Razvod

Part 10.

zadnji post o ovoj temi

prvo da kazem da sam zadnjih mjesec dana otprilike radio taman koliko je trebalo da mi ne sere nitko. iskreno i da su mi srali bilo bi mi svejedno. poslovodja je otisao na godisnji sa kojeg se vise nije vratio pa sami zakljucite sa se tu desilo. kasnije su po firmi kruzile razne price, mozda su neke i bile istinite mozda je sve bilo istina ili nista, ne zelim ulaziti u to. o bivsem poslovodji mogu samo reci da je imao i dobrih i losih strana, bas kao i svi mi.
dan kada smo matteo i ja rekli da odlazimo iz firme, na razgovoru kojeg sam imao sam sa poslovodjom odjednom je novac postao manje vazan odnosno bilo je novaca za povecanje place. nevjerojatno ali istinito nisam prihvatio vecu placu. da pojasnim.
sa se mene konkretno tice istina je da sam htio vecu placu s obzirom sa sam radio u firmi, svatko ko je upoznat sa mojim poslom, mojim obavezama ako bi rekao da nemam argumenata za vecu placu jednostavno nije realan. ja to govorim pa se to cini kao pristrano misljenje ali zapravo nije. stvari koje su mene jebale vise od samog novca su bile slijedece:

1. godisnji odmor - u pravilu smo svi imali pravo na godisnji, u praksi godisnji bis dobio ako bis se unaprijed najavio i pod uslovom da nije neka stiska sa poslom, sa je kod nas bilo gotovo uvijek. godisnji bis dobio kad ne bi bilo posla pa onda zapravo i nisi imao izbora morao si ga koristiti. satnica kad si bio na godisnjem je prvo bila deset kuna po satu, kasnije se to povecalo na cetrnaest kuna. naravno da nitko nije htio koristiti godisnji. ljeti godisnji dobiti bilo je ravno lutriji. sa se mog slucaja tice ja sam bio u jos losijoj situaciji jer sam radio poslove za koje nije bas bilo dobre zamjene. kasnije je tu uskakao matteo za mene pa je bilo lakse. obicno bi dobivali godisnji od tjedan dana ili vise kad bi bili prisiljeni ici na godisnji. da ne ispadne da samo serem o tome moram reci da me poslovodja poslao doma na hladjenje jedno mjesec dana, bio je to period kad mi je bila jebena muka dolaziti na posao, drugi put imao sam mjesec dana godisnjeg kad sam trebao u austriju ici. 
2. bolovanje - ne znam ko se dosjetio te ideje, mozda je neko procitao na internetu, hahahah, uglavnom mogao si biti na bolovanju do tri dana, sve vise od toga vec je bio problem. bolovanje i nisam bas puno koristio, dijelom jer sam bio glup i radio bolestan, mozda sam se nadao da ce neko to primijetiti i nagraditi, dijelom jer sam manje vise uvijek bio zdrav. prehlada tu i tamo nis ozbiljnije. satnica na bolovanju je bila ista kao i na godisnjem cini mi se, ne mogu sa sigurnoscu reci ali u svakom slucaju bila je manja od zakonom propisane.
3. regres - nema
4. bonus za dobro odradjen posao - nema
5. placa - pustimo na stranu sa nisam bio zadovoljan samom placom, ono sa mi je vise smetalo je bila cinjenica da sam na banku dobivao minimalac a ostatak na ruke. znam to svi privatnici rade. jedno vrijeme bio sam prijavljen na 4700 kuna ali to je kratko trajalo i ubrzo sam se vratio na minimalac.vjerojatno taj period kad sam imao vecu prijavljenu placu, vjerojatno je tad bila neka olaksica za poslodavca pa smo mogli imati i vecu placu na banku, nisam siguran pa me nemojte drzati za rijec. 
6. medjuljudski odnosi - davno u proslosti zaposlenici su bili kao jedan, uvijek spremni uskociti jedan za drugog, stajali u obrani jedan za drugog, davno je to bilo. s dolaskom poslovodje, vrijeme kad je sef imao pauzu od firme kako je on sam rekao, medjuljudski odnosi su se poceli mijenjati. oni koji su bili da kazem ljigavi, oni su se uvalili u guzicu i bilo im je super, oni drugi poput mene koji se nisu zeljeli spustiti na tu razinu oni su jeli govna. ni sam se ne mogu sjetiti koliko puta sam se zakacio sa poslovodjom i sefom oko nekih stvari koje sam smatrao nepravednim, djabe kad sam se borio protiv vjetrenjaca. zadnji low point je bio kad su si ljudi medjusobno poceli stavljati kajle. jos jedan od razloga zasto sam birao drustvo i zasto sam vecinu poslova zelio raditi sam.