Poligon

Put na poligon bio je jedan stalni mars. Kretali bi ujutro poslije himne i tjelovjezbe. Sat i po otprilike dobrog hoda. Kolona po dva,smrtna tisina i strah da se razvodnik ne nadrka i pocne vikati atomski s lijeva ili s desna ili takve spike. Sjecam se prvog puta kad smo isli do poligona (udaljen oko 10 kilometara od vojarne) nas vod je bio zadnji koji je krenuo. Hodali smo nekih pola sata i vidjeli da se ostala dva voda odmaraju. Mi smo samo produzili naprijed. Bas sam bio razocaran jer su mi noge bile teske ko olovo i trebala mi je voda. Hodali smo jos nekih pola sata i onda stali na kratak predah. Dok smo mi pusili i pili pored nas je protrcao drugi vod. Dobili su kaznu jer su pricali u stroju. Tada som dosli na poligon gdje smo ilali prvu terensku vjezbu ukopavanja mina. Bilo je dobro i sa je jos vaznije nisam poginuo kao neki suborci. Zatim smo se vracali u vojarnu na rucak. Tada smo vidjeli sa znaci prava kazna. Tog je dana cijela bojna isla na vjezbe na poligon. Dok smo se mi vracali pored nas su doslovno proletjeli pontonjeri (pont bojna). Vodio ih je stari perko. Njega su se bojali svi sa kata ali i sa prizamlja. Imali smo uzrecicu koju smo govorili za njega. Isla je ovako: stari perko brke gladi spremaju se novi jadi. Jednom je (to su mi pricale djombe) uhvatio nekog vojnika pijanog ili tako nes i dao mu je jednostavnu kaznu. Lik je morao prabrojati sve plocice u svojoj satniji. Brojao ih je cijelu noc i cini mi se da je bio uspio nisam siguran. Ali da se mi vratimo na poligon. Bio je velik ko nasa vojarna ako i nije imao bis takav filing kad bis dosao tamo. Pjesacenje je bilo ubitacno ali i dobro za podizanje kondicije i jacanje zivaca. Uglavnom bi radili vjezbe ukopavanje mina (protupjesackih i protutenkovskih) ali na tom poligonu smo bili i na taboru a o tome u nekom drugom postu...