utakmica za trece mjesto

osma utakmica
HRVATSKA : SPANJOLSKA
(28 : 29)

moram priznati sa sam nekako i vidio ovakav rasplet borbe za broncanu medalju. gledao sam spanjolce protiv francuske i jasno se vidjelo da igraju sa srcem i da su dosli ovdje napraviti jos jedan korak prema onome sa su spanjolci prije nekoliko godina bili, a to je jako respektabilna momcad, rukometna sila ako tako hocete. kao i u gotovo svim utakmicama koje smo odigrali na ovom prvenstvu, otvaranje nam je bilo za kurac. poveli smo i jedno vrijeme vodili utakmicu, a onda je  dosla na red kako sam prije napisao spanjolska igra sa srcem i hrvatska se negdje izgubila u prasini spanjolskih igraca. puno, puno toga nije valjalo u nasoj igri danas. pocnimo od same zelje za medaljom. da neko ce reci da smo bili umorni, da su nas suci ostetili, ja cu reci da smo bili lijeni. pristup utakmici nam je bio ¨lako cemo¨, zato se i jesu spanjolci poigrali sa nama. napad nam je prvih sest, sedam minuta bio ok u smislu kreativnosti. medjutim kad si spanjolci poceli igrati cvrscu obranu uporno smo se ili zabijali u sredinu ili bi isli na realizaciju iz nepripremljene situacije. treba biti posten i reci da je nekoliko takvih udaraca zavrsilo u mrezi, ali svejedno takve se stvari ne rade i sa svakim pravom se treneri ljute na igrace kad idu prerano u zavrsnicu. obrana u pocetku utakmice pokretljiva, laganih nogu i cvrstih visoko podignutih ruku. kako sam prije napisao spanjolci su igrali cvrscu obranu, a samim time pojacali su i napad kad pogledamo koliko su lako poentirali. jedna od stvari koje su me jako smetale kod nas u fazi obrane je bilo to da su nam pojedini spanjolski igraci zabijali golove na istu foru, a niko od igraca ili trenera nije reagirao na to. prvenstveno za to krivim, alo to mogu tako reci, krivim goluzu, vorija i gojuna koji bi svojim iskustvom i znanjem trebali objasniti ostalima sa raditi u pojedinim situacijama. sve u svemu mislim da smo zasluzeno izgubili. ovakvim pristupom utakmici ne zasluzuje se nista vise od poraza.