subota, 9. veljače 2013.
Skracenice
Bio je to jos jedan od onih obicnih dana na poslu. Znate kako to ide, dodjes na posao, kazes sam sebi jebote jos jedan dan u ovom usranom zivotu. Kazes si: "dobro odguliti cemo i to, proci ce" takva sranja. Bilo je stvarno puno posla, rok kratak, stres i naravno bio sam u fazi poslovnog alkoholiziranja iz dana u dan. Sve je pocelo ko i inace, dogovor u osam, kavica i bacanje na posao. Tog dana sam imao lagani poslic pripremanja nekih fronti (vrata ormarica). Nije neki posao ali treba ga se odraditi. Grintam ja tako dodje devet i po kazem si: favorit time. Rijesim dozu imuniteta, ispusi cigaru te se bacam natrag na grintanje. Negdje oko podneva ekipa se pocela spremati za teren i nisam se ni snasao, a ostao sam sam u radioni. Super pomislim, a ni znao nisam sa slijedi. Jos samo da kazem da sam na marendi popio jos dva favorita ipak sam alkoholicar. Radim ja i dodje dva sata naravno another favorit time. Lagano sam zavrsavao posao koji mi je bio zadatak, zapravo zavrsio sam onaj tezi dio posla. Tri sata na satu i zadnji ljudi odlaze na teren, ostajem sam samcat. Ko cuk sa bi rekli. Do cetri sam nes napravio sa se polsa tice onda rijesio jos jedan favorit i tada je doslo ono neizbjezno. Ne, nisam se izrigao ni klonuo fizicki, klonuo sam psihicki. Alkoholna strana je prevladala i od tog trena sam bio koristan ko mlohava cuna u krevetu. Jebi ga kako to vec ide prvo sam popio goranov ili nevenov zlatorog, a ni tu nije bio kraj. Lagano oko sest zaputio sam se u butigu po jos dva favorita nek se nadje. Rijesio sam ih do sedam i zatekao se na kanti piture sa pesom u rukama. Super bas mi je bila spica. Moju letargiju prekinula je spoznaja da je neko dosao u firmu i morao sam se pokrenuti, bio je to sef. Vjerojatno je skuzio da sam "odsutan duhom" pa me nije pretjerano ispitivao, ali sef ne bi bio sef da nes ne kaze, srao mi je za svjetla tocnije zasto su upaljena sva svijetla u radioni. Rekao mi je: "radis u komori a radiona svijetli ko jebeni betlehem", skoro sam se nasmijao, srecom nisam. Malo se motao po radioni, a onda su se vratili ostali. Poceli smo razgovarati ispred radione ondnsno oni su poceli razgovarati, a ja sam se borio sa gravitacijom ako me kuzite. Tako pricaju oni o tome kako ce vjerojatno placa malo kasniti, prica drago prvo onda kaze nes neven i onda dolazi moj svijetli trenutak. Sve sam si slozio u glavi kako da kazem, skupio sam koncentraciju i pokusao reci: " kad je kod nas zadnji put kasnila placa?". Vidite i sam koliko je to slozeno za reci pa sam ja malo skratio, rekao sam: " kaca". Isprva nisam ni skuzio sa se desilo, onda su se svi poceli smijati, neven i drago su me ozbiljno gledali i onda mi je neven reko nemoj vise govoriti. Poslusao sam ga i naslonio se na kamion i pio onu zadnju pivu. Mislim da sam kasnije otisao u bass na jos jednu, ali stvarno nisam siguran. Tek drugi dan oko podneva sam zapravo shvatio sa sam reko i pomislim si: zivac ovo ti stvarno nije trebalo. No kako ono kazu sve to ide u radni staz. Naravno ako se pitate i taj drugi dan sam pio, ne u onoj kolicini ko dan prije, ali ipak dovoljno da se osjecam hy. Pis
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar