Puskalice

Mislim da je doslo pravo vrijeme da pisem o ovom nemilom dogadjaju koji mi je pruzio dosta srece. Proslo je nekih desetak godina i mislim da se sada nece nitko ljutiti zbog ucinjenog. Kako sami vidite i zakljucujete (ako imate cime zakljuciti) u to si vrijeme bio kul ako si imao puskalicu. Svi su ih imali barem jednu a frajeri i po nekoliko. Oni koji ih nisu imali bili su pokretne mete kao ja naprimjer. Municija su bile neke bobice ljubicaste boje koje kad bi se rasprsnule ostavljale bi lijepu mrlju. Trpio sam i onda sklepao mracan plan. Jedan tip mi se zamjerio pa sam i ja isao na krov potrgati jednu antenu da bi i ja bio kul. Nisam bio dugo kul jer mi ju je vidjela pokojna baka pa mi ju je zaplijenila. Da bi stvar bila bolja kad su mi starci skuzili jos sam dobio salatu i jebenu kaznu. Odlucio sam im vratiti. Boro (tada nerazdvojni prijatelji) i ja isli smo skupljati te bobice. Sve sa smo imali samljeli smo u plasticnoj casi i jos da bi sve bilo bolje ubacili neke stare tempere. Onda smo zapalili cigaru i prevladali strah od mogucih posljedica i ucinili to. Sa cetvrtog kata sam prolio auto jednom susjedu. Bila je to siva honda. Legli smo na pod i cekali da vidimo reakciju. Nismo trebali dugo cekati. Prvo su poceli prati auto. Dok su ga prali mi smo sisli dolje i sjeli kod ekipe sa puskalicama. Bas taj dan se buco hvalio sa svojom novom puskalicom. Sjedio je i pucao u lampu. Niodkuda se stvorio tip i reko daj. Buco mu ju je dao i slijedilo je savijanje u nekoliko smjerova. Isprva sam ostao miran na to ali kasnije se nisam mogao suzdrzati od uspjeha. Da bi sve bilo jos bolje i da im zabijemo zadnji cavao na lijes napravili smo to jos jednom nekom susjedu. Njegov bijeli auto postao je ljubicasta mrlja. Nitko nije znao ko je to napravio a ja i boro dobili smo rat protiv brojnije i jace ekipe. pis

R.I.P.

daj duplu

ovaj post pisem cisto da se sjetim kako se sale ubio od alkohola. bio je to jedan od onih patryja na kakve sam navikao. dogovor je bio da se nadjemo u devet i pocnemo rokati. prema vec nekoj rutini ja sam kasnio nekih sat vremena te kad sam stigao vec sam zatekao urokane ljude. sjeo sam za stol i narucio klasiku - pivo. poslije tog prvog tzv. probnog piva uslijedila je i kombinacija kako bi jedan frend reko ¨za beton¨. poceo sam lagano cugati. sale koji je u to vrijeme cugao neku cetvrtu duplu poceo je nes pricati i upali smo u neku spiku koja je zavrsila ¨dugo nisam pio,predugo, danas cu se napiti¨ odmah sam znao da ce biti veselo. rjesavajuci drugo pivo i trecu medenicu odlucio sam premjestiti svoje bacvasto tijelo na sank. dodjem ja na sank a tamo nema sa nema. pijani urokani polupijani pravim se pijan i ini. nasao sam si mjesto i krenuo. pivo i dupla, dupla, dupla, dupla, pivo i dupla i tako nekih sat vremena. neumorno blebetanje nekih piplica aka sponzorusa rijesavao sam freestyleom sa saletom ali se to na kraju pretvorilo u neku vrstu nadglasavanja i dernjavu. odustali smo od toga. poceo sam malo zujati po kafani i skuzio da nema saleta. trazio sam ga iz razloga da mu platim jos jednu. jebat ga ipak nije dugo pio. pa sale je bio vani na ¨pomocnim nogama¨. vidio sam da je vrag odnio salu pa sam ja njega odnio doma (iako ovo zvuci gey i sa god da kazem moze se krivo protumaciti tako da sami prosudite). njega sam odfurao doma i islo nam je prilicno dobro sve dok mu stara nije izasla van pa su se stvari malo zakomplicirale. meni se nije dalo puno gubiti vremena jer mi se pivo grijalo pa sam brze bolje odleprsao natrag u kafanu. ubio sam jos par medenica dignuo se uzeo casu sa medenicom uzeo pivo i krenuo doma. dosao sam do ulaza i popio pivo lagano ischillirano kao da mi je posljednje. drugo jutro je bilo recimo zabavno. jedva sam se probudio i voznja do firme mi je bila polusan. kava i cigara ujutro bile su mi kao otrov. najjace od tog jutra mi je bio odgovor na pitanje kolege: ¨koliko si popio?¨ na sa sam mu ja odgovorio: ¨tri piva¨ a on pita onako zacudjeno: ¨sa tri piva ti je to napravilo?¨ na sa sam mu ja odgovorio: ¨ne nisu,onih dvadesetak medenica je¨. da svrsim sa ovim taj dan mi je bio sjeban pa sam morao rjesavati situaciju pivom. pis

btw: sale mi je reko da je izrigao cijeli stan. pa sale sad bar moes reci da si se napio kako treba.

1-0-1

Eto i 101. posta. Mislio sam napisati neki kratki rezime ali sam lijen pa mi se neda. Sve u svemu ja sam uzivao pisati (i jos uvijek uzivam) iako su neki postovi totalno sranje, neki su napisani sa previse zara u glavi, neki su ¨tekuci¨. Uglavnom moje misljenje je da sve ide nekamo , a di to neznam. Reko sam da necu pisati dugacko a evo ga ja opet sam sebi punim jaja. pis.

Redarstva

Nakon ovog polovicnog opisa poligona moram se vratiti u staniju i pokusati malo poblize opisati redarstva u satniji. Bila su tri voda pa su redarstva bila podijeljena na tri djela. Prvi vod je bio zaduzen za ciscenje ureda i ucionice te za iznosenje smeca. Drugi vod imao je za zaduzenje ciscenje wc-a. Dok je treci vod bio zaduzen za ciscenje stepenica i hodnika u nasoj satniji. Sa se mene tice moja zaduzenja su bila taman. Niti preteska niti prelagana. Ja bi ocistio ured dok bi kolea ocistio ucionicu. Zatim bi skupa odnijeli smece. Svaki put kda bi nosili smece ostali bi iza kuhinje i popusili cigaru. Jednom smo se zadrzali predugo pa nas je dezurni uhvatio kako pusimo. Trebali smo kao pisati izvjesce ali nikad nismo. Drugi vod je imao nes tezu situaciju jer je morao stalno voditi bitke sa kretenima koji nisu shvacali da se ne moze u wc poslije redarstva. Ne da se ne moze cijelu noc nego samo dok se pod ne osusi. Jednom smo nasli tragove paste za cipele u jednom od wc-a. To se jos jednom ponovilo pa smo postavili zamku. Uhvatili smo tipa kako cisti cizme u wc-u. Tip je dobio neku jebenu kaznu i bio na piku neko vrijeme. Medjutim mozda najgora stvar sa se redarstva tice desila se trecem vodu. Neki breniak je isao van ocistiti cizme. Cisti on cizne i cisti. Kad je zavrsio onda je namazao i djonove pastom za cizme. Onda (valjda nije bio svjestan sa je napravio) je krenuo u satniju. Sa piste do prvog kata tocnije do wc-a. Tragovi paste. Kad su to razvodnici vidjeli ne da su popizdili nego jos i gore. Tip se dobro naribao tu noc ali i sljiedecih mjesec dana po kazni. Redarstva bi djelili razvodnici po nekom principu spavanja po krevetima ili tako neki sistem. Svako toliko neko bi dobio redarstvo po kazni. Ja sam ih dobio par puta (no homo). Nije mi bilo tesko sam neznam zasto me meho nije volio (povono no homo). Sve u svemu redarstva te nauce nekom redu makar bi to svi trebali vec biti nauceni u tim godinama ali kako kazu sto ljudi sto cudi...

Poligon

Put na poligon bio je jedan stalni mars. Kretali bi ujutro poslije himne i tjelovjezbe. Sat i po otprilike dobrog hoda. Kolona po dva,smrtna tisina i strah da se razvodnik ne nadrka i pocne vikati atomski s lijeva ili s desna ili takve spike. Sjecam se prvog puta kad smo isli do poligona (udaljen oko 10 kilometara od vojarne) nas vod je bio zadnji koji je krenuo. Hodali smo nekih pola sata i vidjeli da se ostala dva voda odmaraju. Mi smo samo produzili naprijed. Bas sam bio razocaran jer su mi noge bile teske ko olovo i trebala mi je voda. Hodali smo jos nekih pola sata i onda stali na kratak predah. Dok smo mi pusili i pili pored nas je protrcao drugi vod. Dobili su kaznu jer su pricali u stroju. Tada som dosli na poligon gdje smo ilali prvu terensku vjezbu ukopavanja mina. Bilo je dobro i sa je jos vaznije nisam poginuo kao neki suborci. Zatim smo se vracali u vojarnu na rucak. Tada smo vidjeli sa znaci prava kazna. Tog je dana cijela bojna isla na vjezbe na poligon. Dok smo se mi vracali pored nas su doslovno proletjeli pontonjeri (pont bojna). Vodio ih je stari perko. Njega su se bojali svi sa kata ali i sa prizamlja. Imali smo uzrecicu koju smo govorili za njega. Isla je ovako: stari perko brke gladi spremaju se novi jadi. Jednom je (to su mi pricale djombe) uhvatio nekog vojnika pijanog ili tako nes i dao mu je jednostavnu kaznu. Lik je morao prabrojati sve plocice u svojoj satniji. Brojao ih je cijelu noc i cini mi se da je bio uspio nisam siguran. Ali da se mi vratimo na poligon. Bio je velik ko nasa vojarna ako i nije imao bis takav filing kad bis dosao tamo. Pjesacenje je bilo ubitacno ali i dobro za podizanje kondicije i jacanje zivaca. Uglavnom bi radili vjezbe ukopavanje mina (protupjesackih i protutenkovskih) ali na tom poligonu smo bili i na taboru a o tome u nekom drugom postu...

Gdje svi tu i mali mujo...

Bio je to proljetni dan,ponedjeljak. Ujutro normalno dorucak, himna, dnevne zapovijedi. Jutarnju gimnastiku nismo imali jer smo isli cistiti neku staru vojarnu. Dosli smo tamo izasli iz autobusa i prema vec staroj rutini postrojili se. Plan rada je bio jednostavan. Nije bilo bitno koliko radis samo da radis,a kad bi ti nadredjeni nes reko u smislu da radis sporo onda bi malo ubrzao i negdje se izgubio. Taj ponedjeljak mi je vec bilo pun kurac tog ciscenja jer smo protekla dva tjedna cistili svaki jebeni dan. Kad bi bili slobodni onda bi neko pokrenuo tu temu i svasta se moglo cuti. Vejrojatno smo bas zbog toga i napravili ono sa jesmo.
A sa smo to napravili?
Ovo:
Radni dan nam je trajao od 7:30 do 12:30 cca. Kao sa sam prije napisao bilo nam je pun kurac tog ciscenja i teglenja svakavog smeca pa smo taj dan odlucili sabotirati. Prvo sam poceo cistiti neko granje sa su kolege porezali. Teglio sam to nekih sat vremena i dopizdilo mi je pa sam se otisao malo izgubiti. Sjeo sam kod nekog stabla i pripalio cigaru. Pusim ti ja tako cigaru kad vidim razvodnika kako sere nekoj dvojici zasto sjede i natjera ih da pumpaju 50. logicno kad sam to vidio spustio sam se dole i ugasio cigaru koju sam ionako skoro popusio. Nastavljam raditi i vidim da se nesto zbiva u nekoj staroj zgradi. Otisao sam tamo i poceo nes nositi. Napravio sam dvije ture i popeo se na zadnji kat i tamo sreo neke svoje kolege kako porazbacani po podu leze i puse cigare,neki su spavali. Kad sam to vidio naravno da nisam nastavio sa radom. Ubrzo je bila marenda pa smo se spustili dolje na ponovno postrojavanje i dijeljenje te marende. Dobili smo otpust i otisli smo u grupicama svako na svoju stranu. Po zavrsetku marende krenuli smo raditi ali bez neke pretjerane volje. Nekom je palo na pamet da idemo malo odmoriti u neko zbunje. Isao sam sa njima ali isto tako imao sam neki cudan osjecaj, znao sam da ce to zavrsiti lose. Lezimo mi tako u tom zbunju skoro cijeli vod. Lezimo nista ne sluteci, odnekuda je poceo prodirati glas razvodnika. Bio je to onaj isti koji je kaznio onu dvojicu sa 50-kom(ne tom sale i ostali slicni umovi). Kako se priblizavao tako je njegova dernjava postajala sve glasnija i glasnija. Vecina voda odmah je izasla dok smo ja i jos jedan kolega pokusali ostati unutra sa ciljem da ga mozda sjebemo i da on pomisli da nema vise nikog. Skoro smo i uspjeli u tome ali jedan pokret je odao nasu poziciju pa smo bili prisiljeni izaci van. Po izlasku nista nije moglo dati ni najmanju poveznicu sa onim sa ce se desiti. Prvo nas je postrojio i zapivijedio stav pozor (ruke uz tijelo,pogled ravno,nema micanja). Zatim je poceo hodati okolo nas promatrajuci nas i cekajuci da se neko pomakne. Naravno uvijek se neko nadje tako je to ovaj put bio jedan od one dvojice sa pocetka price. Jadnik je ponovno dobio 50. dok je on pumpao jedan lik se nasnijao te je i on dobio svoju porciju od 50 komada. Potom smo dobili zapovijed ¨prva vrsta dva koraka naprijed,pocetni stav za sklek¨. Tada je sve pocelo. Prvo mi je bilo lako pumpati,ali kasnije je primjenio malo drugaciju tehniku. Zapovijed je isla ¨dolje¨ onda bi mi rekli broj skleka i digli se gore a on je ovaj put samo pito: ko je reko gore? Tad su pocele muke. Tim rezimom rada napravili smo jednu seriju. Zatim smo se digli napravili par koraka pa sve ispocetka. Pa smo se ponovno digli pa je nas ¨trener¨promijenio i malo smo radili cucnjeve. Pa malo hodanja pa sklekovi pa cucnjevi pa trbusnjaci. Zatim nam je dao otpust i kad smo pomislili da je gotovo ponovno nas je pozvao u vrstu. Ponovno je bilo prva vrsta dva koraka naprijed, pocetni stav za sklek samo ovaj put malo drugacija scena. Ovaj put je u kadar usao i jedan rekvizit tocnije cigara. Pocelo je isto kao prije ¨dolje¨ pa je on zapalio i onda bi nas drzao u toj poziciji nekoliko dimova pa onda gore pa par dimova i tako cijelu cigaretu koju se i nije bas trudio popusiti. Poslije te serije dobili smo otpust da se ocistimo i krenemo u autobus. Dosli smo u vojarnu svi slomljeni ali i prilicno sigurni da to nije sve za danas. Istina i nije bilo samo sa je to jebanje u mozak od strane razvodnika bila pickin dim u odnosu na ono prije. Drugo jutro poslije himne umjesto tjelovjezbe culi smo onu poznatu prva vrsta dva koraka naprijed,pocetni stav za sklek. Moram priznati da mi je pao mrak na oci. Srecom napravili smo samo par sklekova. Bilo je to upozorenje da danas radimo a ne zabusavamo. ...

Lijeva,desna,lijeva...

Prosao je prvi tjedan i poceli smo uciti stupanje za prisegu. Prvo su nas poceli uvjezbavati u parovima od dva. Cilj je bio izdvojiti one koji su bili najlosiji i sa njima vjezbati posebno. Prvu selekciju sam prosao,a ond me neki tip poslao u drugu grupu ¨malo bolju grupu¨. Svejedno nakon tjedan dana jos nisam hvatao pravilan korak sa ostalima pa me frend poducio nekim trikovima i svladao sam to. Tri tjedna smo uvjezbavali to jebeno stupanje. Tri tjedna przenja na suncu po cijele dane. Jutro bi proveli sa djelatnicima koji bi nas bez imalo strpljenja i razumijevanja ( nije bilo bas svaki put tako ali...) gazili. Stupaj amo stupaj tamo, s lijeva na desno i s desna na lijevo. Sve do rucka (13:00) onda bi nas pustili da ¨odmorimo¨ (slagajuci krevete) pa onda sa razvodnicima sve ispocetka. Svaki dan isto. Tako je bilo sve do prisege. Dosli smo u zagreb gdje smo imali prisegu i pomislio bis da smo stupali kad ono kurac. Nisno stupali jer je neki kreten iz zapovjednistva mislio da nisno dovoljno dobri. Tri tjedna lupanja nogana po betonu, dva zulja i litre prolivenog znoja za sta?...

Kantina

Namjerno sam se zadrzao na prvom danu toliko postova jer mi je bilo dosta bitno docarati vam kako mi je bilo taj dan. Neznam dali sam uspio ako jesam dobro ako nisam jebat ga.

Nakon prvih par dana pranja mozga nasi nadredjeni su malo popustili pa smo mogli preko starijih vojnika (ne mislim na godine) tzv. djomba mogli kupovati u kantini. Naravno da bi si oni uzimali svoj cut za takve usluge (imaju i pravo ja bi isto). Kako su dani prolazili mi smo se kao vojska poceli opustati i bili smo po cijele dane u toj maloj prostoriji (cca 3X3 metra). Zamislite si prikaz kad stotinjak ljudi krene po kavu ili cigarete. Nevjerojatno kako su ljudi nestrpljivi i razdrazljivi kad nes cekaju. Sjecam se jedne scene kad su trojica ili cetvorica istukli nekog jadnika samo zato jer se progurao ispred jednog od njih. Inace kantina je bila dobar nadomjestak za hranu iz kuhinje jer si tqamo mogao kupiti kojekakve slatkise i to pretvoriti u veceru. Moram priznati da sam u tih prvih tri mjeseca cesto jeo u kantini umjesto one ¨splacine¨ iz kuhinje.
Kasnije kantina mi je bila samo kucica na putu od ograde do kuhinje...

Kuzina...

Dosli smo u kuhinju po veceru. Nije bas ugodno kad ti se kuhari smiju i drkaju putem linije. Opet kazem malo jebanja uvijek dobro dodje. Za veceru je bilo neko govno pa sam propustio taj obrok. Izasao sam van zapaliti cigaru i stekao neke ¨djomba¨ prijatelje. Kad si guster prilicno je bitno odmah se upoznati sa ekipom zbog kasnijih povlastica.
Poslije te ¨gozbe¨ isli smo u satniju mijenati robu koju smo zaduzili. To je bila dobra prilika da upoznam ljude sa kojima dijelim zivotni prostor. Ekipa u sobi je bila svakava od onih normalnih do onih manje normalnih tzv. mijesana salata. Moj krevet je bio na kraju sobe do kaseta (ormaric za odjecu). Kako je krevet bio na kat dijelio sam ga sa perom koji je spavao ispod (no homo).
Bio je to prvi dan u vojsci.

Slijedeci...

Povratkom u satniju ponovo su nas sortirali na dvija grupe. Prva je bila za sisanje,a druga za tusiranje. Bio sam u drugoj grupi tj. za tusiranje i to samo zato sa sam poslusao bratov savijet i osisao se par dana prije. Ovi ¨cupavci¨ su bili poslani u ured na tretnan uredjivanja. Kad su se trazili ¨frizeri¨ (znam to jer su i mene pitali isto) glavno pitanje je bilo: dali znas drzati masinicu u ruci? Normalno oni koji su se javili bili su kvalificirani za taj posao. Tog dana kad su ¨cupavci¨ ostali bez skalpa bilo je dosta emo izraza lica. Meni se urezao u pamcenje lice kasnijeg frenda kelca. Bas mi ga je bilo mozda i zao jer kad je dosao imao je dugu plavu kosu ko neki jebeni roker,bio je bas isfuran. Cas si isfuran cas si ocerupan tako ti to ide u vojsci.

Poslije su nam jos dali krevete tu su me isto izjebali. Prvo su mi rekli idi u ovu sobu,pa onda idi u drugu sobu,pa onda vrati se u prvu sobu. Jebat ga malo jebanja u mozak uvijek dobro dodje skuzio sam to kasnije.
Krenuli smo na veceru...

Uzmi,suti,mijenjaj kasnije...

Dakle krenuli smo po odjecu i obucu. To se ovijalo u jednoj prostoriji kuhinje. Cca petnaest metara stola slozenog u slovo u na kojem se nalazilo sve sa nam treba. Prvo bi nam dali satorsko krilo i onda bi samo trpali u njega. Kad bis nesto pitao oni nadrkani supci bi te pogledali i poceli nes srati. Dakle zaduzio sam (treba se sjetiti sveg tog):
donje rublje: 2 para carapa,2 para bokserica,2 majice kratkih rukava,2 majice dugih rukava,2 para dugih hlaca,1 par papuca. Plus 1 mali i 1 veliki rucnik.
radna uniforma: 2 maskirne kosulje dugih rukava,1 par hlaca,1 jakna,1 bezrukavnik,1 kapa,1 grb,1 potkapa,1 par rukavica,1 opasac sa oprtacima,1 vojni ruksak,1 satorsko krilo,1 kaciga,1 plinska maska,1 par cizmi. (valjda nisam zaboravio nes)
svecana uniforma: 2 zelene kosulje,1 par hlaca,1 jakna,1 kapa. (grb i opasac bi uzeli od radnog dijela uniforme)
To bi ti sve pobacali u satorsko krilo i onda te na izlasku pitali dali si sve dobio. Eto ti primjer vojnicke logike pitat nekog dali ima sve sa popisa a on to nikad nije vidio – super. Zatim smo isli u satniju da nas posalju na sisanje...

vrajzi

ide joza grbavac sumom i odjednom iskoci ispred njega vrag. kaze mu vrag: ja sam vrag daj mi nesto. govori mu joza: nemam nista ja sam siromasan. pita ga vrag sta ti je to na ledjima? govori mu joza: grba. kaze vrag: daj grbu. vrati se joza u selo bez grbe i svi se skupe oko njega. pocne im on pricati kako je isao sumom i da je doso vrag i pito da mu nes da a on nije imo nis pa mu je uzo grbu. drugo jutro ide mile sa isijasom u sumu. ide on sumom i stvori se vrag ispred njega. pita ga ko ide a on kaze mile. kaze mu daj mi nesto. mile mu govori da nema nis. govori mu vrag evo ti grba i nestane. pis

Ime,prezime,papire

Ime,prezime,papire tako nekako je isla procedura ciji je cilj bio utvrditi di su nas smjestili. Desetak minuta kasnije dosao je neki nadrkani lik i poceo prozivati imena. Prozvani su morali otici do nekog mjesta i cekati slijedeceg glavesinu. U kamenskom se obucavaju tri roda vojske: pioniri;pontonjeri;inzenjeri. Recimo da su svi podjednako teski. Pioniri rade sa minskoeksplozivnim sredstvima, pontonjeri grade prijelaze preko vodenih ili kakvih drugih prepreka, dok inzenjeri (ne mislim na one u uredima) prokopavaju kojekakve puteve odnosno operiraju sa bagerima i ostalom motorizacijom. Od svih mene je zapalo ono najjebenije – pionir. Nakom tog odredjivanja roda ostao sam malo u toj ucionici i promatrao sheme na kojim je bio postavljen eksploziv. Neznam zasto ali tada sam se osjecao kao malo dijete medju igrackama i na tren sam zaboravio di sam, ponovno samo je ovaj put bilo drugacije. Rijesena je i ta formalnost. Zatim smo krenuli zaduziti odjecu i obucu...

Kamensko

Tridesetak minuta kasnije dosli smo u Kamensko. Kako opisati prvi pogled sveg onog sivila?
Probajmo ovako po sjecanjima:
Kad prodjes rampu s lijeve strane su parkiralista, nekakvo igraliste, poruseni objekti i objekti u nastajanju. S desne strane prvo kantina, kuhinja, satnija, jos neka zuta zgrada.
Bio sam jos neko vrijeme u tom zbunjenom svijetu uniformiranih ljudi,ali sam se brzo vratio kad se neki supak proderao na mene. Odveli su nas u neku ucionicu (kasnije je to bila ¨moja¨ucionica)...

