eto roda nas je u novoj godini donijela poklon. ne, nije beba kao sa bi prva asocijacija na rodu mogla sugerirati, ne, ovo je ipak malo ozbiljnija stvar. mislim da sam u nekom od prijasnjih postova i pisao o ovoj temi samo sa je bilo u pozitivnom smislu, cini mi se. pisem o recesiji, recesiji koja ja dosla i pocela da svira svoju muziku, da se metaforicki izrazim. nije bas optimistican pocetak godine kad na prvom sastanku ¨stupova¨ i ¨dijela kraljeznice¨ cujes da posla ima ali love nema. jos je bolje kad cujes da jedan, a mozda i vise ljudi su na spisku za odlazak (svi znamo na sa mislim). govor koji je odrzao ¨mali kaplar¨ kako ga ja od milja zovem nije bio bas pozitivno/motivirajuceg zvuka. cinjenica da jedan clan naseg kolektiva ne zadovoljava standarde firme stoji vec duze vrijeme. ne mogu reci da me iznenadjuje odluka da firma prekine suradnju sa tom osobom, cak po mom misljenju suradnju je trebalo i prije otkazati, ali ja nisam na mjestu da odlucujem o tome. bolje da nisam. stvar koja mi i nije bas ¨pala¨ dobro jest rast placa nas ¨mazgi¨. odluka da se zamrzne nase napredovanje nije bas motivirajuca gledajuci cinjenicu da nas cetri (ne mislim na grupu) vucemo i cupamo firmu ili kako ja to vise volim nazvati gasimo vatru, nije bas pozitivna. trenutna situacija mi bas i ne ide u korist jer ce mi odgoditi plan koji sam imao u ovoj godini. kako stvari stoje sve se vise namece potreba za radom u fusu kako mi to zovemo.
pretpostavljam da je ova gore situacija vec zadesila mnoge, a vjerojatno ce jos mnoge zadesiti pa jedino sa se moze reci, a da nije crno jest da se situacija mora poceti popravljati. kako kaze ona poslovica: poslije kise dolazi sunce, samo sa je pitanje koliko ce kisa padati? pis
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar