jos jedan sjeban dan

prvo da kazem malo je dana kad se probudim i pomislim ovo ce biti dobar dan. poslijednje vrijeme ih bas i nemam mislim na jutra, kasnije kroz dan se nekako i ¨dobijem¨ pa bude lakse. ovo sad zvuci ko da sam neki narkoman, ali nisam, jos. nikad se nazna sa sutra nosi. dobro, poslijednja tri radna dana, prosli cetvrtak, petak i danasnji ponedjeljak zaredali su njegovi monolozi. to bi trebalo zapravo biti kao neki motivacijski govor samo sa on vjerojatno ne kuzi ili ne zeli skuziti da kroz viku i prijetnje ne motiviras nikog, al valjda ce skuziti kad mu ljudi pocnu odlaziti iz firme. pazi prosli cetvrtak smo bili nas troje na ¨corbi¨, ¨marendi¨, ¨salati¨ i kako se sve to jebanje u mozak ne zove jos, nas troje i consigliere. dan nakon, u petak smo dobili jos jedan kolektivni monolog od nekih pola sata mozda i vise. ponedjeljak, zasto bi ponedjeljak bio drugaciji ? jos jedno jebanje u mozak ovog puta skoro sat vremena, vjerojatno bi bilo i vise od sat vremena da nije dosao sef pa su se pokupili u kancelariju da mu se izjada malo. medjutim njegove zadnje rijeci su bile: ¨jos cemo nastaviti razgovor, jos nije gotovo¨. iskreno vec samo pomalo otupio na to jebanje, al onda me to pocne kopkati i onda sam sebe sjebem. biti ce sa ce biti. pis