prekomanda

part 2.

djombama je vecer isla jebano dobro. bili su toliko dobro raspolozeni da smo se cak i mi sa nijma malo zajebavali. kasnije dok su oni ludovali mi smo bili u sobi i dimili kao turcini. kad se samo sjetim sa bi se dogodilo da zapalis cigaru u sobi dok si guster (makar jesam jednom). bilo je ful neobicno jer to je bilo to tu zadnju vecer mozda zadnji put vidis tu ekipu. barem sam tada tako mislio. dimili smo do nekih dva ujutro i onda na spavanac. jutro je doslo brzo (pitam se zasto) i ponovno smo bili postrojeni na pisti i cekali daljnje odrediste tj. kuhinju u kojoj cemo raditi. znao sam di zelim ici i potrudio sam se da tamo i dodjem. istina tijekom toga nisam se bas ponio korektno prema jednom vojniku ali jebiga. znao sam koliko vojnika moze ici u tu vojarnu raditi i ja sam imao mamjeru biti jedam gad od te cetvorice. istina da sam mogao bilo kako utjecati na izbor ljudi koji bi radili samnom, utjecao bi, ali jebiga nisam mogao pa sam bio sa jednim koji je ispao totalno u kurcu sa se tima tice. eto jos da kazem kuhinja u koju sam htio ici raditi je bila ista u kojoj sam jeo svaki dan. istovremeno to je bila najvece kuhinja od svih. mogao sam ici negdje di ima manje posla i ljudi ali ovdje su vec bili postavljeni dobri temelji i bila bi steta sve to raskinuti samo zbog nekoliko stotina ljudi vise. pis