bolas de toros

ovo je recimo jedan od onih postova za koji bi trebalo reci da to treba probati pa onda suditi o tome. cini mi se da je to vec bilo pred sam kraj vojnog roka, mozda nije ali znam da smo pusili zajedno sa zapovjednicima i da smo gucnuli malo vatrene vode sa njima. bio je to jedan petak ako me pamcenje dobro sluzi. tog dana poslije rucka za vojsku poceli su dolaziti djelatnici, zapravo cijeli su se dan motali po kuhinji. uglavnom radilo se o nekoj njihovoj internoj festi. dobro njima, dobro nama. vec od samog jutra kad su se poceli okopljati i pripremati se za kuhanje poceli su i ¨zagrijavanje¨. nisam siguran dali smo onda jos imali vina ili smo derali po rakiji. mogu reci da mi je taj dan bio prilicno dobar jer sam mogao sa nekim zapovjednicima razgovarati ¨normalno¨. sjecam se jedne scene koja je vodila u jedan takav ¨narmalan¨ razgovor: jedan od zapovjednika je pusio kod sporeta i ja sam se pokusao napraviti pametan pa sam mu reko da nebi smjeo pusiti u kuhinji. na sa me on pitao: dali cemo razgovarati kao casnik i vojnik ili kao covjek sa covjekom? normalno da sam izabrao ono drugo. poslao me po dva viskija pa smo ih popili. malo sam se bio nacvrckao pa mi je mirjana rekla da izadjem van na zrak. cudi me sa mi nije pocala srati. poslije kad sam se dobio, dosao sam do sporeta/stednjaka kako hocete vidio sam da se nes pece. pristojno sam pitao dali mogu probati na sa su mi oni ljubazno rekli da mogu. probao sam i ono recimo da je bilo dobro dok nisam skuzio sa sam upravo pojeo. bolas de toros. izasao sam na zrak da dodjem malo sebi i onda sam se umio jer su mi rekli da sam izgubio boju. pis