subota, 27. travnja 2013.
Spustanje na zemlju
Kazite mi koliko puta vam je neko reko "spusti se na zemlju, skupi krila, stani na loptu" i takva sranja koja ti govore u prenesenom znacenju da se osvrnes oko sebe? Sasvim sigurno da je mali postotak onih koji ce reci nikad jer budimo iskreni svi mi se ponekad zanesemo i "odlutamo". Nije to nista cudno jer smo barem tu svi isti, mislim na to da se ponekad zanesemo iliti zaigramo. Bas sam neki dan bio razmisljao o nekom zivotnom potezu i priznajem da sam poprilicno daleko otisao sa razmisljanjem, a da nisam bio ni svjestan toga. Mogao bi reci i onu poslovicu: radim razanj, a zec je jos u sumi. Dobro kako to obicno biva ili u vecem broju slucajeva realnost me opalila u zube i nije uopce bilo lijepo. Sa ces kad sam sanjar, eto rekao sam to (sad mi ie lakse, veliki teret mi je pao sa ledja, ha ha ha). Ma dobro malo sam po obicaju otisao sa teme sa i nije tako cudno kad sam sanjar (eto mi dobrog izgovora za buduce postove). Dobro da se sad vratim ne temu. Nije da je lose ponekad odlutati ko ovcica i biti u nekom svom filmu medjutim vrlo je vazno znati kada se probuditi i pomirisati kavu (to sam ukrao jednom komentatoru sa eurosporta). Da ne ispadne da je sanjarenje pogresno moram reci da su neki od velikih pronalaska nastale upravo tako, "sa bi bilo kad bi bilo?", a ostalo je povijest kako ono kazu. Sanjarenje je posebno dobro ako se bavis pisanjem onda si na konju. Eto ga opet lutam, izgleda da bambus pocinje djelovati. Dobro napisao sam poneki redak o sanjarenu, a vi koji sanjarite sasvim sigurno cete znati sa sam htio reci ovim postom. Keep it real. Pis
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar