part 1.
dosao sam sa posla i zatekao svoju ¨bolju polovicu¨ kako lezi na kaucu i gleda meksicku sapunicu. nisam joj htio nista reci nego sam otisao do kuhinje i pogledao sa ima za rucak. nije bilo nista skuhano. pitao sam svoju ¨bolju polovicu¨ zasto nije nista skuhala za rucak? odgovorila mi je da nije imala vremena. zatim sam je pitao sa je radila cijeli dan? odgovorila mi je da su joj dosle prijateljice i da su zapocele neki razgovor i da jednostavno nije mogla potjerati prijateljice iz stana. ostao sam smiren. pitao sam je dali ce nam nes spremiti za rucak/ veceru? rekla mi je da je sad pocela serija koju prati pa da sad ne moze. ok, pokusao sam biti dobar i smiren, mislim u sebi, rekao sam joj da sam umoran i da nemam snage kuhati rucak/veceru i da se idem istusirati a da ona dok se ja ne istusiram spremi jelo. rekla je ok. vratim se ja u kuhinju i nista ne mirisi, ona i dalje lezi na kaucu. postajem nervozan. na pitanje zasto nije spremila jelo odgovara mi da serija jos nije zavrsila. uziam daljinski i gasim televiziju...
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar