Planovi, planovi

Sjedim u "drugom dnevnom boravku" i pijem kavu, da kavu i razmisljam o slijedecem koraku. Dosao sam do tog trenutka u zivotu di treba podvuci crtu i vidjeti sa sam dosad napravio. Iskreno ne izgleda bas dobro. Sa se tice drustvene strane ostao sam na istom. Nije da se ne trudim, jednostavno ne ide. Jebem ti ovaj grad. Sa se tice poslovne strane stvari su jos gore. Kolotecina sine. Nema nis gore od toga. Drugi godisnji u mjesec dana, kako dobro. Sve vise i vise sam siguran da zelim otici iz hrvatske. Ne vidim se vise u puli, u firmi di radim. Mogu reci da shvacam ljude koji odlaze u svijet u potrazi za boljim zivotom. Ovo sa sad pokusavam, mozda ce mi uspijeti, nadam se, ali ako nece i dalje cu se truditi oko odlaska. Zalosno je reci, ali je jebeno istinito, nema ovdje buducnosti. Zivot u hrvatskom sivilu za placu koja ti pokriva osnove, ako i toliko, ovisno kako trosis novac, sa gotovo nikakvom sansom za napredovanje (iskreno vjerujem da sam dosao do plafona u firmi u kojoj radim) ili odlazak u svijet i pokusaj da napravis nesto od sebe? Jebat ga trenutno tako razmisljam i cak i ako ne uspijem uvijek se mogu vratiti sivilu. Iskreno mislim da sa ovom odlucnoscu koju trenutno imam, imam pravo biti optimistican. Trenutno cekam vijesti oko jednog posla, lagano sam i nervozan ali u pozitivnom smislu. Eto toliko od mene za sada. Pis