petak, 1. siječnja 2010.
starogodisnje pismo
eto prosla je jos jedna godina. godina koja je za mene bila recimo uzburkana kao more na jugu da se izrazim pjesnicki. sa bi mogo reci o prosloj godini? puni i malo, mogao bi reci da je bila jebeno dobra ali bi lagao zato necu. medjutim ne mogu reci bila je jebeno losa jer bi i onda lagao. pa kakva je bila? mjesovita. kako to obicno biva neki ljudi si zacrtaju neke odredjene stvari koje ce napraviti u iducoj godini tkz. novogodisnje odluke. ja nisam izuzetak od te vecine. bilo je nekih odluka. zapravo bio je poveci broj od kojih je jedan dio mogao bi reci (bez da trazim opravdanje za svoj neuspjeh) gotovo nemoguce u normalnom zivotnom scenariju. istina protekla godina je bila jedna od onih u kojima sam uspio posloziti neke kockice na svoje mjesto i zapravo zavrsiti neke planove. s druge strane ako postoji jing onda je tu i jang ili kako bi zivac reko: ¨ako pijes pivo ponekad i rigas pivo¨. uglavnom da bi ravnoteza bila uspostavljena neke projekte nisam uspio zavrsiti ili ih niti nisam poceo ostvarivati, ali mozda najjebenija stvar koja mi se desavala tokom protekle godine jest jedna doza nemarnosti prema okolini (ne mislim na prirodu). kako sam uglavnom pokusavao raditi na nekim segmentima i istovremeno pokusavao kontrolirati stetu koju time prouzrocavam na drugoj strani desila se jedna stvar koja je i bila za pretpostaviti. radi se o otudjenju, udaljavanju (ili kako god to ocete nazvati) od ljudi koji su bili uz mene u dobrim i losim vremenima. prvenstvano mislim na obitelj, prijatelje (za koje trenutno nisam siguran sa su mi odnosno di se ja uklapam u njihov pogled) pa i za one koji su mi zapravo samo znanci ali opet malo vise od toga. sranje, pusiona, kurcina i sa bi sve vec mogao napisati o tome, medjutim sa god napisao bilo bi lose i krivo jer sam si sam za to kriv. znao sam da cu za ostvarenje poslovnih planova morati zrtvovati neke stvari. nazalost ili na srecu kako ko gleda prvi su ¨stradali¨ poznanici i prijatelji (da se odmah razumijemo ovo nije trazenje opravdanja ili neceg drugog). ostatak sam sjebo sa lomljenjem po kafanama. jebena klasika sine. korak naprijed dva nazad. mozda malo pretjerujem, ali da ne duljim sve me ovo naucilo da sam kao osoba sjeban do boli tako da bi bilo najbolje da se neko vrijeme ne obvezujem na nista i da pokusam sa sitnicama se vratiti u stari lik, a sa se tice ovih novogodisnjih sranja oko odluka ove godine imam samo jednu: osamostaljivanje. pis
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar