joj. mala je umrla nakon tri dana u bolnici. zalosno je kad bilo ko umre, ali jos je zalosnije sa ljudi uopce nemaju suosjecanja sa tim. da sve bude jos gore medju tim ljudima koji su prosli pored nje bila je i jedna mama sa djetetom, ako ona nije posumnjala da tu nesto nije u redu onda stvarno wtf? zamisli si scenu ides ulicom, cujes djete kako place, dodjes do nje, pogledas je i otidjes svojim putem. ono imam druge probleme ko ju jebe. neznam sa reci, ono najradje bi sve te ljude lagano drzao u neprekidnoj boli jedno tjedan dana da vide kako je to. pis
subota, 15. listopada 2011.
pocetak kraja
izmuceno tijelo svakodnevnim opijanjem nije nam predstavljalo nikakav problem da i dalje radimo pizdarije po kuhinji. normalno mirjana nam je srala i otto nam je srao ali znali su i oni koliko je sati stoga se niti nisu pretjerano trudili da nas zauzdaju. jednostavno kuhinja nam je postala neznam, kao posao (barem meni), dodjes ujutro, popijes kavu, popusis cigaru i pripremis dorucak. odmoris pripremis rucak onda opet odmoris i vecera je tu, pocinje zajebancija. jos pocistis malo izmedju obroka i to je to, jebena rutina, postajes robot. nista ti nije tesko, cak sam se priviknuo cistiti liniju i frizidere, a kako sam bio prije napisao nije mi to bas bio omiljen posao. nedugo zatim doslo je vrijeme za smjenu generacija pa smo dobili ¨drugu postavu¨...
petak, 7. listopada 2011.
ekipa
bili amerikanac, njemac i bosanac na pustom otoku. isli oni pecati i upecali zlatnu ribicu. govori njima ribica: pustite me i ispunit cu svakom zelju. govore oni dobro i puste je. dodje prvi amerikanac i kaze: molim te posalji me natrag u ameriku da budem sa svojom mary. ribica ga posalje u ameriku. dodje njemac kod ribice i govori: molim te vrati me u njemacku ne mogu vise izdrzati ni trena ovdje, pocinjem luditi. ribica ga vrati u njemacku. dodje red na bosanca i on jadan gleda oko sebe i govori ribici: a, sa ja sam sad sam tu meni ce bit dosadno, ma vrati ti meni moje jarane. pis
ponedjeljak, 3. listopada 2011.
termiti
svi znate sa su termiti. danas pisem o jednoj vrsti koju jos svjetska organizacija nije priznala medjutim ona je tu i kako stvari stoje nece se jos dugo maknuti. mogao bi reci i da su ovi ¨termiti¨ i najproblematicniji sloj drustva opcenito. za neko cudo to nisu politicari, nisu niti seljaci, niti ribari, niti penzioneri, ni ucitelji ni doktori, radi se o studentima. jebes mi sve studenti su najgori palioci vatre koji postoje. stvar je s jedne strane u odgovornim ljudima na poziciji koja odredjuje pravila, a sa druge strane studenti osobe koje se dijele na manipulatore i na sljedbenike. vidis kako ja to vidim u ocima svojim (pjesnik u dusi moze da mi popusi) studenti koji se kao bore za neka svoja prava (trenutno je aktualo ovo besplatno studiranje) i uglavnom uvijek se sve njihove akcije odvijaju po istoj shemi: skupina ¨pametnih/vodja¨ pocne siriti price po kampusu, istovremeno se rijec salje po ostalim fakultetima i tako krece. nekoliko dana sirenja sredi podlogu za skup pred ¨sljedbenicima/ovcama¨ i dok kazes kukuruz imas masu za prosvjede. uvijek isto, ali postoji i jos jedna druga mogucnost di su ¨vodje¨ ovih ¨sljedbenika¨ zapravo sljedbenici, a to je pretpostavljate kad se ¨pravi igraci¨ upletu u igru medjutim to je druga prica. pis
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
