part 1.
prekomanda je znacila samo jedno - nismo vise jebeni gusteri. dan prekomande odvijao se otprilike ovako: postrojili smo se svi na pisti. zatim je dosao neki lik i poceo prizivati imena. kad bis cuo svoje ime otisao bis na u svoju grupu. znao sam da cu ici u kuhinju tako da mi je ta ¨lutrija¨ prosla bez uzbudjenja. nas kuhare je na pisti preuzeo jedan porucnik ako se ne varam i ukratko nas uputio u ono sa ce se slijedece dogoditi sa nama. ukrcali smo se u autobus i krenukli u vojarnu kupa. to je bilo srediste za logistiku. isprva sam si pomislio di sam to u picku mater dosao i uhvatio me neki emo filing. taj porucnik se prema nama odnosio stvarno dobro. mozda cak i predobro za jednog vojnika jer dok je izdavao zapovijedi zvucao je ko da su mu to zadnje rijeci i da ce sad otegnuti papke. normalno iako neobicno za vojnika cuti normalan ton. radni dan u novoj vojarni bio je obican dan u vojsci. pogadjate - ciscenje. ovog puta to je bilo chill ciscenje jer nije bilo nikog da nas jebe u mozak. napravili smo posao i sjeli na pod. dosao je neki drugi zapovjednik i pomislio sam da ce poceti srati sta sjedimo i tako nes. zajebo sam se pozdravili smo se kao ljudi pitao nas je dali smo napravili sve, kad je dobio potvrdan odgovor rekao je samo nastavite. dosla je vecera tu smo se malo upoznali sa djombama na odlasku. spavali smo u jednoj od soba dok su djombe slavile na kraju hodnika. tada sam vidio jednu od prednosti ove vojarne - bila je smjestena odmah do karlovacke pivovare. djombe su mi rekle da se mozes bez problema isetati van i ici kupiti alkohol ili otici u kafanu...
srijeda, 26. studenoga 2008.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar