Bio sam u jednom prijasnjem postu o kuzini pisao da sam imao nadimak direktor i pritom sam reko da cemo o tome kasnije. Sad je doslo to kasnije na red. Sve je u pocetku bilo ok. Svi smo onako radili i drzali se skoro ko cjelina. Normalno je da u svakom timu ima pojedinac koji malo steka u odnosu na ostale. Pa mogli bi reci da je mali budim bio jedan od najornijih za rad a zivac jedan od najlijenijih. Makar u pocetku nisam stekao nakon nekih tjedan ili malo vise pocelo mi je sve biti tesko i svaki dan sam sve vise i vise poceo jebati ekipu. Neznam dali sam vec opisao tipican radni dan u kuhinji ali ako nisam onda cu uskoro. Kad je sve otislo u kurac bili smo pricali onako uz bambus (i o tome kasnije) i reko je marko: ¨sta sam vam reko ko ce raditi najmanje?¨ na sta sam ja odgovorio: ¨pa ja naravno¨ i na tome je i ostalo. Direktor sam postao mlad i ostao do kraja. Sad da kazem i to zasto sam postao direktor:
Svako jutro nakon sa bi se hrena podijelila obicno bi ja ili tomica stavio kuhati kavu. Zatim bi otisao u kancelariju tamo bi sjedio obicno uz prozor ili liniju i pusio cigare, pio kavu i citao novine. Sve dok nas mirjana nebi opomenula par puta ili dok se nebi pocela derati na nas da ne radimo jedan kurac. Eto tako sam postao direktor. pis
subota, 20. lipnja 2009.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar