celicenje jetre

part. 1.

opasan posao moram reci, mnogi su pokusali i mnogi su pokleknuli. da se razumijemo nije da nismo cugali u vojsci, jesmo, ali ne svakodnevno opijanje i rusenja granica vlastite izdrzljivosti. kad smo nabavili onu posiljku vina zapocelo je ¨celicanje jetre¨. kazem to bez i malo srama jer svaki dan opijanje do granice ali i preko granice ne moze biti nis osim celicanje jetre. jutra smo zapocinjali sa bambusom, umjesto kave bambus, prije rucka bambus, za vrijeme rucka bambus, poslije rucka bambus, opustanje prije vecere uz karte i bambus, poslije vecere opijanje bambusom. tako je bilo svako jebeni dan. ujutro bis krenuo i do kraja, do jaja sa se ono kaze, bis pio. ujutro kad bi mirjana dolazila u kuhinju ona bi pila kavu kao i mi (samo sa smo mi imali i dodatak bambusa) i onda bi gledala koliko praznih boca nosimo van. svaki dan bi brojala i pocela nes srati u smislu: jucer sest,danas sest pa dokle? i tako te spike. taman onda se poklopila ona festa di sam jeo bolas de torros pa nam je jedan bojnik jos dao pet litara bijelog jer smo mu napravili neku uslugu. vino nam se pocelo gaditi. tjedan dana opijanja su nas pocela lomiti, mene sigurno jesu jer sam bas skuzio da pocinjem sve sporije funkcionirati kao osoba. imalo smo toliko vina da smo ga skrivali i onda bi ga nalazili onako sasvim slucajno...