dali ste culi za pricu o postaru marku? niste? pazljivo slusajte.
bilo je to prije bozica. cijelu noc padala je kisa i grmilo je te postar marko nije mogao spavati mirno. kad je budilica zvonila on je vec bio buda jer spavao je jako malo i kao da je znao u podsvijesti da ce mu danasnji dan promijeniti zivot zauvijek, nepovratno.
doruckovao je, poslusao vijesti, bas kao svaki dan dosad, medjutim nesto ga je kopkalo. nije bio siguran sta ali bio je nemiran. dosavsi na posao bio je sav smeten i kolege su to primjetili te ga poceli zadirkivati da je zaljubljen. njegovi prijatelji toliko su bili uvjerljivi da je i sam povjerovao u to i mislio da je danas dan kad ce upoznati onu pravu.
krenuo je raznositi postu i gazeci po kisnoj ulici primjetio je sitan detalj koji prije nije. otisao je do kuce i pozvonio. mladi zenski glas pitao je: ko je? na sta je marko ogdgovorio: postar gospodjice? otvorila su mu se vrata i on je krenuo u kucu. dosavsi u salon vidio je gazdaricu kuce i shvatio da ta kuca nije na njegovom popisu. mlada gospodjica pitala je: oh pa vi ste novi postar? sta mi nosite? marko je ostao zatecen situacijom i nekako prozborio: ne, ne ja nisam vas postar. zatim joj je objasnio sve sta mu se desilo. hmmm prozborila je gospodjica i rekla: dobro svima se moze desiti. zatim se nasmijala i zamolila marka da otidje.
medjutim marko vise nije bio marko nesto je u njemu puklo i poceo je baljezgati i bacati postu po podu salona. gazdarica se uplasila i rekla da ce zvati policiju. neces ti nikog zvati kucko prljava rekao je marko i potrcao prema uplasenoj gospodjici. marko ju je svladao i zivotinja u njemu pocela se buditi. sva ona silina, sva ljutnja, sva strast preuzela je kontrolu i marko je postao bijesna zivotinja, zivotinja zeljna krvi. cetri dana marko je boravio u kuci, zatim je otisao kuci i drugi dan normalno na posao. majka sirote gospodjice pronasla ju je u kuci golu bez ruku, nogu i glave. doktori su rekli da je vise puta silovana i ziva paljena. rekli su da nikad nisu vidjeli tako sto u svojoj karijeri.
-dobro sad moram ici. pozdrav gospodjo.
- hvala na posti gospodine...
- oh zaboravio sam reci svoje ime...
marko
pis
utorak, 2. lipnja 2009.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar