Reflections of the past

novi tag, uljanik, mislim da je vrijeme da se napise nekoliko postova o uljaniku.
prije nego zapocnem pisati o uljaniku mislim da bi bilo dobro napisati par redaka kao nadoveznicu na post ¨planovi, planovi¨ ne samo zato sa je to bio zadnji post koji sam objavio nego i zato sa je uljanik jedan dio price.
pisao sam o sivilu, kolotecini u koju sam upao. dosezanje plafona na radnom mjestu, odlasku iz firme, hrvatske sve u svemu jednom rjecju sjebano. da, sjebano je kad udjes u kolotecinu i jednostavno se prepustis struji i sivilu da te lagano preuzme, plutas poput mornara poslije brodoloma.
vec sam jednom ili vise puta rekao da imam labilan karakter, uglavnom sam bio sarkastican medjutim kako da to drugacije nazovem kad jedno razmisljas i svjesno ne poduzimas nista da nesto napravis? covjek bez volje? covjek bez samopouzdanja? covjek preumoran da se otrgne snu? jebat ga istina je to, nije lijepa ali je istina. sad kad se osvrnem na taj period vidim da sam trebao napraviti rez ranije, mozda bi bilo bolje. glupo je sad zaliti za nekim odlukama, kako ono kazu najlakse je biti general poslije bitke.
iskreno pisati tocno ili otprilike tocno o vremenu od zadnjeg posta je gotovo nemoguce, uglavnom jer sam zaboravio podosta detalja i nema smisla da prica ne bude potpuna.
labilan karakter, istina, medjutim napravio sam rez i krenuo u novu pustolovinu ako mijenjanje posla mozemo tako nazvati. istina trebalo mi je nekih tri godine ali ipak se desila promjena. vjerojatno vec znate u kakvom je stanju uljanik danas pa se moze postaviti pitanje dali je odlazak u uljanik bio pametan potez, u vrijeme kad sam donosio tu odluku da, cinio se kad dobar potez. trenutno je uljanik jako blizu zatvaranja, svejedno smatram da je odluka bila dobra.
uljanik, hajmo pisati o uljaniku...