sad sam nes drkao po blogu i onako sjetim se gustera i sjetim se bore. idem traziti i skuzim da nisam nis pisao o tome. cudno mislio sam da sam. uglavnom evo price.
jebeno ljetno popodne (davno prije cigara i alkohola) nemam sa raditi, starci me ne pustaju van. naravno svakodnevno moljakanje dali mogu ici van (mozda sam tad dobio kompleks pa zato sad ostajem do zore vani). vrucina, nigdje nikog osim zivca i bore. idemo u lov. svaki jebeni dan smo isli loviti gustere. ej ono wtf??? gusteri???
da znam, ali jebi ga klinci ko klinci. nes nas je bilo opralo i poceli smo se time baviti. kasnije je povijest. pis
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar