ulazim u prostoriju, pogledom trazim metu. padam preko lesa... zvonjava mobitela prekida mi morbidni san.
zivac:
ko je?
glas sa druge strane:
marko, zivac si budan?
zivac:
sada jesam. reci koji kurac je tako hitno.
marko:
moramo se naci, imam poslovni prijedlog.
zivac:
dobro u kaficu za dvadeset minuta.
kafic
zivac:
dobro marko o cemu se radi da sam morao dolaziti?
marko:
imam posao. laka lova, ali trebam pomoc.
zivac:
ako je sve lako zasto ti treba pomoc, ne cekaj da pogodim, trebaju ti pare?
marko:
ma to bi bila samo kratka pozajmica. tjedan, najvise dva i vracam ti sa kamatama naravno.
zivac:
naravno. pjevaj.
marko:
gle ima jedan tip, bavi se uvozom i izvozom. uglavnom ja sam u tom poslu sa njim i treba mi dvadeset tisuca za prvu uplatu. kasnije sve sam financiram od zarade, a i za tebe cu se pobrinuti.
zivac:
slusaj marko, znamo se dugo i... pa znas cime se bavim u slobodno vrijeme. nemoj misliti da radim razlike.
marko:
to je sigurna stvar, tvoj novac je siguran, a tvojeg imena nigdje nema. nemas se o cemu brinuti.
zivac:
jebi ga, kad ti treba lova?
marko:
zivac hvala ti, neces pozaliti svoju odluku.
zivac:
samo da ti kazem kod mene nema odvjetnika, nema policije. samo teska ruka, hladna palica ili vruc metak.
pis
četvrtak, 5. rujna 2013.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar