jebem li ti...

htio sam napisati neki post ali da ga jebes neznam o cemu.
eto upravo sam si dao poticaj za par kratkih crtica o kreativnoj krizi. prije nekih godinu dana odkako pisem ovaj blog imao sam uspona i padova u svim zivotnim pogledima. nista drugacije nije bilo ni sa odrzavanjem ovog projekta. kao malo dijete kad dobije novu igracku svaki dan se igra sa njom. mogli bi reci i ovako u vise zivcevom stilu: ¨kao da sam se ozenio i igram se sa zenom svaki dan vise puta ali mi odjednom manestra postane samo manestra.¨ valjda ste shvatili sa je poet/ne htio reci. kako se iz stanja nezainteresiranosti pokrenuti i poceti stvarati nova djela? zanimljivo pitanje na koje nemam neki posebno dobar odgovor. neznam dali bi bilo krivo reci da se u borbi protiv kreativne blokade smiju koristiti alkohol i droga. iskreno mislim da svaki od umjetnika recimo tako svaki od umjetnika moze raditi sta god hoce ako zapadne u umjetnicku depresiju. zasto ne neka od najvecih djela nastala su pod utjecajem upravo gore navedenih stvari. da ne kazem samo da se alkohol i opijati koriste samo u svrhe umjetnosti mogao bi reci i da su neka od revolucionarnih (u to vrijeme) tehnoloskih rjesenja nastala upravo u nekoj kafani ili u nekom zamracenom prostoru, garazi, podrumu. sad izgleda da se zalazem za uzimanje alkohola i droga, ne, ne zalazem se za to jer drugi izbor uvjek postoji. kako se boriti protiv kreativne depresije? normalno kroz razgovor. neki ce se za pomoc obratiti strucnim osobama/psiholozima. nije da je to los izbor medjutim mislim da je to nepotrebno trosenje novca i mozda bi bilo bolje samo razgovarati. kako god da okrenes kad razmislis razgovor je rjesenje za pun kurac problema. ne kosta nista a daje puno, previse ako to znas iskoristiti.
eto tu vam je crno na sivo predoceno pa sami odaberite strategiju za borbu. svaka ima svoje prednosti i slabosti. za siguran dobitak mozete i pokusati sa kombinacijom svega. mozda bi i to dalo zeljene rezultate. pis