Tri i sto

Ovaj sjeban post pisem preko sjebanog worda. Ponekad se pitam zasto se toliko trudim i prolivam toliko prokletog znoja. Sve sa napravim ponekad se cini malo. Iako se ovo sad cini jebeno EMO to nije emo post. Sad slusam koko taylor i poistovjecujem se sa crncima dok su brali pamuk ili radili kao sluge na bjelackim plantazama, prividjaju mi se slike bicevanja. Dobio sam jebenu crkavicu za peti mjesec od tri i sto. Sada kad pisem ovaj blues post, ne mislim na sutra ili kad vec neven ili drago budu procitali ovaj post. Mozda nece niti jedan niti drugi procitati nego ce im neko reci. Ta mogucnost uvijek postoji. Cisto mi se jebe jer smatram da se prema meni i prema nekim ljudima sa kojim radim vrsi jebana nepravda. Sad dok ovo pisem znam da mi prijeti ukidanje povisice ili neko drugo sranje ali neko se mora zauzeti i za ostale. Dali grijesim? Mislim da ne. Pa sad moram reci ovako otvoreno: ili ce se meni status u firmi (gdje radim zahtjevan posao u jos zahtjenijim uvjetima) podici ili ce zivac podici sidro. Ovime zavrsavam ovaj blues post. pis


ps. jos me samo zanima kolika ce mi placa biti za godinu dana dali ovdje ili negdje drugdje. pis