Djecja posla

Moj mir u dvoristu poremetio je dolazak navog stanara. Debeli krmak koji se doselio u nasu zgradu i poceo glumiti serifa. Prvo sa kim se zakacio bio je frenky. Frend od malih nogu sve do sada. Moja uloga je trebala biti da ugovorim njihovu tucnjavu. Da kazem da nisam htio tucnjavu onda bi lagao. Nes me povuklo na tu stranu i sve sam dogovorio. Do tucnjave nikad nije doslo jer valjda frenky nije dosao (neznam tocno) pa se tip okrenuo na mene. Poceo mi je srati i gurnuo me na zid i tako si je pripisao neku psinu. Kako je vrijeme prolazilo nas se odnos poboljsao ali dogadjaji iz proslosti nisu bili zaboravljeni. Mozda sad ispadam kao neko zlopamtilo ali u to vrijeme sad bio zlopamtilo i to kakvo zlopamtilo. Odlucio sam sa frenkyjem da cemo mu razvaliti postanski sanducic. Prvo smo mu iskrivili vrata sanducica. Onda smo cekali da ih njegov stari popravi. Bilo je vrijeme petarda i ideja se rodila. Pokusali smo mu razvaliti sanducic petardom. Normalno nismo uspjeli ali zabava je bila tu i nis nam vise nije trebalo. Nakon nekih tri paketa petarda smo odustali. Recimo da smo onda izravnali racune. pis

voljena

Kako je zivac postao zivac?

Sve se pocelo odigravati oko moje seste godine. Tada sam poceo pokazivati svoje drugo lice. Dok sam bio u vrticu nisam bio niti blizu onog sa sam bio u skoli. Mislim na prvi razred. Prvi razred i prvi pravi nadimak koji me prati jos i danas. Zivac. Lako pamtljiv, pomalo zastrasujuc i najbolje dobar opis samog sebe. Dakle nadimak sam dobio kad sam u skoli izgubio zivce jer me neko napilao pa sam prevrnuo klupu. Prvasic sa takvim ponasanjem. Nakon toga postao sam sluzbeno zivac. Kao klinca niko me nije dirao jer su svi znali za zivca. Mogli bi reci da mi je nadimak dao imunitet makar i nije tako jer sam se dosta kacio i zbog toga bio redovito u kaznama. Kasnije sam se izvlacio na to da se zbog zivaca ne mogu koncentrirati na nastavu pa sam morao lagati nastavnici da pijem caj od kamilice kao za smirenje. Sve u svemu bilo je zanimljivo kao zivac dok sam bio mladji. Danas kad se nekom predstavim kao zivac (a skoro svaki put se predstavim) ekipa ima vec u startu lose misljenje o meni. Barem se meni tako cini. Jedino sa mi je jos ful dobro kad me neko pita zasto me zovu zivac onda mogu izfurati neku spiku pa ih sjebati. Po pogledu na buducnost neznam kako ce se zivac kao ja pokazati. Mislim na to ako zelim stvoriti neku pozitivnu i ozbiljnu sliku o sebi. Zanimljivo. pis



ps. pozdrav i marinu aka masnom koji je napokon rijesio pitanje neta

Skoro...

prije samog posta moram reci da zbog tehnickih poteskoca (komp mi je izgubio bubreg) nisam bio u mogucnosti da postam. mozda je i bolje tako jer sam se trebao malo odmoriti od tehnike.


Stari je isao raditi oko sedam ujutro, stara jos i prije, a brat u skolu oko pola sedam. Ja bi zadnji napustao kucu. Kroz vrijeme stvorio sam si losu naviku pusiti prije skole. Taman bi imao vremena jednu zapaliti i onda lagano u skolu. Toga dana rutina je bila ista kao i svo vrijeme prije. Stara je otisla na posao, brat u skolu, a stari i ja smo slusali vjesti na radiju. Stari je otisao raditi i ja sam lagano izvadio cigare (walter wolf plavi) i pripalio. Pusim ja cigaru kao veliki i uzivam. Uzimam dim i cujem zvono na vratima. Tog trena sam se sledio. Trebalo mi je par sekundi da napravim prvi potez. Poceo sam mahnito mahati rukama da bi rastjerao dim cigara. Otisao sam otvoriti vrata. Srce mi je lupalo i samo sam vidio sliku starog ispred vrata i njegovu reakciju kad namirise dim. Imao sam srece jer nije bio stari nego kum. Malo mi je bilo lakse ali istodobno i isto jer je stari u to vrijeme radio sa kumom. Nakon kratkog i sumnjivog razgovora kum je otisao a ja sav u strahu provjetrio stan i otisao u skolu. Dok sam bio u skoli samo sam mislio na to dali je sa skuzio i ako je dali ce reci starom. Srecom nije. Barem tako mislim jer stari mi nije nis reko kad je dosao doma pa zakljucujem da ili nije nis skuzio ili je skuzio ali nije reko. Btw prva cigara mi cak niti nije bila cigara nego ugaseni cik plavog ronhilla. pis