Djecja posla

Moj mir u dvoristu poremetio je dolazak navog stanara. Debeli krmak koji se doselio u nasu zgradu i poceo glumiti serifa. Prvo sa kim se zakacio bio je frenky. Frend od malih nogu sve do sada. Moja uloga je trebala biti da ugovorim njihovu tucnjavu. Da kazem da nisam htio tucnjavu onda bi lagao. Nes me povuklo na tu stranu i sve sam dogovorio. Do tucnjave nikad nije doslo jer valjda frenky nije dosao (neznam tocno) pa se tip okrenuo na mene. Poceo mi je srati i gurnuo me na zid i tako si je pripisao neku psinu. Kako je vrijeme prolazilo nas se odnos poboljsao ali dogadjaji iz proslosti nisu bili zaboravljeni. Mozda sad ispadam kao neko zlopamtilo ali u to vrijeme sad bio zlopamtilo i to kakvo zlopamtilo. Odlucio sam sa frenkyjem da cemo mu razvaliti postanski sanducic. Prvo smo mu iskrivili vrata sanducica. Onda smo cekali da ih njegov stari popravi. Bilo je vrijeme petarda i ideja se rodila. Pokusali smo mu razvaliti sanducic petardom. Normalno nismo uspjeli ali zabava je bila tu i nis nam vise nije trebalo. Nakon nekih tri paketa petarda smo odustali. Recimo da smo onda izravnali racune. pis